Današnji pomorski promet karakterizira izraziti međunarodni element, pa važnost
mjerodavnog prava koje sud mora utvrditi u slučaju ovršne prodaje pomorskog broda
ima prvorazredno značenje. Kontinentalno i anglosaksonsko pravo (common law)
različito tumače pravnu narav založnih prava, a isto tako i sudskog postupanja. Naročito
je to vidljivo u slučaju priznanja pomorskih privilegija i njihovog prvenstvenog
reda u namirenju, koji utječu i na status ostalih vjerovnika, jer se namiruju prije svih
ostalih tražbina. Danas u svijetu ne postoji globalni unifikacijski dokument koji bi
regulirao ovu materiju. Niti tri međunarodne konvencije koje su do sada donesene,
a bave se pitanjima založnih prava, nisu postigle veći uspjeh. Ovakvo stanje neujednačenih
kriterija klasifikacije tražbina stvara pravnu nesigurnost među zainteresiranim
stranama, posebno među vjerovnicima. Ove činjenice potkrijepljene su brojnim
primjerima iz međunarodne sudske prakse ovršnih sudova u slučajevima namirenja
tražbina vjerovnika prisilnom prodajom pomorskih brodova. Takva situacija ukazuje
na razloge za jačanje tendencija ujednačavanja međunarodnog pomorskog ovršnog
prava, kao odraz nastojanja da se uklone nastale razlike u zakonodavstvima pojedinih
zemalja. U tom je smjeru pokrenuta aktivnost Međunarodnog Pomorskog Odbora
(Comité Maritime International - CMI) radi kreiranja unifikacijskog dokumenta koji
treba regulirati priznanje stranih sudskih prodaja brodova i određena povezana pitanja.
Odredbe nekih država koje utvrđuju ovršnu prodaju broda nude zanimljiva
rješenja koja vrijedi analizirati. Neke od takvih odredbi predstavljaju plodno tlo za
kvalitetnu nadopunu odredbi Pomorskog zakonika Republike Hrvatske. Posebno su
interesantne one kojima se regulira dražbena prodaja broda i sankcije za zlonamjerno
i nezakonito postupanje tijekom ovrhe.Today’s maritime transport is characterized by a strong international element. Therefore, the
court must determine the applicable law that is followed through enforcement on the maritime
ship. Civil and common law have different interpretations of the legal nature of liens and
court proceedings. This is especially true in the case of naval honours and privileges of their
order of priority in the settlement, which also affects the status of other creditors, as it is settled
before all other claims. In the world today, there is no global unified document that would
regulate this matter. Not even the three international conventions that have dealt with the
issues of liens so far, have achieved any greater success. This situation of unequal claims classification
criteria creates legal uncertainty among stakeholders, especially among creditors.
These facts are supported by numerous examples in international jurisprudence of enforcement
courts in cases of settlement claims of creditors by forced sale of maritime ships. This
situation points to the reasons for strengthening the tendency to harmonize the enforcement
of international law as a reflection of efforts to eliminate the differences in the legislations of
some countries. In that direction, the CMI (Comité Maritime International) was launched in
order to create a unified document, which should regulate the recognition of foreign judicial
sales of ships and certain related issues. The provisions of some states that establish an enforceable
sale of a ship offered interesting solutions worth analysing. Some of those provisions
provide fertile ground for a high-quality supplement of provisions in the Maritime Code of
the Republic of Croatia. Particularly interesting are those that regulate the auction sale of the
ship and sanctions for malicious and illegal actions during execution
