U svojoj razvojnoj konačnici različiti idiomi (senjski, posavski, premanturski i stinički) zbog istovjetnih glasovno-morfoloških odrednica, kao što su npr. pokrata infinitiva i ikavski izgovor, vode jednakim naglasnim rješenjima. Iz toga se izvodi bliskost naglašavanja po jezičnom ustrojstvu, a njene su koherencije bitne i za naglasnu normu hrvatskoga književnog jezika.In the final phase of their development different local Croatian dialects (from Senj, Posavina, Premantura and Stinica), due to identical sound and morphological features such as shortening of the infinitive ending and Ikavian pronunciation, tend toward the same accentual developments. From this can be inferred a similarity in accentuation according to linguistic structure, and its congruences are also significant for the accentual norms of the Croatian literary language
