Utjecaj onečišćenosti zraka na pH-vrijednosti kore drveća na području Zagreba i Siska

Abstract

The bark pH-values of deciduous trees were measured on the localities with different degrees of air pollution, i.e. S02 immission, in the regions of Zagreb and Sisak. In both cities Quercus robur and Tilia cordata were investigated, while Acer platanoides and A. pseudoplatanus were examined in Zagreb and Tilia tomentosa, Betula pendula and Populus italica only in Sisak. Lower bark pH-values were measured on the localities with greater air pollution, i.e. SO2 immission, and higher values were shown by specimens of the same species growing on comparatively less polluted localities. These data are in accordance with those obtained in some other areas of Europe (Sweden, Poland, FR Germany), confirming that bark pH-values could be used as indicators of SO2 immission.Istraživane su pH-vrijednosti kore drveća na području Zagreba i Siska na nekoliko lokaliteta koji se razlikuju s obzirom na onečišćenost zraka odnosno imisiju S02. U pokus je uzeto 7 vrsta drveća od kojih su Quercus robur i Tilia cordata istraživane u Zagrebu i Sisku, Acer platanoides i A. pseudoplatanus samo na području Zagreba, a Tilia tomentosa, Betula pendula i Populus italica samo na području Siska. Skupljanje i pripremanje uzoraka kore te određivanje pH-vrijednosti vršeno je po metodi kako su je opisali Lotschert i Kbhm (1973) s manjim modifikacijama (v. engleski tekst). Doneseni su i raspoloživi podaci o imisiji S02 na dva lokaliteta u Sisku (tab. 1) i na tri lokaliteta u Zagrebu (tab. 2, si. 1). U svih istraživanih vrsta kora je pokazivala kiselu reakciju, a prosječne vrijednosti izmjerene su u rasponu između pH 3,37, koliko je najniže pokazivala kora hrasta lužnjaka (Quercus robur) u središtu Zagreba i pH 6,17 u jablana (Populus italica) u okolici Siska u Starom Brodu (tab. 3 i 4, si. 2). I u Zagrebu i u Sisku u svake istraživane vrste najniže pH-vrijednosti (tj. najkiselija reakcija) izmjerene su na lokalitetima s većom imi- sijom S02, dok su najviše vrijednosti bile izmjerene na komparativnim (»čistim«) područjima izvan grada. U tom su smislu naši rezultati analogni onima iz nekih drugih područja Evrope (Švedska, Poljska, SR Njemačka) gdje je utvrđena ista pravilnost (tab. 5 i 6), pa se može zaključiti da pH-vrijednosti kore drveća mogu poslužiti kao indikator imisije SOs. Usporedba rezultata dobivenih na području Zagreba i Siska s onima iz Stockholma, Frankfurta i Krakowa, s obzirom na pH-vrijednosti kore istovrsnog drveća, pokazuje da je imisija S02 (u razdoblju na koje se odnose rezultati istraživanja u svakom od navedenih gradova) bila veća u Stockholmu i Frankfurtu nego u Zagrebu i (osobito) u Sisku i okolici. Rezultati za središte Zagreba i Krakowa pokazuju veliku podudarnost