Diplomski rad tematizira problematiku prilagođavanja tipografije osobama s
disleksijom, nastojeći se upoznati s osnovnim principima u tipografiji, sa sindromom
disleksije i problemima koje ona donosi, dobrom čitljivošću tekstova i prepoznatljivošću
slovnih znakova i tipografskim varijablama koje su za to bitne. Kao praktični dio
rada stvoren je font Disleksin koji je svojim dizajnom prilagođen osobama s disleksijom
kako bi im, u nekoj mjeri, olakšao poteškoće s čitanjem. Također se obraća pažnja na
prilagodbu fonta hrvatskom pismu. U eksperimentalnom dijelu rada, kvantitativno i
kvalitativno se ispituje čitljivost tekstova koji se tipografski razlikuju u odabiru fontova
i postavkama veličine fonta i proreda te se, na osnovi rezultata, donose zaključci o tome
koji odabir ima najpovoljniji učinak na osobe s disleksijom u usporedbi s kontrolnom
skupinom ispitanika. Fontovi koji se ispituju su odabrani prema preporuci udruga za
disleksiju, a čine ih Times New Roman kao standardni serifni font, Arial kao standardni
bezserifni font, Comic Sans kao rukopisni font te Disleksin kao font dizajnom prilagođen
osobama s disleksijom