Vlado Jukić

Croatian

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

U izdanju renomirane Naklade Slap (iz Jastre-barskog) krajem 2015. objavljena je najnovija knjiga Miroslava Gorete. Riječ je o knjizi pod naslovom „Errare humanum est – najčešće pogreške u forenzičko-psihijatrijskoj prak-si“. Ovo je osma Goretina samostalna knji-ga - do sada je objavio sedam samostalnih knjiga (Forensic Psychiatry, Psychoanalysis and Criminal Law, 2004., Koncept smanjene ubrojivosti u supranacionalnom kaznenom pravu (psihijatrijski pristup), 2008., Primje-na fizičke sile u psihijatrijskom tretmanu, 2009., Profesionalna odgovornost psihijatra, 2010., Psihijatrijska vještačenja povrede du-ševnog integriteta kao oblika neimovinske štete, dva izdanja: prvo izdanje 2008. i II. iz-mijenjeno i dopunjeno izdanje, 2011., Načelo razmjernosti u psihijatrijskoj teoriji i prak-si, 2012. i Psihijatrijski kriteriji pri povredi duševnog integriteta, 2015. – dvije je knjige objavio i na engleskom), 13 knjiga u kojima je koautor i suurednik (Forenzičko psihija-trijske aktualnosti, 1984., Smisao življenja i pojava samoubojstva, 1993., Psihijatrija i za-kon, 1998., Bibliografija publiciranih radova suradnika Psihijatrijske bolnice Vrapče 1879. - 1999. 1999., Zakon o zaštiti osoba s dušev-nim smetnjama - ideje, norme, implementa-cija, evaluacija, 2000., Zakon o zaštiti osoba s duševnim smetnjama s komentarom i prilo-zima, 2001., Psihijatrijska vještačenja, Zbirka ekspertiza, Knjiga prva: Kazneno pravo, 2004. Zbornik sažetaka magisterija, doktorata i ra-dova objavljenih u časopisima indeksiranim u bibliografskim bazama podataka zaposlenika Psihijatrijske bolnice Vrapče, 2004., Psihija-trijska vještačenja, zbirka ekspertiza, knjiga druga: Građansko pravo, 2006., Psihijatrijsko vještačenje ovisnika o drogama i kockanju, 2012., Psihijatrijska vještačenja – Knjiga tre-ća: Novi doprinosi, kontroverze, perspektive, 2015., Social Character and the Fall of Com-munism, 1993. Habits of Balkan Heart, 1993.) i jednu brošuru (Psihijatrijska bolnica Vrapče 1879-2004. hram čovječnosti – uvijek u službi svojih pacijenata, 2004.). Njegovo se ime, da-kle, nalazi na koricama 21 knjige.Miroslav GoretaErrare humanum est ∑ najčešće pogreške u forenzičko-psihijatrijskoj praksi/ Errare humanum est ∑ the most frequent errors in forensic-psychiatric practice Naklada Slap, Jastrebarsko, 2015.Soc. psihijat. | 44 (2016) | 357-359PRIKAZ KNJIGE / BOOK REVIEW358V. Jukić: Miroslav Goreta: Errare humanum est ∑ najčešće pogreške u forenzičko-psihijatrijskoj praksi. Soc. psihijat. Vol. 44 (2016) Br. 4, str. 357-359Ova Goretina knjiga, s obzirom na pristup problemu koji obrađuje, a još više s obzirom na samu temu, mogla bi se označiti neobič-nom, osebujnom i nesvakidašnjom. U prvi bi se mah moglo pomisliti, s obzirom da govori o stručnim (ali i etičkim) greškama na koje nai-lazi kao vještak od kojega se traži „drugo“ vje-štačenje („nadvještačenje“), a koje su počinili kolege psihijatri u prethodnom vještačenju, da se Goreta „obračunava“ s neistomišljeni-cima i konkurentima. Za tu asocijaciju bolji poznavatelji Goretinog rada našli bi osnovu u njegovim višegodišnjim usmenim (na raznim stručnim i edukacijskim skupovima, ali i užim „debatnim klubovima“) upozoravanjima na problem nedovoljne stručne osposobljenosti, česte površnosti, ali i neetičnosti pojedinih vještaka. Očekivali bi zato „obračun“ s grešni-cima. No, ništa od toga. Nema tu polemičkih tonova (jer Goreta zna da ako se u polemika-ma kaže riječ više, a onda ta riječ stvara otpor koji postaje prepreka ispravljanju grešaka). Goreta polazi od naslova svoje knjige (ili joj naslov daje s obzirom na sadrža i pristup?) te kaže da je ljudski griješiti (Errare humanum est). A da bi one koji griješe i sve druge ohra-brio na ispravak vlastitih grešaka kao moto knjige navodi misao Johna M. Templetona „tko rijetko griješi, rijetko nešto i otkriva“. Dakle, griješimo (ta ispravit ćemo greške), jer ćemo tako i otkrivati.A Goreta otkriva i podastire nam na razma-tranje mnoge greške na koje je naišao u sud-sko-psihijatrijskim ekspertizama. One su ra-zličite po uzrocima i posljedicama. Uočio je, kaže, da te pogreške i zablude nerijetko dovode i do ozbiljnih kršenja profesionalnih i etičkih standarda. Zato je, još prije desetak godina, odlučio popisati greške na koje nailazi te ih s odgovarajućim objašnjenjima i komentari-ma objaviti u posebnoj knjizi. Cilj mu je, kako kaže, knjigom razviti svijest kako se „svima nama (dakle i njemu – ne izuzima on sebe kao bezgrešnoga!) takve pogreške događaju znatno češće nego što smo toga svjesni i da stoga stal-no trebamo dodatno raditi na sebi i na ovom očito vrlo zanemarenom području“. Interesantna je i ujedno vrlo praktična Goreti-na metodologija pristupa uređenju materijala (popisa grešaka) koji je sakupio za objavljiva-nje. Knjigu je, naime, „radi što lakšeg snalaže-nja u traženju određenog pojma“ priredio kao „abe cedno strukturirani rječnik/priručnik“. No, ovdje se, umjesto „dva-tri sinonima - i nekoli-ko kratkih natuknica - na mnogim mjestima nudi i znatno šira pojašnjenja, a mjestimično i relativno opsežnije članke“. Objašnjavajući u predgovoru „glavni metodološko-didaktički postupak“ koji je primijenio kaže da je „kon-kretna ilustracija pojedine pogreške vezana uz neku konkretnu profesionalnu situaciju koja poči nje apsolutno netočnom ili većim dijelom netočnom tvrdnjom, a koja se potom pobija točnim odgovorom (s pretpostavkom da bi upravo takva ilustracija s oči glednim „sudarom“ dviju suprotstavljenih tvrdnji mo-gla biti bolje zapamćena od standardnih „ne-konfliktnih“ objašnjenja). Uvodne - netočne ili većim dijelom netočne - tvrdnje najvećim su dijelom (uz minimalne modifikacije) preuzete iz različitih, bilo kliničkih, bilo forenzičkih do-kumenata, a samo su u manjem broju kreira-ne kao kompilacija sličnih stavova iz nekoliko različitih dokumenata ili literaturnih izvora“. Navodi, opisuje, komentira, konfrontira, is-pravlja i objašnjava Goreta u ovoj knjizi 72 „netočne ili većim dijelom netočne tvrdnje“. Posvećuje im u pravilu karticu-dvije teksta. Međutim, u situacijama kada osjeti da je to potrebno, zna problem elaborirati i na desetak i više stranica (npr. pojam „alkoholemija – ra-zina alkohola kao kriterij za ocjenu ubrojivo-sti“, ili pojmovi „duševna smetnja – pojmovno određene“, „mediji“…). Ova je knjiga, koja je namijenjena ne samo forenzičkim psihijatrima, nego i svima onima koji se susreću sa psihijatrijskim vještačenji-ma (liječnicima, liječnicima na specijalizaciji 359V. Jukić: Miroslav Goreta: Errare humanum est ∑ najčešće pogreške u forenzičko-psihijatrijskoj praksi. Soc. psihijat. Vol. 44 (2016) Br. 4, str. 357-359iz psihijatrije i subspecijalizaciji iz forenzičke psihijatrije – kojima je Goreta, kao i svojim ko-legama u „Vrapču“, uputio niz „poslanica“ na istu temu, psihijatrima, psiholozima, socijal-nim pedagozima, socijalnim radnicima, suci-ma, odvjetnicima i drugima) izrazito slojevita. Ta slojevitost, koja se možda prvim listanjem i čitanjem i ne uočava, jest na neki način i kon-troverzna. S jedne strane osvjetljava mnoge psihijatrijske, pravne i jezične teorijske po-stavke i to u praktičnom kontekstu svake od tih pojedinih disciplina, a s druge jednostavan je priručnik za svakodnevnu upotrebu. Pristup pisanju, a onda i korištenju knjige, istovreme-no je jednostavno-banalan i duboko-slojevit. Osnovni se cilj knjige - detekcija i popis gre-šaka koje se javljaju u sudsko-psihijatrijskim ekspertizama i nalozima suda za vještačenje, osvjetljavanje ovih grešaka i njihovo ispravlja-nje - postiže jednostavnim pristupom, ali slo-jevitim objašnjenjima. Nigdje Goreta ne kaže „ovo je pogrešno, a ovo je ispravno“, nego di-daktički, minijaturnim, gotovo virtuoznim, ra-spravama, dokazuje zbog čega je nešto pogreš-no i što je i zašto nešto ispravno. Autor se ove knjige prepoznaje ne samo kao veliki forenzički psihijatar, nego i izvrstan poznavatelj jezika. Upozoravajući i ispravljajući greške nastale na jezičnoj osnovi, a da na to izravno i ne upozo-rava, posebno će razveseliti jezične sladokusce.Knjiga je ovo koju na svom radnom stolu tre-ba imati svaki hrvatski psihijatar vještak, a u ladici, kako bi mu bila pri ruci, svaki sudac i odvjetnik koji u svom radu traži i interpreti-ra forenzičko psihijatrijske ekspertize. Ona će ostati svjedokom vremena, ne zato što upu-ćuje na greške, nego zato što te greške isprav-lja. Ostat će svjedokom vremena i zato što će svjedočiti o tome kakve je forenzičke psihija-tre, praktičare i teoretičare Hrvatska imala po-četkom 21. stoljeća. I na kraju. Ljudski je griješiti, ali je ljudski upo-zoravati na greške i biti spreman ispraviti ih. A, ispravljajući greške učimo! Parafrazirajući moto ove knjige neka bude rečeno „tko često griješi, često nešto i otkriva“. Sačuvaj nas, Bože, onih koji nikada ne griješe.VLADO JUKIĆ

Errare humanum est - the most frequent errors in forensicpsychiatric practice

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia