Recenzija, prikaz izložbe "O umijeću gradnje – arhitektonski traktati od 16. do 18. stoljeća", Znanstvena knjižnica Dubrovnik, 29. 9. – 26. 11. 2010

Ivan Viđen

Croatian

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

/ Što su čitali naši stari Dubrovčani? Jesu li naručitelji palača na Pustijerni ili ljet­nikovaca u Rijeci dubrovačkoj imali u ru­kama knjige Palladija, Albertija, Serlija? Ili su im ih možda u ruke gurali nadobudni protomajstori i/ili, današnjim rječnikom re­čeno, podizvođači radova? Na ovakva pitanja vrlo jednostavno odgovara izložba koja je kra­jem rujna otvorena u jednoj od saloča palače Kaboga (današnja dubrovačka Znanstvena knjižnica) kao svojevrsni uvod u znanstveni skup Dani Cvita Fiskovića, koji je ove godine održan na otoku Mljetu. Da, čitali su gotovo svi! I naručitelji, i izvođači i promatrači, ali i oni koji su se željeli naći u jednoj od tih uloga. Izložba naslovljena O umijeću gradnje po prvi put na jednom mjestu predstavlja povijesne traktate o arhitekturi iz fundusa Znanstvene knjižnice, knjižnice Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku i Zbirke Baltazara Bogišića u Cavtatu. Izum tiska polovicom XV. stoljeća omogućio je brzo širenje znanja i ideja, a ilustrirani arhitek­tonski traktati od XVI. su stoljeća služili kao sredstvo komunikacije među graditeljima i onima za koje se gradilo. Dubrovačke zbirke čuvaju vrijedne i rijetke knjige ove vrste po­put fra Giocondova izdanja Vitruvija iz 1511., Albertijeve Dell’Architettura iz 1550. i Della trasla-zione dell’obelisco vaticano Domenica Fontane iz 1604. godine, da spomenemo samo neke. Ova izložba nas podsjeća na vrlo zanim lji­ve teme koje povjesničarima umjetnosti, ali  i povjesničarima arhitekture, povjesničarima i arhitektima najčešće nisu u fokusu inte­re sa. Kako se ideje o arhitekturi šire europskim kontinentom i kako konkretna znanja i vještine dolaze iz jedne sredine u drugu i što sve utječe na estetske stavove naručitelja? Počesto smo usredotočeni na stil ili na osobu umjetnika/arhitekta/majstora, a znamo zaboraviti da presudnu ulogu u mnogo slučajeva ima upravo obrazovani naručitelj/donator koji zna što želi. Osim toga, zanimljivo je i pitanje prijenosa ideje iz tiskanog medija (knjiga, grafika) u samo graditeljsko ostvarenje. Sasvim je prirodno da se u Dubrovniku, gradu koji se nalazio na trgovačkim i hodočasničkim rutama i čiji su stanovnici putovali po čitavome tada poznatom svijetu, prate zbivanja u Italiji i da knjige i ideje stalno putuju preko Jadrana. Iz brojne sačuvane korespondencije znamo da su Dubrovčani kupovali i jedni drugima odašiljali knjige. Zanimljivo je pitanje, međutim, koliko je knjiga o arhitekturi sačuvano u dubrovačkim knjižnicama i zbirkama. Znamo da su dvije velike kataklizme (potres iz 1667. godine i pljačka iz 1806. godine) zauvijek osiromašile, po svemu sudeći neizmjerno bogatstvo dubrovačkoga knjižnog fonda, pa slobodno možemo reći da su do nas stigli samo fragmenti. Izložba je jasno pokazala da su brojni arhitektonski traktati koji su se u Dubrovniku čitali izravno utjecali i na arhitektonsku praksu, pa je tako, na primjer, očito da je best­seller iz cinquecenta Jacopa Barozzija da Vignole Regola delli cinque ordini d’architectura utjecao na oblikovanje portala Biskupske palače (nekada Sorgo) i palače u Ulici braće Andrijića 12 na Pustijerni. 15kvartal VII -3 |  4-2010izložbeHypnerotomachia RagusinaO umijeću gradnje – arhitektonski traktati od 16. do 18. stoljećaZnanstvena knjižnica Dubrovnik,  29. 9. – 26. 11. 2010. AUTORICE IZLOŽBE: Jasenka Gudelj i Ingrid PavličevićIvan ViđenKvartal_8_3_zelina_1.indd   15 18/12/10   21:39:3416Naravno, nemoguće je ispričati priču o knjigama, a ne ispričati i priču o knjiž­nicama. Mnoge od tih knjiga pripadale su knjižnici Collegiuma Ragusinuma (jedan izloženi primjerak ima čak i exlibris osnivača Dubro­vačkoga isusovačkog kolegija Marina Gundu­lića), od kojih su neke potom prešle u vlasni­štvo gimnazijske knjižnice. Neke knjige su pripadale crkvenim osobama i samostanskim knjižnicama u Dubrovniku i u inozemstvu, a neke pak dubrovačkim vlastelinima i bogatim građanima. Okupljene su u jednoj profesio­nalnoj ustanovi tek u razdoblju između dvaju svjetskih ratova kada je osnovana Dubrovačka biblioteka, prethodnica današnje Znanstvene knjižnice. Na nekim primjercima su uočljivi komentari i bilješke predanih čitača, pa nam te glose mogu otkriti štošta o vlasnicima knjiga. Neke su knjige dobavljene isključivo zbog svoje uporabne vrijednosti (na primjer kao udžbenik, kao što je slučaj s knjigom Girolama Fonde ili Sebastiana Serlija), a neke su nabavljene kao vrhunska kolekcionarska poslastica (što je vjerojatno slučaj s knjigom Domenica Fontane koju je zbog svog interesa za grafike Natalea Bonifacija nabavio polihis­tor i kolekcionar Baltazar Bogišić). I stanje sačuvanosti pojedinih primjeraka ukazuje na različite sudbine knjiga: nekima nedostaju dijelovi, neke su gotovo netaknute, neke su prepune glosa, neke pak niti razrezane. No, sve one svjedoče o vrhunskoj kulturi čitanja koja nije bila samo hir, razonoda ili potreba, nego trajno usmjerenje male dubrovačke države i njezinih stanovnika koji su uza sve pragmatične poslove kojima im je bio is­punjen život, stalno pred očima imali geslo kako se vrlina ne dijeli, već je postati dobar umjetnost. (Non dat natura virtutem, ars est bonum fieri. Sen. Epist.) Izgradnja se potpunog čovjeka tako ispreplitala s izgradnjom konkretne građevine odnosno samoga Grada. ×Ova dubrovačka izložba dio je većeg projekta koji je zamislila Jasenka Gudelj s Odsjeka za povijest umjetnosti zagrebačkoga Filozofskog fakulteta, čiji je cilj istražiti inventare hrvatskih knjižnica i objasniti kul­turu čitanja i utjecaj traktata o arhitekturi na konkretne arhitektonske prakse u Hrvat­skoj od 16. do 18. stoljeća. Nadajmo se da će ova ideja, čija je dubrovačka izložba logičan početak, zaživjeti i u budućnosti nam otkriti nove zanimljive spoznaje. Na prvi pogled skromnoga opsega (dvadesetak izloženih primjeraka), izložba nam ukazuje mnogo više nego što se čini. Postav izložbe je jed­nostavan, ali otmjen; knjige su posložene u staklenim vitrinama koje su postavljene uza zidove, a iznad svakoga izloženog primjerka na zidu se nalazi ploča s objašnjenjima. Go­tovo svaka od njih, osim što služi primjerku iznad kojega se nalazi, može se čitati i kao svojevrstan case-study, jer su autorice postava i knjigu, s obzirom na stranice na kojima je otvorena, i tablu s tumačenjima posvetile ne­koj arhitektonskoj temi. Ovdje valja posebno pohvaliti odmjereni, ali dovoljno sugestivan grafički dizajn izložbe (plakat, katalog, ploče s objašnjenjima) koji varira neke elemente mjera i proporcija iz traktata autora Marka Bausa iz dizajnerske tvrtke Parabureau iz Za­greba. Izložba je popraćena deplijanom, ali je planirano tiskanje opsežnijeg kataloga s broj­nim podacima i  ilustracijama. Jednostavno snalaženje prilikom istraživanja i rada na izložbi zasigurno ne bi bilo moguće bez Ingrid Pavličević, dugogodišnje voditeljice zbirke “Ragusina” Znanstvene knjižnice Dubrov­nik i suautorice ove izložbe. Premda zbirka “Ragusina” Znanstvene knjižnice Dubrovnik posjeduje neprocjenjivo blago (inkunabule, knjige, rukopise, plakate, fotografije...) koje se broji u desecima tisuća primjeraka, Ingrid Pavličević u toj je instituciji jedini zaposleni stručnjak.Kvartal_8_3_zelina_1.indd   16 18/12/10   21:39:34

Hypnerotomachia Ragusina

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia