Cilj istraživanja bio je utvrditi učinke mehaničke
trakcije nasuprot statičkih vježbi kod osoba s
križoboljom. U istraživanju je sudjelovalo 50 ispitanika,
koji su metodom slučajnog odabira podijeljeni u
kontrolnu (17 žena, 8 muškaraca) i eksperimentalnu
skupinu (13 žena i 12 muškaraca). Ispitanici u kontrolnoj
skupini provodili su klasičan fizioterapijski program koji
obuhvaća statičke vježbe. Eksperimentalna skupina
provodila je mehaničku trakciju u trajanju od 15 minuta.
Svi ispitanici dobrovoljno su ispunili anketni upitnik (The
Quebec back pain disability scale – QBPDQ) na početku i
na kraju testiranja. Osim anketnih pitanja u istraživanju je
korišten Thomayerov test te vizualno-analogna skala boli.
Za utvrđivanje razlika između početnog i završnog stanja,
koristio se Wilcoxonov test, dok su se razlike između dva
tretmana utvrdile Man-Whitney testom. Statistička
značajnost postavljena je na p<0.05. Rezultati su pokazali
kako su se primjenom mehaničke trakcije dogodile
značajne promjene u gotovo svim varijablama (p<0.05).
U većini varijabli se nisu dogodile značajne promjene
primjenom medicinske gimnastike. Razlike između dva
tretmana dobivena su samo u Thomayerovom testu,
vađenju hrane iz hladnjaka te u pomicanju stola (p<0.05).
Zaključno, mehanička trakcija se pokazala kao
učinkovitijom metodom za otklanjanje križobolje kod
osoba s problemima u donjem dijelu leđa
