Najstariji spomen koledanja javlja se na području Bugarske u 9. stoljeću, a pučki običaji koledanja kod Hrvata pojavljuju se već u dalekoj u prošlosti. Najstariji pisani tragovi kod Hrvata mogu se pronaći u 13. stoljeću unutar Statuta Dubrovačke Republike. Običaji kolendanja sačuvali su se sve do naših dana, pa tako i na otoku Korčuli. Riječ „koleda“ ima raznovrsna značenja, a prvenstveno označava skupno pjevanje muške djece, od dvanaest do trinaest godina, mladića te odraslih ljudi. Nerijetko označava i pjevanje mladića djevojci, a najčešće se povezuje s božićnim pjesmama, čestitanjima, obredima, darivanjima, Badnjim danom i Novom godinom. Također je važno istaknuti da je „koleda“ označavala i krijes koji se palio na Jurjevdan i Ivandan. Grupe koledara obično su pjevale cijelu noć obilazeći sve kuće u mjestu, a domaćini su ih najčešće častili suhim smokvama, narančama, rogačima, raznim slasticama, vinom i rakijom, a u novije vrijeme najčešće ih nagrađuju novcem. U ovom radu obrađen je pučki običaj koledanja na otoku Korčuli. S obzirom da je običaj koledanja na otoku bio popularan u svih devet župa, u radu je pokriveno područje Vela Luke, Blata, Smokvice i Korčule. U ostalim mjestima obično se javljaju varijacije na koledarske pjesme nabrojanih mjesta. Polazeći od stajališta o kontinuiranom postojanju tradicijskog usmenog pjesništva na području Korčule, ovim radom pokušat će se obraditi što veći broj prikupljenih podataka vezanih uz božićno koledanje.The oldest mentioning of carolling appears on the Bulgarian territory in the 9th century, whereas the tradition of carolling among Croatian folk dates from quite a distant history. The oldest written data in Croatia can be traced to 13th century, in the Statute of the Republic of Dubrovnik. Carolling tradition has been preserved to the present day, and the island of Korčula is no exception. The word “koleda” (carol) bears a heavy semantic burden; however, it primarily means choir singing, the choir consisting of either boys aged twelve to thirteen, young or adult men. It also frequently refers to singing of a boy to a girl, but the most common meaning is associated with Christmas carols, wellwishing, religious rituals, gift exchange, Christmas Eve, and the New Year. It is also important to emphasize that “koleda” used to denote the bonfire lit to celebrate Saint George and Saint John. Groups of carollers usually sang the whole night, and were most frequently offered dried figs, oranges, carob, and all sorts of homemade sweets, wine and spirit by the local hosts. Nowadays they are most commonly offered money. This paper deals with the folk tradition of carolling on the island of Korčula. Since this tradition has been popular to the present day in all nine parishes of the island, the data in this paper cover the areas of Vela Luka, Blato, Smokvica and Korčula. Other towns usually have the variations of the carols of the afore-mentioned locations. Taking a continuous existence of traditional oral poetry on the territory of the island of Korčula as a starting point, this paper will try to grasp the data associated with Christmas carolling in this area to the greatest extent possible
