Ljudevit Hanžek

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

Zvonimir Čuljak, Znanje i epistemičko opravdanje: Uvod u episte-mologiju (Zagreb: Ibis grafika, 2016 .), 361 str .Znanje i epistemičko opravdanje: Uvod u epistemologiju autora Zvonimira Čuljka, najnoviji je doprinos domaćoj literaturi iz analitičke epistemologije . Knjiga je objavljena u izdanju Ibis grafike, 2015 . godine, a koncipirana je kao sveučilišni udžbenik namijenjen studentima viših godina studija filozofije . Ovim izdanjem Zvonimir Čuljak nastavlja svoj rad na obogaćivanju korpusa literature iz analitičke filozofije na hrvatskom jeziku – uz zbornik Vjerovanje, opravdanje i znanje iz 2003 ., Čuljak je i preveo niz važnih djela iz suvremene anglosaksonske filozofske tradicije (posebno treba istaknuti Dancyev Uvod u suvremenu epistemologiju i Louxovu Metafiziku) . Knjiga na 346 stranica, podijeljenih u 5 dijelova, donosi detaljan prikaz i analizu suvremene episte-mološke problematike .Prvi dio, “Istinitost i vjerovanje”, tematizira ključne elemente nad kojima sve epistemološke teorije kvantificiraju – propozicije, istinu i vjerovanja . Ču-ljak pojašnjava ulogu propozicija kao nositelja istinitosti i predmeta znanja, sažeto prikazuje raspravu o metafizici propozicija, tj . debatu između realizma i nominalizma, te navodi poznate podjele propozicija (semantička podjela na analitičke i sintetičke, modalna na nužne i kontingentne, epistemička na propozicije spoznatljive a priori i a posteriori, a na koncu spominje i protu-činjenične propozicije) . U idućem se poglavlju nalazi prikaz prominentnih teorija istine – korespondencijske, koherencijske, pragmatističke, deflacijske i semantičke . U raspravi Čuljak korektno iznosi argumente u prilog svakoj od tih teorija, i odgovore na kritike upućene istima, no ipak je jasno izražen prigovor pragmatističkoj teoriji – prigovor se svodi na postojanje očito neisti-nitih, a spoznajno korisnih propozicija (npr . neistinite hipoteze iz povijesti znanosti, koje su snažno stimulirale daljnji razvoj dotične znanosti) . U po-glavlju o vjerovanju iznose se reprezentacijska i dispozicijska teorija vjero-vanja, odnos vjerovanja i znanja, razlika vjerovanja i prihvaćanja (npr . kod Lehrera), te razlika prigodnog (occurrent) i dispozicijskog vjerovanja .Drugi dio, “Izvori znanja”, donosi bogatu raspravu o zamjećivanju, pam-ćenju, introspekciji, racionalnoj intuiciji i svjedočanstvu . Čuljak prvo pred-stavlja operativno shvaćanje svakoga od tih izvora znanja, a zatim prelazi na analizu njihove epistemološke važnosti . Tu su klasične rasprave o izravnom i neizravnom perceptivnom realizmu, o odnosu reprodukcije i rekonstrukcije u pamćenju, te detekcijskim i konstitutivnim teorijama introspekcije . Po-sebno treba istaknuti detaljnu raspravu o komparativnim prednostima i ma-nama naivnog i znanstvenog izravnog perceptivnog realizma, njihov odnos spram problema iluzije, te razlikovanje zamjećivanja i znanstvenog opažanja 104 Prolegomena 15 (1) 2016koje znanstveni izravni realizam zahtijeva . Odsječak o razumu i racionalnoj intuiciji ističe se po nizu argumenata koje Čuljak iznosi za i protiv moguć-nosti a priori znanja (sam je autor poprilično suzdržan u pogledu svog stava o ovoj temi) .U trećem i najopsežnijem dijelu knjige, naslovljenom “Opravdanje i znanje”, fokus je na strukturi opravdanja i analizi znanja . Čuljak tu pojam epistemičkog opravdanja razlikuje od drugih vrsta opravdanja (legalnog, pru-dencijalnog…), objašnjava odnose opravdanja, dokazne građe i razloga, te opravdanja kao kategoričkog svojstva vjerovanja i opravdanja kao dispozicij-skog svojstva subjekta (drukčijim rječnikom, to je razlika između opravdanog vjerovanja i opravdanja koje subjekt ima za vjerovanje) . navođenjem niza mogućih podjela vjerovanja s obzirom na njihov opravdajni status uvjerljivo je ilustrirana Alstonova teza o mnoštvu srodnih, ali različitih pojmova oprav-danja (pluralizam epistemičkih desiderata) . Problem epistemičkog regresa i distinkcija inferencijsko/neinferencijsko opravdanje šlagvort su za opsežnu debatu između fundacionalizma i koherentizma, u svim njihovim oblicima – pregledom filozofske tradicije, Čuljak razlikuje aristotelovski od kartezi-janskog (ili radikalnog) fundacionalizma (potonji kao temeljna vjerovanja postulira opća načela, dok drugi temeljnima smatra introspektivna vjerova-nja); prikazuje umjereni fundacionalizam u suvremenoj literaturi; objašnjava suvremene koherentističke teorije opravdanja (Lehrer i raniji BonJour), te poznatije hibridne teorije (fundherentizam Susan Haack, Sosin formalni fundacionalizam) . Rasprava o strukturi opravdanja zaključena je poglavljima o kontekstualizmu (Wittgenstein, Annis, Williams) i infinitizmu (Klein) . Analiza znanja, točnije pokušaji odgovora na Gettierovu razornu kritiku tro-dijelne analize znanja, čine važan dio čitave knjige . naime, pregledom suvre-mene epistemološke literature lako je uočiti izvjesno jenjavanje interesa za Gettierov problem, što se zasigurno može zahvaliti višegodišnjim neuspje-sima postizanja bilo kakvog konsenzusa u epistemološkoj zajednici oko toga što bi predstavljalo plauzibilan odgovor na taj problem . Potraga za četvrtim uvjetom ilustrirana je pregledom minuciozne debate o poništivosti i proble-matične, ali obećavajuće, kauzalne teorije znanja .Četvrti dio, “Znanje i opravdano vjerovanje”, vodi čitatelja u debatu između internalizma i eksternalizma . Dio započinje pregledom glavnih vrsta internalizma (access internalism, evidencijalizam…) i eksternalističkim kriti-kama internalističke pozicije (u prvom redu Goldmanovim) . Slijedi veoma sadržajan opis raznih varijanti eksternalizma: Dretskeova teorija konkluziv-nih razloga, Dretskeova informacijska teorija znanja, Armstrongov termo-metarski model znanja, nozickova kondicionalna teorija znanja, te procesni reliabilizam, u prvom redu vezan uz radove Alvina Goldmana . Četvrti dio završava epistemologijom vrline, gdje se prvenstveno spominju Sosa i Linda Zagzebski, te Plantinginom teorijom ispravne funkcije . Internalističku pozi-105Recenzije • Book Reviewsciju Čuljak pošteno prikazuje, no njegovo je prihvaćanje eksternalizma posve jasno, i to kroz čitavu knjigu: “Eksterno opravdanje je stoga nužan uvjet zna-nja . S druge strane, interno opravdanje nije ni nužan niti, uz uvjet istinitosti, dostatan uvjet znanja . Taj je rezultat u skladu s eksternalističkim teorijama znanja” (str . 157) . “nužnost interne raspoloživosti opravdača čini opravdanje neostvarivim . Time se dodatno potvrđuje kako interna raspoloživost čimbe-nika opravdanja nije ni dostatan niti nužan uvjet epistemičkog opravdanja” (str . 229) .Iznimno detaljan prikaz eksternalističkih pozicija u suvremenoj episte-mologiji posve je u skladu s ovim riječima; vidi se da je autor dobro upućen u različite momente razvoja eksternalizma od ranih sedamdesetih godina 20 . stoljeća naovamo, te u suptilne razlike pojedinih vrsta eksternalizma, ovisno o teorijskim motivacijama njihovih autora, tj . problemima u odnosu na koje su se razvile .Udžbenik epistemologije ne bi bio potpun bez pojavljivanja standardnog negativca, skeptika . “Mogućnost znanja” peti je, i posljednji, dio knjige . U njemu se prvo izlažu skeptičke pozicije i argumenti u prilog istima, a zatim se pojašnjavaju anti-skeptičke strategije . Čuljak donosi standardnu podjelu skeptičkih argumenata ovisno o tome motiviraju li regresivni skepticizam ili skepticizam nerazlučivosti . Prvi se tip skepticizma oslanja na Agripinu trilemu, prema kojoj postupak inferencijskog opravdanja nekog vjerovanja može stati u nekoj točki, navoditi kao potporu nekom vjerovanju njega samog, ili trajati u beskonačnost . Prvo je rješenje arbitrarno (fundacionalizam), drugo je cirku-larno (koherentizam), a treće je apsurdno, jer beskonačni proces opravdanja ne može dovesti do opravdanja bilo kojeg vjerovanja (infinitizam) . Skepti-cizam nerazlučivosti tvrdi da, ukoliko subjekt na temelju dostupne dokazne građe ne može razlučiti skeptičke scenarije od “normalnih” hipoteza, onda je subjektu nemoguće znati čitav niz sudova koji stoje u odgovarajućim logič-kim relacijama spram tih scenarija i hipoteza . Točnije, subjektu je nemoguće znati skoro nijedan od sudova koje smatramo dijelovima zdravorazumskog shvaćanja svijeta: da sad sjedi na klupi u parku, da razgovara s nekom oso-bom, da ima ruke… Anti-skeptički argumenti koji se razmatraju uključuju standardni Mooreov zdravorazumski realizam, kontekstualizam, te proble-matiziranje načela epistemičkog zatvaranja, posebno u vidu nozickove teorije praćenja istinitosti (truth tracking) .Glavna vrlina knjige njena je sadržajnost . Sve teme suvremene epistemo-logije detaljno su obrađene, što nije trivijalna zadaća uzme li se u obzir razvoj literature na tom polju u zadnjih nekoliko desetljeća . Dodatno, Čuljak poka-zuje kako su fokus na rješavanju pojedinog problema, i teškoće u dolasku do prihvatljivog rješenja, stimulirali nove ideje u epistemološkoj zajednici – tako je iz knjige jasno vidljivo da je kauzalna teorija znanja nastala kao novi smjer u odgovoru na gettierovsku krizu, a inicijalna plauzibilnost te teorije zauzvrat 106 Prolegomena 15 (1) 2016je ojačala standardne prigovore internalizmu u pogledu znanja i opravdanja, što je pak dovelo do sofisticiranijih formi eksternalizma (npr . procesni relia-bilizam) . Tako rasvijetljena dinamika nastanka teorijskih orijentacija uvelike doprinosi njihovom nijansiranijem shvaćanju i nepristranijoj ocjeni, i stanje suvremene literature čini smislenijim . nadalje, makar autor u knjizi obrađuje djela i pravce u suvremenoj analitičkoj epistemologiji, veza s filozofskom tra-dicijom nije zanemarena . na više mjesta Čuljak upozorava na antičke izvore suvremenih tema (trodijelna definicija znanja u Teteetu, fundacionalizam u Aristotela, agripinski i pironovski skepticizam), a Descartes, britanski empi-risti i Kant redovito se spominju kao začetnici suvremenih struja mišljenja . Taj je autorov postupak u skladu s literaturom iz analitičke filozofije na engle-skome jeziku, i jasno pokazuje neosnovanost često upućivanih prigovora o ra-dikalnoj ahistoričnosti analitičke filozofije i njenoj odvojenosti od filozofske tradicije . Također, Čuljak detaljno ocrtava argumente u prilog pojedinoj tezi, i sučeljava je s kritikama; posebno su zanimljivi dijelovi knjige u kojima ta razmjena potraje neko duže vrijeme, kao već spomenuta debata znanstvenog i naivnog izravnog realizma o percepciji, te argumenti za i protiv a priori zna-nja . Tako detaljan prikaz argumenata, zajedno s tematskom opsežnošću cijele knjige, sugerira da optimalnu čitalačku publiku čine doktorski studenti filo-zofije kojima epistemologija nije u fokusu interesa (pretpostavka je da će se oni koji istražuju epistemologiju obratiti izvornim djelima), ili alternativno, čitatelji koji već posjeduju diplomu filozofije . Diplomski studenti filozofije ne bi trebali imati previše problema u praćenju teksta, ali za studente pred-diplomske razine knjiga bi se mogla pokazati ponešto zahtjevnom . Ključni problem bila bi selekcija relevantnog sadržaja, pa bi studentima nižih godina studija filozofije svakako bilo korisno savjetovanje predmetnih nastavnika u odabiru prikladnih tema . Čuljak pri raspravi o nekoj temi redovito citira djela stranih autora koji se tom temom bave, a potpun popis bibliografije bogat je izvor sugestija za daljnje proučavanje . Snalaženje u knjizi uvelike je olakšano velikim brojem poglavlja i detaljnom tablicom sadržaja .Znanje i epistemičko opravdanje: Uvod u epistemologiju vrijedan je dopri-nos filozofskoj literaturi na hrvatskome jeziku . Knjiga je obimna, teme su ja-sno i profesionalno obrađene, a rasprave o pojedinim pitanjima zanimljivo su prikazane . nesumnjivo je da će Čuljkova knjiga postati standardni udžbenik epistemologije na studijima filozofije u Hrvatskoj, a vjerojatno i u regiji .Ljudevit Hanžek Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu Sinjska 2 HR-21000 Split ljuhan2@gmail .com

Zvonimir Čuljak, Znanje i epistemičko opravdanje: Uvod u epistemologiju (Zagreb: Ibis grafika, 2016.), 361 str.

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia