research

Da li se strategija spasavanja evrozone svodi na preuređivanje ležaljki na palubi Titanika?

Abstract

Stvaranje evrozone predstavlja krunu procesa evropske integracije. Kako je ova monetarna integracija prevashodno politički proces, ona zanemaruje određene ekonomske osnove dugoročne održivosti. Unutrašnji problemi evrozone, izazvani nedostatkom poštovanja pravila, dodatno su pojačani pojavom globalne krize. Kada je monetarna unija uspostavljana, građanima su data određena obećanja o stabilnosti evrozone i ekonomskom napretku. Sada se ta obećanja dovode u pitanje. Mnogo je političkih i ekonomskih napora uloženo u monetarnu uniju, te je njen raspad za sada nezamisliv. Ukoliko zemlje članice monetarne unije smatraju da je njeno postojanje korisno, moraju da se dogovore o nastavku njihovog delovanja, s tim što je neophodno na nivou evrozone napraviti nekoliko izmena. U suprotnom, Evropska monetarna unija će se pridružiti mnogobrojnim monetarnim projektima koji su se raspali. Iako evrozona neke od zemalja članica opterećuje visokim troškovima i ograničenjima, račun će njenim raspadom biti još veći

    Similar works