Mate Hraste

Hraste, Mate

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

MATE HRASTE ANTON KNEZEVIC: DIE TURZISMEN IN DER SPRACHE DER KROATEN UND SERBEN ...\ -Meisenheim am Glan 1962. DuF;i niz godina pomno je sabirao tnrske rijeci na P(}drucju hrvatsko­srpskog narodnog i knjizevnog jezika dr Anton Knezevic, lektor juzno­slavenskih jezika i kulture i balkanistike na Sveucilistu u Münstern. Plod njegova rada je djelo »TUJrcizmi u jeziku Hrvata i Srba«, Meisen­heim am Glan 1962. Rad je dovrsio i dao u stampu u listopadu 1957. Njegovo djelo oDasize 506 suana. Radeno je na osnovi literature do koje je mogao doci koja je stampana do godine 1957. Literaturu navodi na str. 16-18. Glavni su mu ipak izvori bili najpoznatiji i najbolji rjecnici : L. Bakotica, J. Benesica, E. Bernekera, Broz-Ivekovicev, Deyre-Deano­vic-Maixnerov, Deanovic-Jerne.jev, G. Elezovica, V. St. Kai"adZica, B. Klaica, Fr. Miklosica, Rjecnik Jug. akademije, Ristic-Kangrgin, M. Vas­mera i drugi. Sluzi(} se i najpozDatijim rjceuicima bugarskoga jezika. Knezevic je dao Da'slov svome djelu »Turcizmi u jeziku Hrvata i Srba«, ali se on nije zadrZaO sarno na turcizmima nego je obuhvatio i arapske i perzijske rijeci, kako i sam u uvodu kaze i dao ih pod imen(}m tur­cizmi sto je razumljivo jer su najveCim dijelom primijene preko turskog jezika. Nije se zadriao na tim rijecima samo u jeziku Hrvata i Srba ne go i Bugara jer su i oni zajcdno sa Srbima i djelomicno Hrvatima u B()sni i Herceg(}vini bili pod vlascu turskom gotovo pet stotina godina. Ipak Se pretezno zadrZao na turskim, arapskim i perzijskim rijecima u go­vorn nasih naroda u Bosni i Hercegovini i u podrncju Kosova i Meto­hije. Treba pohvaliti strpljivost, marljivoot i rad piscev na prikupljanju i tumacenju tako bogate grade koju nam pruia rasprava dra Antona Knezeviea. Njegov rad je i p()raru tog.a vrijedan pohvale jer je sakupio i protumaCio sve on(} do cega je iz Münstera rnogao doci jer sam nije bio u spomeuutom kraju, barem ne u perio'du dok je taj materijal sku­pljao i obradiva(} za stampu. Hrvate i Srbe jako interesiJraju rijeci turske, arapske i perzijske jer su unovom obliku pOl!tale 8tjecajem okolnosti 17 FILOLOGlJA 257 sastavIl'i dio hrvatsko-srpskoga narodnog i knjiZevnog je~ika. Unio ih je u svoj »Srpski rjecnik« godine 1818. Vuk Stefanovie Karad:lie i ozna­eio zvjezdieom. To Su isto u cinili dr F. Ivekovie i dr Ivan Broz u »Rjec­niku hrvatskoga jezika« gorune 1901. Poslije njih unosili su ih i drugi pisei jednojezicnih i dvojezicnih rjecnika hrvatskosrpskoga jezika. Od svih tudiea u nasem jeziku one su najvise stekle zavieajno pravo, pa se one ne trijehe iz nasega jezika kao rijeci iz evro'Pskih jezika. Radnja dra Knezeviea prihliZila j~ najveei broj turskih, arapskih i perzijskih rijeci, koje su se ~adrZale u hrvatskosrpskom jeziku., ucenom svijetu na jednom svjetskom jeziku. To je njegova velika zasluga. Dao je najprije osnovnu rijec na jednom od istocnlh jezika i odmah do nje sve njezine izvedeniee u nasem jeziku (imenieu, pridjev, glagol, prilog). Sve je rijeci dao najprije abeeednim redom (str. 21-356), a zatim prema nji­hovu sadriaju (covjek, bolesti i sredstva za lijecenje, hrana, kuhinjsko posude, jela, piea, o,djeca, obuea, pokrivanje glave, nakit, pusenje ­kavana - konak, kuea - stan - basca, covjek i njegovo zanilnanje, brdo - suma - livada - voda, Zivotinjski svijet, biljni svijet, mine,rali - metali, boje, erkva, uprava i sudstvo, grad i selo, novae i noveamec, vage i utezi, mjere, vrijeme i pojmovi vremena, kojevi, vojnicki zivot, konj i konja­nistvo, glazbeni instrumenti i glazbeniei, kulturni Zivot - skole - skolski pribor, folklor - igre - obicaji, imena naroda i zemalj.a, razno) (str. 359-466). U teeem dijelu su dani svi tureizmi po abecednom redu (str. 449-506). Sav taj p-osao izvrsen je savjesno, samo su u drugom dijelu nepaznjom slagara dva puta stampane iste rijeci na str. 433 do 440. Djelo je izradeno po modernim principima i korisno ce posluziti 8va­komu tko bude proucavao turcizme u hrvatskosrpskom jeziku i tko bude poucavao nas narodni i knjizevni jezik, a osobito jezik musliman­ske narodnc pjesme u Jugoslaviji. Djelo je pisano u obliku rjecnika bez podrobnijeg ulazenja u objasnjavanje znacenja rijeci. Razumije se da je piseu ziveCi daleko od Jugoslavije bilo tesko ulaziti u podrobniju ana­lizu znacenja svake rijeci. Pisac se u tome kao i u akcentu i kvantiteti oslonio na gradu koju je nasao u citiranoj literaturi. Ne znam koliko pisae vlada turskim, arapskim i perzijskim jezikom da bi njegoya toma­cenja bila posve pouzdana. Svakako do godine 1957. to j-e djelo bilo najopsezinje i najpreglednije te vrste. Medutim upravo one godine kad je pisae zavrsio rad na svom djelu i p-redao ga u stampu, pojavilo se sapiro-grafirano djelo Abdulaha Skaljiea u dva sveska »Turcizmi u na­rodnom govoru i narodnoj knjizevnosti Bosne i Hel·cegovine u obliku biltena Imitituta za proucavanje folklora u Sarajevu., Sarajevo 1957. Taj se pisac sluZio priblizno istom literaturom kao i Knezevie, ali ima dvije velike prednosti: 1. on je mu:sliman, pa dobro poznaje ne samo musli­manski zivot i svije,t, nego, cini se, i turski, perzijski i arapski jezik, 2. imao je priliku da Da terenu u naro-dnim govorima proucava zna­cenje rijeci koje su iz tih jezika u tokustoljeea usle U Das jezik, a isto tako da iz usta Daro-da euje akeenat i kvantitetu. Da se vidi koliko je vazno raditi takav po>S.ao na terenu, Skaljie se kriticki osvrnuo Da 8ve do-sadasnje radove te vrste na podrucju hrvatskosrpskog jezika i u mno­258 goCem ih n 8VOme radn ispTavio. To je ono 8tO nedostaje i djelu Antuna Kne,zeviea, ali drukeije nlije moglo n~ biti. Jedina je steta 8tO pisac nije barem neke akcente jg,pravio prema Skaljicu jer je njegovo djelo do­stampano istom 1962. godine. Prema stanju u djelima izdatim do 1957. godine Knezevic je dobro pazio na akcenat i kvantitetu svake rijeci, ali je Skaljic i'spravio dosadasnje stanje na vise mjesta. Tako npr. Knezevic ima akcenat samo abadziluk, a Skaljic iibadziluk i abadZiluk, Knezevic ima abönos, a Skaljic iibonos, Knezevic ima adoJet, a Skaljic adalet, Knezevic ima atiz, aJuz, a Skaljic afiz, afuz itd. Velika je prednost Ska­Ijicevih »Turcizama«, a nedostatak Knezevicevih sto je Skaljic pro tu­maeio podrohno mnoge rijeei i pokrijepio primjerom iz knjizevnosti, a Knezevic u to ne ulazi, nego daje samo u njemackom prije,vodu ohicno jenno ili dva znacenja svake turske rijec.i. Da se Vlidi kako to izgleda, navest cu samo dvije rijeei. U Skaljica: iI:jän, -a, m. (aJr.), prvak, odlie­nik, velikas. Ajani su za turske uprave bili jedna "rsta predstavnika graaana pred organima vlasti, a birali su ih odlieniji graaani izmedu sebe. - Od ovog je nastalo prezime Ajanovic. - »Sve pozovnu hege i ajane«, M. H. III 41. U Kndeviea: ayan »Vornehmc« (ar. aCyan) ajän, m. Alte,ster (z. B. Dori-); Würdenträger. Bi rijee ajar. U Skaljica: ajär, - a m. (ar.), 1. mjera, stupanj eistoce, zlata u predmetima izradenim od zlata. Carsijski izraz »Odnesi taj prsten na ajar kujundiiji, ajar ce po­kazati od kakvog je zlata«. - »Ajar je ovog prstena 14 karata«. 2. ure­denje sata da taeno ide, navijanje sata na taeno vrijeme. Izvedeni oblici (v.): ajariti, uajariti. Iz tur. ayar, od ar. Ciyär. U Knezevica: ayar <geeichtes Ge.wicht> (ar. < <iyär lid») ajär m. Maß, Gleichgewicht. ajariti, v. impf. die Uhr stellen, einsteUen. Kneze,vic nije davao netoeno znaeenje, ali malo skrto i ne uvijek posve odreaeno. Ima i nekih dTugih manjih nedostataka u Knezevicevu djelu. Tako on na str. 44. navodi rijec bajTak m. v. barjak pa navodi tu rijee i sve izvedenice pod natuk­nicom barjak. To nij.e dobro jer, kako i sam Knezevic kaze, ta rijec u turskom glasi bayrak a u nasern narodnom i knjizevnom jeziku u Bo­sni govori se podjednako bajrak i barjal~, bajraktar i barjaktar, bajrak­tarov i barjaktarov i sI. I novi »Pravopis hrvatskosrpskoga knjizevnog jezika«, Zagreh 1960. posve je izjednaeio te oblike. Kad bi se upucivalo na bolji ohlik, onda bi trebalo uputiti na oblik bajrak i sI. jer su ti oblici bliZi izvornom obliku bayrak. Isto tako npr. za imerucu bajram on tur. bayram upucuje na barjam i dalje: barjamovänje, barjamovati, barjamS!ki. U muslimanskom svijetu danas su gotovo iskljuCivo u upo­trehi ohlici: Bajram, bajramluk, bajram()vati. Poradi toga novi »Pra­vopis« navodeci pm oblik kaie: Barium ne nego Bajram. Pisac nije navodio imena koja je muslimanski svijet u nasUn krajevima primio iz turskoga jezika i ljuhomorno ih euva sve do najnovijih vremena tako da tesko u njih p,rodiru narodna imena za muSkarce i zene koja su u ogromnom broju prodrla u nemuslimanski svijet Bosne i Hercegovine. Knezevic nije mogao drukeije po'stupiti kad je navodio rijeei iz bogatog djda Glise Elezovica »Reenik Kosovsko-metohijskog dijalClkta«, I, Beo­grad 1932, 11 Beograd 1935. stavljajuci na njih stariji nepreneseni akce,­259 nat, ali je time unio malu zabuDu u akeentuaciju. U njegovu se njelu nalazi noviji cetveroakeenatski sistem hercegovackog.a tipa s duiinama iza akcenta i nepreneseni akee08t kosovsko-resavskog podrucja s duzi­nom ispred akcenta: agnam, adzice, adzika, akikät, a}08dzija, duzena, durultija, ejam, ekmekcija itd. Ta dva akce08tska sistema bit Ce mnogim citaoeima slabijim strucnjacima u akcentuaeiji hrvatskosrpskoga jezika tesko dovesti u sklad s akcentuacijom knjizevnog jezika koji trazi da se akeenat sa staroga mj.esta prenese za jedan slog naprijed po odredenom pravilu. Mozda je bilo bolje te rljeci ostaviti bez akeenta ili svaki akce­O8t sa staroga mjesta prenijeti na novo. Opravdanost POßtupka pisceva opravdava naslov djela »Tureizmi u jeziku Hrvata i Srba«. Pisae je na­ven bogatu lite.raturu (str. 16-18), ali je ipak propustio neke rasprave i polemike koje bi mu pom()gle u &igurnijem donosenju nekih rijeci: Barle dr Henrik »GI. Elezovie Re'cnik kosovsko-metohijskog dijalekta« (Prllozi za knjize'Vnost, jezik, istorlju i folklor, knj. XV, Beograd 1935, sv. Ii H, :str. 270-290), Elezovie Glisa »Moj odgovor na oeenu: H. Barle, Recnik kos.ovskometohijskog dijalekta od G. E.« (JuZlloslovenski lilolog, knj. XIV, str. 181-235, Beograd 1935), Glück dr Leopold »Medieinska narodna terminologija u Bos.ni i Hereegovini«, Sa<rajevo 1898, Vujaklija Milan »Leksikon stranih rljeci i izraza«, Be,ograd 19371 i 19542 i dr. I pored nedostataka koji su bili neizbjeZivi, jer pisae zivi daleko od Jugoslavije, njegovi »Tureizmi« ispunit ce prazninu u stranom svijetu. Nj.egovo djelo je poradi toga vrijedno jer je u njemu dao do godine 1957. najveci broj tureizama sredenih po abecednom redu, protuma­cenih i obiljezenih akeentom i kvantitetom. 260 

ANTON KNEŽEVIĆ: DIE TURZISMEN IN DER SPRACHE DER KROATEN UND SERBEN Meisenheim am Glan 1962.

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia