Uvod
Korpus znanja u fi zioterapiji često se „podrazumijeva“, što u praksi dovodi do različitih pristupa u prikupljanju i interpretaciji informacija. Potrebno je jasno definirati korpus znanja što uključuje fenomene, epistemiološke pretpostavke, koncepte, teorije i metode koji ukazuju na različitost od ostalih formi znanja i odrediti fi zioterapijsku
znanost kao akademsku disciplinu.
Svrha ovog rada rasprava je o fi lozofi ji fi zioterapijske znanosti i njezinim fi lozofi jskim pretpostavkama kao i epistemološkim temeljima teorije fi zioterapijske znanosti.
Razrada
Krishnan kao glavne karakteristike akademskih znanstvenih disciplina navodi: specifi čni objekt (predmet) istraživanja, korpus posebno prikupljenog znanja, teorije i koncepti organizacije znanja, specifi čna terminologija i metode i institucionalne manifestacije (npr. odsjeci,
katedre na fakultetima). Specifi čni objekti istraživanja fi zioterapijske
znanosti su: razvoj i očuvanje funkcionalnog pokreta/pokretanja i patokineziologija, motorna kontrola u kontekstu funkcioniranja, onesposobljenja i zdravlja. Institucionalne manifestacije fi zioterapijske znanosti prisutne su u sve većem broju zemalja kroz organizaciju poslijediplomskih sveučilišnih doktorskih studija fi ziote rapijske znanosti. Ciljevi doktorskih studija su osposobljavanje fizioterapeuta za kritičko promišljanje i nezavisno istraživanje
kako bi se povećao korpus znanja fi zioterapijske znanosti.
Fizioterapija se manifestira kao akademska disciplina koja se služi dvama pristupima (paradigmama) u proučavanju (istraživanju) problema temeljenim na Aristotelovom i Galilejevom fi lozofskom ishodištu.
Zaključak
Fizioterapijska znanost evoluirala je iz nekoliko znanstvenih grana i pozicionira se u znanstvenom području biomedicine i zdravstva kao grana unutar novog interdisciplinarnog polja biomedicinskih znanosti i zdravstva
