Bašić, Martina

Croatian

Hochschulschriftenserver - Universität Frankfurt am Main

PRIKAZI I OSVRTIČekavski rječnik (Ivan Mahulja: Rječnik omišaljskoga govora, Riječki nakladni zavod – Općina Omišalj, Rijeka – Omišalj, 2006.)U  izdanju  je  Riječkoga  nakladnoga zavoda i Općine Omišalj objavljen 2006. godine Rječnik omišaljskoga govora Iva-na Mahulje. Autor je rođeni Omȉšjan koji je petnaest godina bilježio riječi, idiome i frazeme kojima su se služili Omišljani u posljednih 120 godina. Izvornik Rječ-nika ima više od 500 strojopisom pisa-nih stranica, a njegova se preslika čuva u knjižnici Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Rječnik omišaljskoga govo-ra objavljen je 23 godine nakon autorove smrti. Izvornik je za tisak pripremila Jeli-sava Beta Antolič, također Omȉšjānka, te ga je prepisujući nadopunila sa stotinjak riječi koje se ne nazlaze u izvorniku. Na-kon predgovora Katice Ivanišević, slijedi rječnik na 394 stranice, kratice i bilješka o autoru koju je napisao autorov sin Želj-ko Mahulja. Rječnik sadržava 10 900 na-tuknica i 200 frazema. Krčki su govori, time i govor Omišlja, opisani u knjizi Govori otoka Krka (Libe-llus, Crikvenica, 1998.) autorica Ive Lu-kežić i Marije Turk. Govor Omišlja pri-pada  ikavsko-ekavskomu  dijalektu  ča-kavskoga narječja. Autorice dijele govore otoka Krka u dvije cjeline, starinački i do-seljenički mikrosustav koji se, pak, dijele u podcjeline. Govor Omišlja, uz dobrinj-ski i vrbnički govorni tip, pripada stari-načkomu mikrosustavu arhaično-konzer-vativnoga  modela.  Među  posebnostima arhaično-konzervativnoga modela izdva-ja se različiti refleks poluglasa (o, e, a), različite realizacije slogotvornih r i l (sa ili bez svarabaktičkoga vokala) te stari-ji dvoakcenatski sustav bez čakavskoga akuta, ali s dobro sačuvanim prednagla-snim i zanaglasnim duljinama. Iako pri-padaju istomu mikrosustavu, omišaljski, dobrinjski i vrbnički govorni tipovi po-najprije se razlikuju u odrazima starohr-vatskih samoglasnika /ə/, // i //. Tako je  u  Omišlju  odraz  starohrvatskoga  po-luglasa e (če, kesno, otec, tenec), slogo-tvorno  //  ostvaruje  se  s  popratnim  sa-moglasnikom e (červ, dervo, kerst, zer-no), dok se slogotvorno //, nakon zamje-ne poluglasa samoglasikom i redukcije li-kvida (>ə>el>e), ostvaruje kao e (jabe-ko, peno, seza, žetilo). Vidljivo je kako je odraz starohrvatskoga poluglasa u Omi-šlju jedinstven u odnosu na ostale govore starinačkoga mikrosustava arhaično-kon-zervativnoga modela, na ostale krčke go-vore, na ostale čakavske govore općenito i u odnosu na hrvatski jezik uopće. Ovim je Rječnikom (p)opisan jedinstveni leksič-ki fond čekavskoga govora. Natuknice su otisnute masnim slovi-ma i poredane abecednim redom. U Rječ-niku nije zapisana niti jedna natuknica s početnim fonemima /Ǯ/, // i /ļ/ (grafemi dž, đ i lj). Naime, tipično je čakavsko obi-lježje izostanak fonema /Ǯ/ i //, koji su zamijenjeni sa /ž/ npr. žȅp (398) odnosno /j/ npr. jeložȉja (101), rājȁnī (271), a fo-nem /ļ/ supstituiran je u omišaljskom, kao i u mnogim čakavskim govorima, fone-mima /j/ npr. jubȃv (102), kajȕga (105) i /l/ npr. lȅtnī (137), zātȉlek (376). Kombinacija grafema n+j može ozna-čavati jedan /ń/ ili dva glasa /n/i /j/. Iza natuknice se navodi uputa kada se ta dva Prikazi i osvrtiRaspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 34 (2008.), str. 463–519glasa izgovaraju nesliveno npr. evanjȅlī (čit. evan-jȅlī) (65). Natuknice se navode u kanonskome obliku, zatim slijedi informacija o podrije-tlu riječi (ako je poznato) te gramatička pa strukovna odrednica. Značenje natu-knice određuje se s pomoću prijevodne semantizacije. Neke su natuknice objaš-njene  sintagmom  pa  njezinim  prijevo-dom npr. cȃngul (ven. zangola) m. smer-di kȁko /~/ – nepodnošljivo zaudara (34) ili opisnom definicijom npr. jāpnȅnica f. vapnara prvotnog oblika složena od ka-mena vapnenca kao kupola natrpana go-rivim drvom koje se u njoj pali nekoliko dana (dok se kamen ne pretvori u živo va-pno); jama iskopana u zemlji u kojoj se živo vapno polijeva vodom kako bi se do-bilo gašeno vapno. Jama se pokriva ze-mljom i potom služi kao skladište gaše-noga vapna (99).Na natuknicama je redovito označen naglasak, no velika je šteta što priređiva-či rječnika nisu upotrijebili neki od dija-lektoloških računalnih fontova te su time napravljeni veliki propusti u točnome za-pisu naglasnih posebnosti ovoga govora. Kako piše u predgovoru “... riječi su ak-centuirane, ali računalo prepoznaje samo dva oblika, kratki i dugi naglasak, pa je tako i zabilježeno”. Naglasni je sustav je-dan od važnijih kriterija za klasifikaciju nekoga govornoga mjesnoga govora jer najviše odolijeva ili je najkasnije zahva-ćen promjenama. Arhaičnost ovoga go-vora očituje se u očuvanome starom mje-stu naglaska te očuvanim prednaglasnim i  zanaglasnim  duljinama,  a  evolutivni pomak vidljiv je u prijelazu čakavskoga akuta u silazni naglasak. Dakle, u riječi-ma u kojima se javlja kratkosilazni nagla-sak s prednaglasnom ili zanaglasnom du-ljinom koja je označena znakom za dugo-silazni naglasak može se pretpostaviti da su dugosilazni naglasci duljine, a imamo točan zapis mjesta i naglaska s oznakom za kratkosilazni naglasak. No, pronalaže-nje mjesta naglaska otežano je u primje-rima riječi koje imaju dugosilazni nagla-sak i jednu ili obje duljine. Tako nalazimo primjere Mȗlȋc (159), čičȋrkȃnȋ (42).1 Također,  nalazimo  i  primjere  u  ko-jima se javljaju dva kratkosilazna nagla-ska, npr. čȕčȁnȋ (43), rȉvanȉ (282), nȁbrȁn (163)...Neke  natuknice  autor  označava  zna-kovima + i *. Znakom + označava riječi koje se ne upotrebljavaju samostalno nego samo u navedenoj frazi ili frazama npr. rȁdigi (od ven. rodego) f.pl.t. +: dȅlat /~/ praviti smutnju, izazivati svađu, razmirice (270), vȉra 1 f. + : pȁsja /~/ i pȃsjȃ /~/ v. pȃsjȃ (355), pašijȏnskī adj. + : pašijȏnska jȕga pl.t. proljetna jugovina što puše za ravnodnevnice neprestano kroz nekoliko dana (214), vȉdelo n. vidjelo + : stȁvit na /~/ objelodaniti; prȋt na /~/ izići na vidjelo, razotkriti se (neka tajna)(355).Znakom * označava riječi koje se ne mijenjaju, jer nema gramatičkoga oblika npr. spȇć 2 glagolski prilog sadašnji od spȁt ; * udȅlat na /~/ napraviti , učiniti bez po muke (299), rajȏn (tal. raggione) m. *: ti ga /~/! imaš pravo! (271). No,  priređivači  rječnika  trebali  su ujednačiti rječnik pa se ne bi dogodilo da imamo natuknicu amsalȁm (12) za koju piše da je indeklinabilna, ali nije označe-na znakom *.1  Autorica je prikaza ispravila znakove za duljine u primjerima napisanima u prikazu. Primjere u kojima se javljaju dva ili više dugo-silaznih znakova nije mijenjala. Prikazi i osvrtiRaspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 34 (2008.), str. 463–519Sinonimi i tvorbene izvedenice natu-knice, npr. deminutivi i augumentativi do-nose se u istoj natuknici nakon značenja. Sinonimi su navedeni i kao posebne natu-knice i upućuju se na natuknicu pod kojom imaju potpunu obradu npr. kužȋn (ins.) m. komarac Sin. mušȁt (133), mušȁt (ven. mu-ssato) m. v. kužȋn (159). No, negdje sino-nimni odnosi nisu uspostavljeni (npr. pod natuknicom kȕnj (131) za njeno prvo zna-čenje klin navodi se sinonim šćȉka, no pod natuknicom šćȉka (313) ne navodi se sino-nim kȕnj) ili sinonimi nisu uopće obrađe-ni kao zasebne natuknice (npr. pod natu-knicom živȍt (399) u prvom značenju život navodi se sinonim živjȇnje koje ne postoji u rječniku kao zasebna natuknica).Polisemne  natuknice  imaju  najčešće jedan rječnički članak, značenja su obroj-čena, no ima i primjera u kojima značenja nisu obrojčena nego samo nanizana i od-vojena  zarezima  ili  točka-zarezima  npr. mȁška  f.  mačka;  (rib.)  mrkulja,  morska mačka (iz porodice Catulidac); (fig.) gra-bežljivka,  kradljivka;  lukava,  prefrigana ženska osoba;  ... (147). Kod  polisemnih  se  leksema  sino-nim, koji je podudaran u svim značenj-skim odrednicama, navodi iza posljednje-ga značenja. Ako se sinonim odnosi samo na jedno značenje, navodi se odmah na-kon toga značenja npr. njȍk (tal. gnocco) m.  1.  vrsta  valjušaka;  pl.  njȍki  domaće jelo od kuhanih valjušaka prelivenih pirja-nim mesom i njegovim sokom te posipa-nih naribanim sirom; Sin. bumburȃč; pl. bumburāčȅ; 2. kvrga na glavi kao poslje-dica pada ili udarca; ulupljenje ili kvrga na nekom predmetu kao posljedica pada ili udarca; Sin. bȍtȁ; dem. njȍčić m.; augm. njȍčina m. (191).Kada je leksem sinoniman samo s jed-nim značenjem drugoga leksema, uz sino-nim se navodi broj značenja na koje se si-nonim odnosi npr. pirirȁk m. (rib.) v. pȋr (pod 2.) (223). Često su sinonimi navede-ni kao sintagme npr. sinonim od zamȉrit (370) je pȏć prȋko nȍsa. Katkad  se  nepotrebno  daju  definici-je deminutiva i augumentativa npr. jȃje n. jaje; dem. jajȅšce n. jajce; augm. jajȉno n. veliko jaje (99). Kao i kod sinonima, deminutivi i au-gumentativi polisemnih leksema obrojčeni su onom brojkom značenja na koju se od-nose npr. mȕlec, (mȗlca), m. 1. mazgov; 2. vanbračno muško dijete; 3. (iron.) deran; dem. (za 2.) mȗlčić m. (158).Glasovne inačice dio su iste natuknice npr. cokȅt i cukȅt (36). Ako je do promjene došlo na početku riječi, imenica se navo-di i pod svojim slovom i upućuje na pret-hodnu npr. zvacȅt i žvacȅt (395) i posebno žvacȅt (401), no ne svaki put npr. sȗrčica i šȗrčica (308) – nema natuknice šȗrčica.Ipak,  glasovne  inačice  nisu  zabilje-žene  sustavno.  Leksemi  fluminȃnt  (71), fruminȃnt (73) i fulminȃnt (74) tvore po-sebne natuknice gdje se prve dvije upućuju na treću kao da su u sinonimnom odnosu, dok je zapravo riječ o istome leksemu s tri-ma različitim glasovnim ostvarajima. Lek-semi pȏlšȃn, pȏnšȃn i pȗnšȃn (238) navo-de se recimo kao jedna natuknica. Kod natuknice lȏmbul (140) nema ni-kakve uputnice na leksem nȏmbul (189) koji je, pak, obrađen u rječniku samostal-no te ima uputnicu na lȏmbul, dok su lek-semi loštrȏmo i noštrȏmo (190), koji ima-ju istu vrstu različitoga glasovnoga ostva-raja, obrađeni pod jednom natuknicom kao glasovne inačice. Prikazi i osvrtiRaspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 34 (2008.), str. 463–519Dio su jedne natuknice i leksemi koji se razlikuju samo akcenatski šentimȇnt i šentimȅnt (315) ili pȍboju i pōbȍju (227) ili tvorbeno petrȍjo i petrȍlij (220). Dio su iste natuknice leksemi koji se razliku-ju morfološki karȍful i karȍfula (111), no ovo  je  pravilo  također  nesustavno  pro-vedeno tako da su leksemi mȕšć (159) i mȕšćo (159) razdvojeni u dvije posebne natuknice. Homoformi  (homofon  i  homograf) su  u  rječnik uneseni  kao  zasebne  natu-knice i obrojčeni su iza samoga leksema npr. kȍšta 1 (njem. Kost) f. hrana, ishrana (124), kȍšta 2 (tal. costa) f. (mar.) obala, kraj (morski) (124). Na isti su način obra-đene  i  homografemske  natuknice  npr. martelȋna 1. (tal. martellino) f. zidarski čekić s dva kraka od kojih je jedan zaoš-tren (147), mārtȅlina 2. f. po veličini i po zvuku (počam od najvećega zvona i najdu-bljega tona) drugo zvono u omišaljskom zvoniku (147).Toponimska  građa  homonimno  se obrađuje pod apelativom, npr. fȍrtica (tal. fortezza) f. tvrđava, utvrda; Fortȉca, topo-nimski naziv za brežuljak nad početkom omišaljske uvale; Sin. Fortȉčina, Grādȅc (72). Bilo je potrebno izdvojiti tu građu kao zasebnu natuknicu i obraditi ju na na-čin homoforma. Uz  imenice  se  navodi  samo  genitiv kod onih imenica u kojima se u gentivu može pronaći različita glasovna struktu-ra od kanonskoga oblika uvjetovana su-fiksalnim  nastavkom  u  kojem  je  nekad bio  poluglas  ili  nekom  glasovnom  pro-mjenom npr. pīćȅk, (-ćkȁ) (221), frȃter, (frȃtra)  (73),  zubȁtec,  (-bȁca)  (395), dešpetjȉvec, (-fcȁ) (53), crīkȉ, gen. crīkvȉ i crȋkve (37). Kada već uz kanonski oblik nisu za-bilježeni oblici koji bi nam dali više in-formacija o pripadnosti određenomu na-glasnom tipu, velika je šteta što natuknice nisu oprimjerene. S druge strane, određe-ne paradigme možemo vidjeti u velikom broju navedenih frazema. Tako iz fraze-ma navedenih pod natuknicom vrȃt (358) vidimo da je lokativ na vrātȕ, a genitiv dȍ vrata. Nažalost, nije moguće pronaći pod određenom natuknicom sve informacije, nego se katkada potvrde određenoga lek-sema mogu pronaći pod drugim natukni-cama. Tako pod natuknicom nosȉt (158) pronalazimo još jednu potvrdu za leksem vrȃt, akuzativ nosȉt zȁ vrat nȍgi. Iako se očekuje da ćemo baš kod so-matizama koji i imaju veliki broj frazema pronaći sve potvrde koje bi nam bile oba-vjesne, dolazimo do preprjeke – bilježe-nje tildom /~/. U leksikografskoj je prak-si  to  znak  kojim  se  zamjenjuje  kanon-ski oblik riječi u sintagmama, primjeri-ma i frazemima. I dok je negdje autor   uz taj znak davao nastavke, npr. vȋk m. vijek; vječnost; od /~a/ od pamtivjeka, od vrlo davnih vremena; va /~i/ /~on/ u vije-ke vjekova, u vječna vremena (355), kod natuknice glāvȁ (79) npr. u potpunosti nas je zakinuo i za akcenatske i za morfološke informacije jer je u velikome broju fraze-ma iz kojih se mogla uočiti naglasna tipo-logija toga leksema upotrijebio tildu /~/ u zamjenu za sve paradigme leksema glāvȁ. Tako imamo: bȉt dobrȇ /~/; imȋt dōbrȕ /~/; hodit prez /~/; dȅlat po svōjȍj /~/.Uz priloge autor navodi i komparativ npr. gȇrdo, komp. gȅrje adv. (77). Kom-parative pridjeva zna navoditi i kao za-sebne natuknice npr. gȅrjī, komp. od gȇrd, adj. ružniji; ... (78). No, često je netočno Prikazi i osvrtiRaspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 34 (2008.), str. 463–519zabilježena oznaka vrste riječi pa imamo npr. drȁže, adv. (komp. od drȃg). Naime, drȃg je pridjev, a drȁže je komparativ od priloga drȃgo (59). Pridjevi su zabilježeni u neodređenom obliku muškoga roda, a ženski i srednji rod navode se jedino ako dolazi do akce-natske promjene mȅrt (mertvȁ i mertvȏ) (151).I tu se mogu pronaći propusti kao npr. kod natuknice dȅg 1 (50) gdje je kanonski oblik u muškom rodu, a onda u pridoda-noj sintagmi to je dȇga lancȃna primjeću-jemo da ženski rod ima drugačiji nagla-sak koji u glavi natuknice nije naveden. Također nekada su navedene natuknice u komparativu, dok pozitiv uopće nije obra-đen npr. visočȉjī (komp. od visȍk) (355). U Rječniku se navodi i nekoliko primjera superlativa priloga i pridjeva kao zaseb-nih natuknica. Uz glagole koji se navode u infiniti-vu autor najčešće bilježi 1. i 3. lice jedni-ne prezenta. Glagoli koji se razlikuju po vidu tvore dvije zasebne natuknice. Tako imamo natuknice kōštȁt (125) i koštīvȁt (125). Nažalost, među njima nema nika-kve poveznice ili uputnice. Ako glagoli imaju i povratne oblike, oni se nalaze pod nepovratnim glagolom. Tako, pod natu-knicom kōštȁt imamo kōštȁt se, a pod na-tuknicom koštīvȁt glagol koštīvȁt se. Kada su niječna čestica i glagol spoje-ni u jednu riječ, ona se ne navodi pod na-tuknicom glagola koji je u osnovi već tvo-re posebnu natuknicu nebȉt (185), neimȉt (185), nedomȉslit se (185) iako natuknice bȉt (24), ȉmit (91), domȉslit se (58) posto-je. Kao zasebne natuknice autor navodi i grȇn, grȇ, grȇš grēstȅ, grēmȍ, grȇdȗ (sve 83), šlȁ, šlȍ (321) i hȍmo (90), a ka  snije sve oblike ponavlja pod obradom natu-knice pȏć (229) te navodi njihov prezent, glagolski pridjev radni i imperativ. Među-tim, ne može se reći da bi svi ti oblici ula-zili u paradigmu glagola poć.Leksikalizirane  višečlane  nazive  au-tor navodi kao dvočlane natuknice čȇrnȃ kȃte (40), čȇrnȇ kȍzice (40), mȍrskā rȁca (157), hertȅnā kȏst (88), dok slȋpȏ črȋvo (296) upućuje na natuknicu črȋvo (42) pod kojom je ono obrađeno kao sintagma. Velika  je  vrijednost  Rječnika  što  je osnovnomu leksičkomu fondu dodan ve-liki  broj  onomastičkih  natuknica.  Tako nalazimo osobna imena Fȋle (70), Gȇrgo (78),  Lȗce  (140),  Pȃve  (215),  etnike Bešćȁn  (23),  Crȅsan  (37),  Drȁžan  (59), Kirȉca (115), Sansigȍt (287), toponime Ȇrt (64), Mȗlȋc (159), Stȇni (305), svetkovine i blagdane Lucȋna (140), Gergūrȍvo (78), Mȁslinica (147), Služȉšća (296) te imena gradova, krajeva i država Bodulȉja (27), Bonizȁjeri  (28),  Jubjȁna  (102),  Kirȉja (115), Mȅrika (150), Vȅja (352). Tako-đer, dvorječna imena blagdana Stȃro lȅto (304),  Čȉstā  srȇda  (42),  Mȃla  Gȍspoja (144) uvršteni su u rječnik kao posebne natuknice. U  poglavlju  Kratice  nisu  navede-ne neke kratice koje se pojavljuju u sa-mome rječniku. Tako imamo kraticu rib. kod  natuknica  koje  obrađuju  ribe  npr. olȉga (201), glavȍč (79), kraticu igr. kod natuknica koje obrađuju dječje igre npr. trȍskanī (342), kraticu građ. za natukni-cu koja opisuje jednu vrstu građevinsko-ga alata, npr. cokȅt i cukȅt (36), kraticu ins. kod natuknica koje obrađuju insekte npr. kužȋn (133), gluhȋr (79).Rječnik ima veliki broj tehničkih pro-pusta, ponajprije u akcentuaciji i njezinu Prikazi i osvrtiRaspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 34 (2008.), str. 463–519bilježenju. Iako se svaka vrsta riječi po-kušala sustavno obraditi, u rječniku se na-lazi veliki broj primjera koji to nisu. Po-navljanje već obrađenih leksema uvećalo je broj natuknica te ga po broju (10 900 natuknica) možemo svrstati u opsežnije dijalektne rječnike. No, nesustavna obra-da toga velikoga broja natuknica prido-nosi njegovoj neekonomičnosti i otežava snalaženje u rječniku. Pored svih netočnosti i nesustavnosti u leksikografskoj obradi, u izradu ovoga rječnika, prikupljanje i popisivanje omi-šaljske  jezične  građe  uložen  je  golem trud. Dijalektološka leksikografska prak-sa treba se uskladiti i izraditi ujednačen naputak za izradu rječničke natuknice te omogućiti da taj naputak bude dostupan svim  amaterskim  leksikografima.  Sve leksikografske i dijalektološke primjedbe dane u ovome prikazu isključivo su poti-caj dijalektolozima i leksikografima da se kao pomoć uključe u realiziranje rječnika mjesnih govora da bi naša jezična baština imala vjerodostojniji pisani prikaz. Za je-zikoslovnu znanost leksikografski i dija-lektološki točni rječnici (p)ostaju neizo-stavno vrelo podataka. Čakavica  postaje  govor  obitelji,  je-zik staraca i predmet proučavanja malo-brojnih instituta, zavoda i katedra. Zato je dragocjen podatak da je ovaj rječnik po-stao omiljena literatura Čekavčića, izvan-nastavne aktivnosti u omišaljskoj osnov-noj školi koja djeluje u sklopu nastave hr-vatskoga jezika. Radionicu je pokrenulo Društvo za poljepšavanje Omišlja sa že-ljom da se stare besedi i čekavica ne za-borave. I koliko god mi dijalektolozi želj-no iščekujemo svaki novi rječnik mjesno-ga govora kao novi izvor za znanstveno proučavanje, vraćanje mjesnoga idioma u škole i u svijest mlađih naraštaja je zapra-vo najveća vrijednost takvih djela. Martina Bašić

Čekavski rječnik (Ivan Mahulja: Rječnik omišaljskoga govora, Riječki nakladni zavod – Općina Omišalj, Rijeka – Omišalj, 2006.)

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hochschulschriftenserver - Universität Frankfurt am Main