Pedijatrijska psihologija je grana primijenjene psihologije koja se bavi utjecajem bolesti i liječenja djeteta na njegovo ponašanje i sazrijevanje te na obiteljske i socijalne odnose. Zajedno s razvojem područja pedijatrijske psihologije, rasla je i istraživačka baza podataka, a istraživači su se sve više usmjeravali na istraživanja koja proizlaze iz modela i teorija, čime su omogućili da pedijatrijska psihologija postane i znanstveno utemeljeno područje. U ovom radu sažeto je prikazan razvoj pedijatrijske psihologije u Hrvatskoj i svijetu. Poseban naglasak stavljen je na istraživanja koja su najčešće bila usmjerena na procjenu psihosocijalne prilagodbe i suočavanja s bolešću, ali i na procjenu efikasnosti psiholoških intervencija kod medicinskih problema. Osim toga, prikazana su i tri biopsihosocijalna modela prilagodbe na bolest odabrana zbog svoje sveobuhvatnosti
i brojnih empirijskih provjera: model rizičnih i zaštitnih faktora (Wallander i Varni, 1998), transakcijski model stresa i suočavanja (Thompson, 1985) i biobihevioralni model obiteljskih sustava (Wood 1993).Pediatric psychology is a branch of applied psychology studying the influence of disease and its treatment on the child, the child’s behaviour and maturation and family and social relations. Alongside the growth of pediatric psychology, a research data base also grew and researchers focused on research stemming from models and
theories, thus providing this field with a scientific basis. This article provides an overview of the development of pediatric psychology in
Croatia and the world. A special emphasis is placed on research aimed at assessing psychosocial adaptation and coping with the disease as well as assessing the efficiency of psychological interventions in medical situations. Three biopsychosocial models
of adaptation to disease are also presented, chosen for their broad inclusiveness and numerous empirical evaluations: the model of risk and safety factors (Wallander and Varni, 1998), the transactional model of stress and coping (Thomson, 1985) and the biobehavioral model of family systems (Wood, 1993
