Disertacija obranjena 27. siječnja 2010. na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu

Ivana Mance

Croatian

Mance, Ivana

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

novi magisteriji i disertacije87kvartal vII -1 |  2-2010IVANA MANCEAsistentica u Institutu za povijest umjetnosti u Zagrebu IVAN KUKULJEVIĆ SAKCINSKI: POVIJEST UMJETNOSTI I POLITIKA U HRVATSKOJ DRUGE POLOVICE 19. STOLJEĆAdisertacija Mentor: dr. sc. Milan PelcDisertacija obranjena 27. siječnja 2010. na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, pred povjerenstvom u sastavu:  dr. sc. Dragan Damjanović, viši asistent, (predsjednik),  dr. sc. Iskra Iveljić, izv. prof.  dr. sc. Milan Pelc, znan. savjetnikSAŽETAK Disertacija prezentira doprinos Ivana Kukulje-vića području povijesti umjetnosti, odnosno nudi interpretaciju njegova rada i u okvirima povijesnog konteksta, s obzirom na ideološki i politički speci-fičnu situaciju hrvatskih zemalja u razdoblju nakon revolucije 1848. godine. Osobit naglasak stavljen je na peto desetljeće kao ključno razdoblje za idejnu, programsku i metodološku artikulaciju te institu-cionalnu organizaciju historiografskih znanosti, pa tako i povijesti umjetnosti. Osim analize užeg povijesnog konteksta, za razumijevanje Kukuljevićeva svjetonazora u cjelini, a posebice za njegovo poimanje povijesnih znanosti i ulogu umjetničke građe u povijesnim istraživanji-ma, bila je nužna i šira kontekstualizacija u europski romantizam, čemu je posvećeno drugo poglavlje. U trećem poglavlju razmatraju se specifični društveni uvjeti koji su Kukuljeviću otvorili prostor djelovanja, s fokusom na tri javne funkcije putem kojih je idejno postavio i organizirao rad na pod-ručju historiografskih znanosti, pa tako i povijesti umjetnosti. Kukuljević je, naime, djelovao kao prvi “zemaljski historiograf ” zadužen za prikupljanje arhivskog materijala ključnog u dokazivanju držav-nopravnog kontinuiteta hrvatskih zemalja; potom kao predsjednik Društva za povjesnicu jugoslaven-sku; te naposlijetku, kao državni konzervator za područje Hrvatske i Slavonije. Iduće poglavlje posvećeno je Kukuljevićevoj ideološkoj formaciji u kontekstu ideje ilirizma te Kukuljevićevoj političkoj djelatnosti – poglavito u zbivanjima uoči i tijekom 1848., ali i kasnije, kao ne-ophodnoj referentnoj podlozi njegova cjelokupnog znanstvenog i intelektualnog rada. Peto poglavlje posvećeno je Kukuljevićevom poimanju  historiografije – njezinom nacionalno-prosvjetiteljskom ulogom utemeljenom na ideji povijesnog kontinuiteta nacionalnog kolektiva i njegovih tradicija, te konceptom sabiranja kao sre-dišnjom metodološkom paradigmom Kukuljevićeva rada na području historiografskih znanosti, uključu-jući i povijest umjetnosti gdje sabiranje umjetničkih životopisa predstavlja reprezentativnu manifestaciju takve koncepcije. Slijedeća poglavlja (od 6. do 10.)  posvećena su Slovniku umjetnika jugoslavenskih kao središnjem Kukuljevićevom djelu na području povijesti um-jetnosti: kroz tipološku analizu bibliografije koju navodi u Slovniku rekonstruiran je horizont znanja koje Kukuljević postavlja kao referentno za područje nacionalne povijesti umjetnosti, ali i metodološki aspekt kritičkog iščitavanja literature kao sekundar-nog izvora. Na primjerima natuknica o Schiavonima, razmotren je Kukuljevićev implicitni, ali ipak uočljiv teorijski pokušaj da interpretirajući djela spomenu-tih umjetnika otvori načelnu mogućnost nacionalne stilske diferencijacije. U funkciji iste težnje da se spomenik interpretira kao nacionalno pripadan, razmatra se i Kukuljevićevo razumijevanje instance individualnog autorstva odnosno tendencija da spomenike dugog trajanja prezentira kao ekskluziv-na autorska djela i, analogno, kao stilski jedinstvene građevine. Zasebno poglavlje posvećeno je, napokon, i Kukuljevićevoj praksi putovanja kao metodološkom postupku: na temelju bogate građe što je predstav-ljaju njegovi putni dnevnici, izvješća, dopisi, puto-pisne crtice i putopisi, analizira se Kukuljevićevo iskustvo neposrednog susreta s umjetničkim i gradi-teljskim spomenicima odnosno njegovo vidno polje određeno znanjem, ukusom i ideološkim interesom. Osim pozitivne istraživačke metode, putovanje je i simbolički pregnantna gesta, pa poglavlje uključuje i razinu interpretacije Kukuljevićevih putovanja 88kao autonomnog čina povijesne spoznaje u širem  ideološkom i svjetonazorskom kontekstu. Uz uvodna i zaključna poglavlja, popis literature i dodatne informacije u bilješkama, disertacija pred-stavlja pokušaj da se Kukuljevićev utemeljiteljski doprinos povijesti umjetnosti u Hrvatskoj, ali i široj intelektualnoj povijesti, što potpunije otvori prema suvremenom horizontu razumijevanja. ×

Ivan Kukuljević Sakcinski: povijest umjetnosti i politika u Hrvatskoj druge polovice 19. stoljeća: doktorska disertacija

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia