Pitanje dijagnostičkog stadija i dalje je relevantno u kliničkoj psihoanalizi i psihoanalitičkim psihoterapijama. Dijagnostička procjena nije bila od primarne važnosti u klasičnoj psihoanalizi. Psihoanalitičar je jednostavno uključio analitičke metode i tehnike u svoju kliničku praksu kako bi utvrdio pogodnost pacijenta za analizu. Prvi
odlučujući razvojni poticaj specifične psihoanalitičke dijagnostičke procjene slijedio je pomak prema odnosnim teorijama i kliničkoj praksi s pacijentima s graničnim poremećajima. Psihijatrijski intervju koji je uveo Harry Stack Sullivan (1954) otkrio je potrebu za specifičnom psihoanalitičkom procjenom. Sljedeći je korak bio razvoj
Hartmanove ego-psihologije. Ego (regulacijski mehanizam između stvarnosti i osobe), uključuje procese regulacije i organizacije iskustava koji su relevantni za razumijevanje bliskopsihotične i psihotične ličnosti. Taj način istraživanja omogućava diferencijalni
opis interpretativne psihodimanike i razvoj procjene, uključujući kriterije pokazatelja i prognoze.The question of diagnostic phase is still relevant in clinical psychoanalysis and psychoanalytical psychotherapies. Orthodox psychoanalysis was not preoccupied with the question of diagnostic assessment. The psychoanalyst simply introduced the methods and techniques of analysis into his clinical work to determine the analysability of a patient. The first decisive developmental thrust on specific psychoanalytic diagnostic assessment followed the shift to relational theories and clinical practice with borderline patients. The Psychiatric Interview introduced by Harry Stack Sullivan (1954) exposed the question of the need for a specific psychoanalytic assessment. The next step was the development of Hartmann’s Ego-Psychology. The Ego (mechanism of regulation between reality and the person), includes the processes of regulating and organizing experiences that are particularly relevant to understanding near-psychotic and psychotic personalities. Examined as such, it enables the differential descriptive interpretative psychodynamic as well as developmental assessment, including the criteria of indication and prognosis
