Autor je tipu svetačkih toponima sa sanctus + svetačko ime pridodao nekoliko dosad neutvrđenih toponima, te objasnio nekoliko imena blagdana kao što su Sutvija na Lošinju i Sudajma u Splitu. U radu se posebno naglašavaju ove činjenice:
1. Toponimi ovoga tipa pridružuju se kasnoantičkim crkvama V. i VI. stoljeća, što je važno za potvrdu kontinuiteta antike i nakon doseobe Hrvata na tim prostorima.
2. Na nekim toponimima analiziraju se supstiticijske promjene mnogo ranijega datuma od posljednjih zasvjedočenja vokalnih nazala u hrvatskom jeziku kao što su: & > 6 (Stombrata), -tsj- > -č- (Stobrec), u > t (Sudajma), koje su se zbivale do početka IX. stoljeća.
3. Razmještaji toponima sa sut-Zst- svojim “grozdastim” potvrdama na agerima romanskih gradova, osobito Zadra, Splita i Dubrovnika, upućuju ne samo na jezičnu simbiozu već na biološko i gospodarsko prožimanje gradskih Romana i prigradskih Hrvata. Ti toponimi svojim likovima svjedoče ne samo o ulasku Hrvata u romanske gradove nego i o ranoj evangelizaciji Hrvata na tim prostorima.The author attributes some yet unknown toponyms to the type of sacral toponyms formed with sanctus + the name of the saint. He also explains some holiday names such as Sudajma in Split and SutvTja at the island of Lošinj. He specifically emphasizes following facts:
1. Toponyms of this type are related to titulars of the late antique churches from the 5th and 6th centuries, which is important for acknowledging the continuity of antiquity even after the Croatian colonization of these territories.
2. Some toponyms show the substitional changes that are much older than the last confirmations of vocalic nasals in Croatian. The phonetic changes such as: a > 6 (Stombrata), -tsj- > -č- (Stobreč), u > i> (Sudajma) occurred by the end of 8th century.
3. The distribution of toponyms formed with sut-/st- attested at the territories of Roman cities, particularly around Zadar, Split and Dubrovnik, not only shows the existence of linguistic symbiosis, but also the biological and economic merging of Romance urban population with the Croats living around towns. The forms of those toponyms point to the penetration of Croats into Romance cities and their early evangelization in those territories
