The article presents the first dialectology of the Montenegrin language (Dialectology of the Montenegrin language, original name: Dijalektologija crnogorskoga jezika, 2017), authored by linguist Adnan Čirgić.V prispevku je predstavljena prva dialektologija črnogorskega jezika (Dijalektologija crnogorskoga jezika, 2017), katere avtor je jezikoslovec Adnan Čirgić

Vujović, Novica

Slovene

University of Maribor Press Journals

—  113  —Ocene, zapiski, poročila – Reviews, Notes, Reportsna izhodiščna področja oziroma po-glavja med branjem deluje metodično in didaktično učinkovito, predvsem pa v svoji poglobljenosti predstavi teorijo pripovedi izredno sistematično, natanč-no, večperspektivno. Poleg omenjenega je vsekakor velika odlika monografije upoštevanje prezrtih, zamolčanih pi-sav, upoštevanje najnovejših sodobnih romanov in ponazarjanje teoretičnih izsledkov v odličnih literarnih inter-pretacijah.Monografija Alojzije Zupan Sosič Teorija pripovedi je zanimivo, kohe-rentno napisano delo, ki odpira številne nadaljnje možnosti raziskovanja (avto-rica na primer predlaga sistematično raziskavo ljubezenskega in erotičnega romana) in bralca vabi k večkratnemu branju.Janja Vollmaier Lubejjanja.vollmaier.lubej@univie.ac.atPrva dijalektologija  crnogorskoga jezika (Adnan Čirgić, Dijalektologija crnogorskoga jezika, FCJK, 2017)Afirmaciji imena i identiteta crnogor-skoga jezika, istorije i kulture doprinosi-li su pojedinci, oni rijetki crnogorski in-telektualci što su o tome pisali 1960-ih i kasnije. Duga će i uporna nastojanja, ra-dovi i knjige Vojislava P. Nikčevića, Ra-doja Radojevića, Radoslava Rotkovića, Milorada Stojovića, Danila Radojevića i drugih uglednih intelektualaca – ostati upisana kao trajni doprinos montenegri-stici u periodu dominacije tradiciona-lističkoga serbokroatističkoga pristupa crnogorskome jeziku i književnosti. Te su generacije utirale put ozvaniče-nju standardnoga crnogorskoga jezika, izradi zvaničnoga pravopisa i grama-tike i svih neophodnih publikacija što ih današnji učenici, studenti, novinari, istraživači i svi dr. potpuno pouzdano mogu koristiti.Montenegristika će 2017. dobiti prvu Dijalektologiju crnogorskoga jezika. Ta je dragocjena knjiga nastala iz pera jezikoslovca Adnana Čirgića, dekana Fakulteta za crnogorski jezik i književ-nost i danas jedinoga istinskoga nastav-ljača generacije vrijednih dijalektologa što su se ostvarili u vijeku koji je za nama. I nije mali broj, potvrđujemo to svakodnevno, onih koji su djelo Adna-na Čirgića prihvatili kao prvorazrednu literaturu o temama kojima se naš lin-gvista bavi. Golem je Čirgićev doprinos u stvaranju, priređivanju i uređivanju izdanja crnogorske filologije koja po-tvrđjuju identitet crnogorskoga jezika u istorijskim, duhovnim i kulturnim nataložinama multietničke Crne Gore.Činjenica je da je danas crnogorski jezik dostojan član slovenske porodice jezika. Institucija koju je Adnan Čirgić utemeljio i na čijem čelu je od osniva-nja takvome je položaju crnogorskoga jezika najviše doprinijela. Fakultet za crnogorski jezik i književnost dosad je izdao više od stotinu monografija, anto-logija, zbornika radova, leksikona i bi-bliografija. Na svaki je način neobično za crnogorske filološke prilike da istraje tako mlada izdavačka institucija, a uza sve to s veoma skromnim budžetom. U dragocjenome nizu knjiga u sklopu jedne od osam biblioteka FCJK ima i onih utemeljiteljskih, onih čije su po-javljivanje godinama odlagale različite prilike i neprilike. Dugo su odlagane, ali nijesu mogle biti zaustavljene. Ta-kve su, na primjer, trotomna Istorija —  114  — Slavia Centralis 1/2018Ocene, zapiski, poročila – Reviews, Notes, Reportscrnogorske književnosti (2012), takva je i 2017. godine objavljena Dijalektologi-ja crnogorskoga jezika autora Adnana Čirgića.Adnan Čirgić autor je više knjiga, monografija, udžbenika i priručnika, recenzent i urednik znatnoga broja iz-danja te (ko)autor Gramatike crnogor-skoga jezika i autor radne verzije Pra-vopisa crnogorskoga jezika. Posebno je značajna i citirana njegova knjiga Crno-gorski jezik u prošlosti i sadašnjosti (In-stitut za crnogorski jezik i književnost i Matica crnogorska, Podgorica, 2011). U toj se knjizi nalaze neki od radova neophodni za razumijevanje istorije na-šega jezika, klasifikacije govora crno-gorskoga jezika i uopšte standardnoga crnogorskoga jezika, te stoga treba reći da je ona korisnicima u cjelosti dos-tupna i u e-formi. Podśećamo da je do prije tri godine Čirgićeva bibliografija zapremala oko šest stotina jedinica. S obzirom na to da se uz dijalektologiju (uže polje njegova interesovanja) bavi i istorijom crnogorskoga jezika, kao i standardnim crnogorskim jezikom, od najranijih dana ovaj je lingvista dopri-nosio razrješavanju tzv. tamnih mjesta naše filologije. Radovi Adnana Čirgića dali odgovore na mnoga pitanja što ih je montenegristika nosila kroz cio XX vijek. Ako se ima u vidu njegov ukupni naučni rad, jasno je dakako da danas dijalektologiju našega jezika niko po-zvaniji nije mogao pisati.Prve detaljnije navode o govorima crnogorskoga jezika dao je Vuk Ste-fanović Karadžić u predgovoru koji je objavio uz poslovice na Cetinju 1836. godine. Iako je interesovanje za neke osobine crnogorskoga jezika počelo još tokom prve polovine XIX vijeka te uprkos činjenici da govori crnogorsko-ga jezika spadaju među najbolje opisa-ne u slovenskome svijetu – na izradu dijalektologije crnogorskoga jezika če-kalo se sve do danas.Dijalektologija crnogorskoga jezika objavljena je kao 19. knjiga biblioteke Montenegrina Fakulteta za crnogorski jezik i književnost. Čirgićeva Dijalekto-logija ima sve elemente ozbiljno osmi-šljene dijalektologije. Još i više: opisani su i klasifikovani crnogorski govori s aspekta jedinstvenoga metodološkoga modela koji nataložine tradicionalistič-ke lingvističke misli odlučno odbacuje. Dijalektologija crnogorskoga jezika sa-stoji se iz ovih cjelina: »Predgovor« (str. 7–13), »Istorijat izučavanja crnogorskih govora« (str. 13–41), »O dosadašnjim klasifikacijama crnogorskih govora« (str. 41–67), »Problem klasifikacije cr-nogorskih govora« (str. 67–77), »Akce-natski sistem crnogorskih govora« (str. 77–89), »Alternanti jata u crnogorskim govorima« (str. 89–95), »Sudbina polu-glasnika u crnogorskim govorima« (str. 95–101), »Sudbina vokalske grupe ao u crnogorskim govorima« (str. 101–109), »Osnovne osobine pojedinih govornih skupina u Crnoj Gori« (str. 109–115), »Śeverozapadni crnogorski govori« (str. 115–121), »Jugoistočni crnogorski govori« (str. 121–145) i »Rezime« (str. 145–151). Rezime je dat na crnogorsko-me, engleskome i ruskome jezike.Poglavlju »Istorijat izučavanja cr-nogorskih govora« prethodla su dva obimna toma portreta naučnika koji su se bavili crnogorskim jezikom (Dija-lektolozi i crnogorski jezik (do 1945) i Dijalektolozi i crnogorski jezik (od 1945)). I ta nas činjenica obavezuje da konstatujemo da je Čirgič od samoga ulaska u svijet nauke temeljno i vrlo pouzdano slagao mozaik crnogorske dijalektologije. Zbog toga ova knjiga, recimo i to, jeste najveći spomenik svim istraživačima-dijalektolozima koji su ispitivali jezičke materijale s prostora —  115  —Ocene, zapiski, poročila – Reviews, Notes, Reportscrnogorskoga jezika – i onima iz Ru-sije, Poljske, Hrvatske, Srbije, Bosne i Hercegovine, kao i svim lingvistima rođenim Crnogorcima koji su živjeli širom bivše Jugoslavije. Vidljivo je da je autor Dijalektologije otvoreno prikazao sve doprinose i zasluge prethodnika, kao što je uvijek i do kraja precizno ar-gumentovao svako ogrešenje o stvarno stanje posvjedočeno u materijalima s terena crnogorskoga jezika (potvrđuje se to u njegovim komentarima uz ra-dove Pavla Ivića, Asima Peca, Mitra Pešikana, da spomenemo samo neke).Naredna dva poglavlja knjige posve-ćena su klasifikaciji crnogorskih go-vora. U Dijalektologiji crnogorskoga jezika naši se govori dijele na śevero-zapadne i jugoistočne. Razmotrena je tradicionalistička podjela tih govora na dva, kako se tvrdilo, oštro podijelje-na područja. Takvu je podjelu prati-la afirmacija osobina koje su govorile o razjedinjenosti crnogorskih govora, kao i takvo terminološko rješenje da su za naziv dijela govora crnogorskoga jezika obično uzimani djelovi naziva suśednih država. Dakle, u knjizi koju predstavljamo razobličen je i odbačen tradicionalistički pristup našemu jeziku i uopšte Crnoj Gori kao nejedinstveno-me kulturnome, duhovnome i jezičkom prostoru (u tom kontekstu, skrećemo pažnju na Čirgićevo pravilno objaš-njenje pojmova hercegovački, Herce-govina, Stara Crna Gora itd.). Termin istočnohercegovački dijalekat korišćen je za naše śverozapadne govore, dok je za jugoistočne govore postojao cio niz naziva: istočnocrnogorski dijalekat, zetsko-lovćenski dijalekat, zetsko-sje-nički dijalekat, zetsko-južnosandžački dijalekat, zetsko-gornjopolimski dijale-kat itd. Čirgić će u pristupu tome pitanju uputiti i na neke davno potvrđene činje-nice da se »granice govora, dijalekata i jezika samo u rijetkim slučajevima poklapaju s državnim granicama (kad te granice idu kakvim okomitim pla-ninskim stranama, riječnim klisurama, neprohodnim šumama ili kad presijeca-ju slabo naseljene prostore), pa u tome dijelu Crna Gora ne predstavlja nikakav izuzetak« (str. 43). I ono što je za našu priču najvažnije daje se u ovoj rečenici: »Bitno je odrediti centar javljanja jezič-kih pojava koje markiraju određeni dija-lekat ili govor« (str. 43). Da bi rečenome pitanju pristupio sveobuhvatno, Čirgić se posebno osvrnuo na pitanje seoba. Pravci kretanja crnogorskoga stanov-ništva (potvrdu za to autor nalazi i kod najuticajnijega srpskoga lingviste druge polovine XX) objašnjavaju rasprostira-nje opštecrnogorskih jezičkih osobina izvan crnogorske državne granice.Spomenuto je da se težnje tradiciona-lističkoga pristupa jezičkome materijalu s prostora Crne Gore ogledaju, pored ostaloga, u izdvajanju dva dijalekta, kao i potrebi da njihove opise načine prema sličnostima s govorima izvan granica Crne Gore. Detaljna će analiza pokazati da su razlike »između śeverozapadnih crnogorskih govora i govora istočnoher-cegovačkoga dijalekta mnogo veće nego što se to (tradicionalno) ističe. Ako se izuzme akcenatsko stanje tih govora, sa sigurnošću se može utvrditi da oni (śeverozapadni crnogorski govori – N. V.) čine dio crnogorskog koine sloja, tj. da su neodvojivi od crnogorskih go-vora kao cjeline jer među navedenim osobinama ne postoji nijedna koja se ne javlja u crnogorskim ‘arhaičnijim’ govorima, tj. u govorima jugoistočne Crne Gore« (str. 61). Nema sumnje, na osnovu postojećih materijala što su nam ostavile generacije dijalektologa zapaža se da je »najveći broj osobina koje se u njima javljaju zajednički i jednome i drugome ‘dijalektu’ u Crnoj Gori« (str. —  116  — Slavia Centralis 1/2018Ocene, zapiski, poročila – Reviews, Notes, Reports49). Autor, uostalom, samo konstatuje činjenice i pošteno se služi literaturom: »No bez obzira na neprihvatljiva imeno-vanja crnogorskih govora i neodrživost pojedinih interpretacija, doprinos je tih dijalektologa montenegristici nemjerljiv jer su pružili obilje materijala koji služi kao potvrda postojanja crnogorskoga jezika i crnogorskih govora kao cjeline, tj. građu koja stoji protiv njihove teze o postojanju dva strogo odijeljena dijalek-ta na teritoriji Crne Gore« (str. 44–45).ŚEVEROZAPADNI CRNOGORSKI GOVORIJUGOISTOČNI CRNOGORSKI GOVORI Dijalektološka karta na kojoj je predstavljena granica između  śeverozapadnih i jugoistočnih crnogorskih govora. Kartu je  za potrebe Čirgićeve Dijalektologije izradio Milutin Mijović.—  117  —Ocene, zapiski, poročila – Reviews, Notes, ReportsNadalje, u Dijalektologiji se nalazi spisak zajedničkih osobina crnogorskih govora (sačinjen prema klasifikacija-ma i materijalu koji opisuju Pavle Ivić i Asim Peco): »1. ijekavica; 2. duži oblici zamjeničko-pridjevske promjene (npr. tije(h), tijem); 3. jekavska jotacija (tě > će, cě > će, dě > đe, sě > śe, zě > źe); 4. dvje, svje, cvje > đe, śe, će (npr. međed, śedok, Ćetko); 5. prilično zastu-pljena jotacija labijala; 6. konsonantski sistem proširen fonemima ś i ź; 7. ě + j > i (npr. cio, sijati), ali u gl. pridjevu radnom nijesu nepoznati ni oblici tipa: śeđeo, viđeo; 8. -st, -zd, -št > -s, -z, -š (npr. plas, groz, priš); 9. česta upotreba -j < -đ, -ć (npr. goj, doj, moj); 10. česta upotreba infinitva bez krajnjega -i (npr. trčat, pričat); 11. dativ i lokativ mene, tebe, sebe; 12. enklitike ni i vi; 13. ak-tivna upotreba aorista i imperfekta; 14. deklinacija Pero – Pera – Peru…; 15. poremećen odnos između padeža mje-sta i pravca; 16. upotreba genitiva mn. umjesto lokativa mn. uz prijedlog po (npr. po kuća)« (str. 50).Nakon Dijalektologije crnogorskoga jezika jasno je da je neodrživo oslanja-nje na sudbinu jata i akcenatski sistem kao kriterijum za podjelu govora cr-nogorskoga jezika. Čirgić je o podjeli govora našega jezika pisao i ranije, neke svoje zaključke djelimično korigovao i dopunio novim saznanjima, no o klasi-fikacijama koje su nastale prije njegove dao je nepomjeren sud: »sve su dosadaš-nje podjele crnogorskih govora manj-kave, i to prije svega iz dva razloga: 1. zato što se zanemaruje činjenica da su crnogorski govori naddijalektalnoga ti-pa, tj. da predstavljaju zasebnu cjelinu, a da se glavne razlike među njima tiču ak-cenatskoga stanja; 2. zato što ne postoji zajednički kriterijum za njihovu podje-lu. Ovaj drugi razlog prirodno proističe iz prvoga, a već je viđeno da zamjena jata kao osnovni kriterijum za podjelu štokavskih govora nema većeg značaja kad su u pitanju crnogorski govori. S druge strane, ako se za kriterijum uz-me akcenatsko stanje mjesnih govora, desiće se da se pojedini govori, koji su akcenatski prilično raznovrsni, poklope u većini drugih osobina« (str. 72–73).Crnogorski su govori, rekosmo, podi-jeljeni u dvije velike skupine: śeveroza-padnu i jugoistočnu. O nešto izraženi-jim distinktivnim crtama unutar druge skupine naših govora obavještenje nam se nudi kroz podjelu jugoistočnih cr-nogorskih govora na osam grupa, i to: 1. podlovćenska govorna grana, 2. ozrinićka govorna grana (uključuje i Broćanac), 3. jugoistočna bokeljska go-vorna grana, 4. mrkovićka govorna gra-na, 5. kučko-pipersko-bratonožićka, 6. zetsko-podgorička, 7. donjopješivačko-bjelopavlićko-vasojevićka i 8. rožajsko-petnjičko-bjelopoljska govorna grana.Čirgićeva podjela crnogorskih govo-ra prema akcenatskome sistemu dala je pet tipova:1. oba silazna akcenta na otvorenoj ul-timi (od Dobrote do Grblja i kučko-pipersko-bratonožićka oblast);2. tip u kojemu se kratkosilazni akcenat ne može naći na otvorenoj ultimi (od Paštrovića do krajnjega juga Primor-ja, Crmnica, Riječka nahija i Katun-ska nahija bez Ozrinića i Broćanca);3. dva silazna i dugouzlazni akcenat (Ozrinići (čevska sela), Broćanac i plavsko-gusinjska oblast);4. oba silazna i oba uzlazna akcenta, s kratkosilaznim akcentom koji se mo-že naći na svim slogovima osim na ultimi. (Donji Pješivci, Bjelopavlići, limsko-ibarska oblast);5. četvoročlani akcenatski sistem bez silaznih akcenata izvan prvoga slo-ga i sačuvane postakcenatske dužine (śeverozapadna Crna Gora).—  118  — Slavia Centralis 1/2018Ocene, zapiski, poročila – Reviews, Notes, ReportsS tim u vezi je autorov zaključak da su odlike akcenatskoga sistema »glavna markantna razlika među crnogorskim govorima«.Adnan Čirgić je podjelu crnogorskih govora sagledao i s aspekta sudbine sta-roga poluglasnika, kao i vokalske grupe ao. Kad je riječ o poluglasniku, odnosno njegovu alternantu (vokal na razmeđi a i e), posvjedočen je »u Cijelome Primorju od Dobrote do krajnjega juga. Odatle zahvata kompletno neposredno zaleđe i zalazi duboko u unutrašnjost zemlje« (v. detaljnije u poglavlju o sudbini po-luglasnika).Pregledno je predstavljena istorija pitanja sudbine vokalske grupe ao, od-nosno areali njezina sažimanja u dugo a ili dugo o.Vidljivo je da je svaka Čirgićeva tvrdnja podastrta literaturom (viđeti spisak literature str. 163–174) ili stanjem u govoru konkretnoga područja s kojim je autor upoznat. Velika je vrijednost ove knjige u precizno i pregledno ura-đenim kartama (ukupno šest).Navođenje primjera i određenih oso-bina govora crnogorskoga jezika učinje-no je metodom deskripcije, bez prećera-noga zalaženja u pojašnjenja, tumačenja i polemike (detaljnija tumačenja i opo-vrgavanje nekih zaključaka unošeni su samo kad je to bilo neophodno). Budući da je knjiga koju predstavljamo udžbe-ničkoga karaktera, jasno je zbog čega nema dugih spiskova literature kojima bi se samo uvećao broj stranica. Među-tim, najpravilnije je ovu knjigu čitati nakon iščitavanja gorepomenutih knjiga portreta naučnika: u tim je knjigama uza svaki segment rada o kojemu piše Čirgić dao ocjenu, komentar i komplet-nu literaturu.Dakle, prvi put je napisan udžbenik iz crnogorske dijalektologije. Prepo-znat je utemeljen pristup i pošten rad jednoga vrijednoga lingviste koji se sve vrijeme bori protiv neznanja i jalovih rasprava kabinetskih dijalektologa. Na srećan je način povezano ukupno filo-loško znanje, adekvatna selekcija rele-vantnih dijalektoloških podataka i, što je nemjerljiva vrijednost svih Čirgićevih radova, dobro poznavanje terena i isku-stvo s informatorima.Nema filologa na prostoru bivše Ju-goslavije i šire koji je pošteno zamočio pero u mastilo naučnoga rada da na-predak i utemeljenost montenegristike danas neće potvrditi. Zaslužni su za to jezikoslovac Adnan Čirgić i mladi montenegristički kadar s Fakulteta za crnogorski jezik i književnost – Cetinje.Novica Vujović (Nikšić)Fakultet za crnogorski jezik i književnost – Cetinje, novica.vujovic@fcjk.mesedmi mednarodni znanstveni sestanek slovenski dialekti v stiku (2018)Znanstveno-raziskovalno središče Ko-per je od 23. do 34. aprila 2018 v Por-torožu ponovno gostilo jezikoslovce na mednarodni znanstveni konferenci z naslovom Slovenski dialekti v stiku 7/ Dialetti sloveni in contatto 7. (Prejšnje srečanje Slovenski dialekti v stiku 6/Dialetti sloveni in contatto 6 je potekalo v Portorožu od 18. do 19. septembra 2017). V dveh dneh se je zvrstilo 17 na-stopov in 19 predavateljev iz treh držav (Slovenije, Avstrije in Hrvaške). Pred-stavitve so potekale v slovenskem jezi-ku, eno predavanje v hrvaščini in eno v 

Prva dijalektologija crnogorskoga jezika: Adnan Čirgić, Dijalektologija crnogorskoga jezika, FCJK, 2017

https://journals.um.si/index.php/slaviacentralis/article/download/892/839

Prva dijalektologija crnogorskoga jezika: Adnan Čirgić, Dijalektologija crnogorskoga jezika, FCJK, 2017

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

University of Maribor Press Journals