Melem Hajdarović, Mihela

Croatian

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

253Studia lexicographica, 18(2024) 34, STR. 253–256Mihela Melem Hajdarović: Valvasor u Istri: 333 godine od tiskanja knjige Slava Vojvodine KranjskeVALVASOR U ISTRI: 333 GODINE OD TISKANJA KNJIGE SLAVA VOJVODINE KRANJSKEKatarina Marić, Sunčica Mustač (autorice i prevoditeljice izabranih dijelova Valvaso-rove Slave Vojvodine Kranjske s njemačkog na hrvatski jezik), Povijesni i pomorski mu-zej Istre – Museo storico e navale dell’ Istria, Pula – Pola, 2022. Johann Weichard Valvasor tiskao je 1689. kapitalno enciklopedijsko djelo Die Ehre deß Hertzogthums Crain (Slava Vojvodine Kranjske), koje obuhvaća tri ili četiri sveska (ovisno o primjerku), odnosno ukupno 15 knjiga. Na 3532 stranice nalaze se, među ostalim, 528 bakroreza i 24 priloga. Za izradu toga djela pripremao se više od deset godina, a tisak ga je na koncu osiromašio. Što je potaknulo Valvasora na takav pothvat?U 3. knjizi 1. sveska (str. 416‒417) Valvasor o sebi piše: »Bez hvalisanja i umiš­ljene žudnje za slavom, priznajem da su me znatiželja i žeđ za znanjem oduvijek obuzimale i poticale me da istražujem prirodne rijetkosti ili tajne, kao velikog oboža­vatelja svih umjetnosti i prirodoslovlja. Nijedan put nikada nije bio predug, nijedna opasnost nije bila prevelika ili napor pretežak da ne putujem gdje god sam naišao na čovjeka željnog učenja. Nada da ćete saznati ili otkriti nešto izvanredno uvijek je či­nila kiselkast okus slatkim; (…) iz puke radoznalosti i u potrazi za znanjem prirodnih znanosti.« (prema Valvasor u Istri, str. 10)Nakon što je završio putovanja po susjednim zemljama (današnje Austrija, Italija, Francuska, Švicarska i Njemačka), Valvasor se uputio u Afriku (današnji Tu­nis i Libija), a po povratku u Sloveniju sav je svoj istraživački interes usmjerio u izu­čavanje rodne Kranjske. Prikupljao je raznorazne instrumente (kartografske, mate­matičke i druge), stari novac, kamenje, minerale i druge rijetke predmete. Bavio se povijesnim i etnografskim istraživanjima, proučavao je astronomske, geografske i geološke pojave, zanimale su ga kartografija, topografija i paleontologija (sakupljao je fosile), kao i gotičko slikarstvo. Istraživačka znatiželja dovela ga je do stvaranja boga­te knjižnice (nekoliko tisuća knjiga i nešto više od 7000 grafičkih listova) i grafičke radionice s bakroreznom tiskarom u Bogenšperku. Svoje bogato enciklopedijsko znanje o povijesnim zbivanjima, topografiji i društvenim običajima, prikupljeno na putovanjima i iz različitih izdanja iz svoje knjižnice, odlučio je objediniti u kapital­nom enciklopedijskom izdanju. Prijelom i ilustracije (grafike) nastali su u njegovoj 254Studia lexicographica, 18(2024) 34, STR. 253–256Mihela Melem Hajdarović: Valvasor u Istri: 333 godine od tiskanja knjige Slava Vojvodine Kranjskegrafičkoj radionici, o čemu piše u 11. knjizi 3. sveska (str. 620): »I ja sam – bez hvalisa­nja – prvi uveo bakropis u ovo slavno vojvodstvo Kranjsko. Da, ovdje u Bogenšperku napravio sam takvu radionicu 1678. i nekoliko godina u dvorcu držao bakroresce i tiskare.« (prema Valvasor u Istri, str. 11) Poput današnjega leksikografa, i Valvasor se u leksikografskom radu suočavao s problemima. Najviše je poteškoća imao prilikom prikupljanja potrebnih informaci­ja. Slabe je rezultate primjerice polučila njegova molba upućena vlasnicima dvoraca, gradova i samostana da pošalju opise svojih posjeda, navedu povijesne i geografske podatke te važne znamenitosti u svojem kraju. Nije se obeshrabrio slabim odazivom, već je većinu terenskih crteža za bakroreze u enciklopediji izradio sam. Njegova istraživačka znatiželja omogućila mu je poznanstva s onodobnim znamenitim znan­stvenicima te članstvo u londonskom Royal Societyju (1687). Valvasorovo se enciklopedijsko djelo danas s pravom smatra važnim svjedo­čanstvom tadašnje Kranjske te je prvorazredan izvor podataka za istraživanja raz­nih područja znanosti. Ponajbolji je izvor za kulturnu povijest dijela Istre (Pazinske knežije i Kastavskoga kapetanata) koji je pripadao Austrijskom Carstvu. Usto, Valva­sorove grafike vjerno pokazuju kule i ulaze u pojedina istarska mjesta kojima su da­nas očuvani samo ostatci, stoga nam te grafike danas mogu poslužiti i za rekonstruk­ciju nekadašnjega izgleda povijesnih jezgri istarskih gradova, trgovišta, župa i sl. Monografija Valvasor u Istri objavljena je u povodu otvorenja istoimene izlož­be (7. VII. 2022 – 30. I. 2023), u sklopu većega ciklusa izložbi posvećenih istarskim kaštelima. Svojim sadržajem prikladno donosi grafike i njihove opise. Prvu čitatelj­sku znatiželju izaziva zanimljiva naslovnica knjige koja je zapravo deplijan s upečat­ljivim Valvasorovim portretom Matthiasa Greischera (1659‒1689), čijim se otvara­njem otkriva Valvasorova karta Carniolia Karstia Histria et Windorum Marchia. Autorice knjige i izložbe, Katarina Marić i Sunčica Mustač, transkribirale su izabra­ne dijelove 2., 4., 8. i 11. knjige Valvasorove Slave Vojvodine Kranjske, točnije dijelove koji se odnose na topografsko­povijesni opis petoga dijela Valvasorove slavne Vojvo­dine Kranjske. Naime, Valvasor je onodobnu Kranjsku podijelio na pet dijelova – Gornju (Gorenjsko), Donju (Dolenjsko), Srednju (Metlički kraj) i Nutarnju Kranjsku (Notranjsko) te Istru. Autorice su puna četiri mjeseca transkribirale i na hrvatski prevodile Valvasorove tekstove, što nije bio lak posao jer je uključivao njemačku go­ticu iz XVII. stoljeća, prema njihovim navodima gramatički poprilično neuravnote­ženu pa su Mittelhochdeutsch trebale prvo prevesti na standardni njemački, a potom na hrvatski jezik. Donoseći u lijevom stupcu prijepis Valvasorova teksta, a u desnom hrvatski prijevod, autorice su olakšale usporedbu tekstova, koji mogu poslužiti kao podloga za daljnja lingvistička istraživanja. Uz prijevode Valvasorovih opisa istarskih pejzaža, špilja, rijeka, Učke, popisa župa, opisa gradova, kaštela, crkava i trgovišta, ali i opisa prirode i ljudi te nadnaravnih pojava, sastavnoga dijela svakodnevice ondaš­255Studia lexicographica, 18(2024) 34, STR. 253–256Mihela Melem Hajdarović: Valvasor u Istri: 333 godine od tiskanja knjige Slava Vojvodine Kranjskenjih Istrijana, knjiga je bogato ilustrirana Valvasorovim bakrorezima te grafikama istarskih mjesta, kaštela i utvrđenih gradova. Spretno prožimanje teksta i slikovnoga materijala daje naslutiti da su svi Valvasorovi podatci o Istri sada sakupljeni u ovoj monografiji.Iako je već bilo pokušaja da se Valvasorovo djelo prevede, ili barem onaj dio koji se bavi Istrom, dosad je javnosti bio dostupan tek manji djelić Valvasorove knjige koji je za časopis Dometi  na hrvatski preveo dr. med. Zvonimir Sušić. Ti su dijelovi u Dometima objavljeni 1970. u brojevima 9 i 10. No te 24 stranice daleko premašuje 150 stranica ovoga novog, suvremenijeg prijevoda. Detaljnijim uspoređivanjem može se ustvrditi da se oba izdanja bave 2., 8. i 11. knjigom, a ovo novije izdanje donosi i 33. poglavlje 4. knjige, kojega u Dometima nema. Dometi donose 72 – 83. poglavlje 2. knjige, a ovaj novi prijevod donosi 71. te 76–82. poglavlje 2. knjige. Pregled 8. i 11. knjige također donosi razlike. Osma knjiga u 5. poglavlju donosi Opis župa, župnih zajednica, župnika, župnih i filijalnih crkava u Kranjskoj. Ovaj novi Valvasorov pri­jevod donosi podatke za župe (pfarr) Tinjan (Antignana), Brdo (Berdo), Brseč (Ber­sez), Pićan (Biben), Boljun (Boglion), Borut (Boruti), Krbune (Carbun), Kastav (Ca­stua), Cerovlje (Cerougle), Kršikla (Chersicl), Gračišće (Galignana), Grdoselo (Gerdosell), Gologorica (Gollagoriza), Sv. Ivanac nad Rašom (Sutivanac) (S. Johannis), Kršan (Kerschan), Kašćerga (Keyserfeld), Kringa (Kring), Lindar (Lindar), Lovran (Laurana), Lupoglav (Marenfels), Mošćenice (Moschenize), Pazin (Mütterburg), Nova Vas (Neudorff), Novaki (Neusaß), Stari Pazin (Oberburg), Paz (Pass), Zamask (Samasci), Šumber (Sumberg), Šušnjevica (Susgneviza), Žminj (Swing), Trviž (Tervi­so), Veprinac (Vapriniz), Beram (Vermo), Vranja (Uragna), Kožljak (Wachsenstein) i Čepić (Zepitsch). Dometi donose samo opis Tinjana, Pićana, Kršana, Kringe, Linda­ra, Lupoglava, Pazina, Paza, Žminja i Trviža. Župa Šumberk danas se naziva Šum­ber, a Dometi donose i župu Sv. Petar u Šumi, koje u ovom novom prijevodu nema. Slična situacija je i s 11. knjigom (ova knjiga nema poglavlja nego njemačkim abeced­nim redom donosi popis i opis toponima), koja donosi Opis gradova, trgovišta, samo­stana i kaštela Vojvodine Kranjske. Novi Valvasorov prijevod donosi podatke za: Ti­njan (Antignana), Belaj (Belley), Brseč (Berschetzh), Pićan (Biben), Boljun (Boglion), Kastav (Castua), Kašćerga (Chaisersfeld), Gračišće (Galliniana), Gradinje (Gradina), Opatija (S. Jacobi), Kršan (Kerschan), Kringa (Krinck), Lindar (Lindar), Lovran (Laurana), Lupoglav (Mährenfels), Samostan Blažene Djevice Marije kod Čepića (Kloster B. Mariae Virginis), Pazin (Mitterburg), Mošćenice (Moschenize), Paz (Paßberg), Sveti Petar u Šumi (S. Peter am Walde), Šumber (Shumberg), Žminj (Swingk), Trviž (Terviso), Veprinac (Vapriniz), Beram (Vermo), Volosko (Volouska), Kožljak (Waxenstein) i Čepić (Zepitsch). U Dometima se donosi prijevod manjega broja njih: Belaja, Boljuna, Kašćerge, Gračišća, Berma, Kožljaka i Čepića (navodi i župu Gradinu, ustvari Gradinje). 256Studia lexicographica, 18(2024) 34, STR. 253–256Mihela Melem Hajdarović: Valvasor u Istri: 333 godine od tiskanja knjige Slava Vojvodine KranjskeSamo ova kratka usporedba pokazuje vrijednost monografije, prijevod koje omogućuje pristup Valvasorovoj Istri. Posve je sigurno da će ona biti kamen temeljac na koji će se naslanjati nova znanstvena istraživanja, barem ona geografska, povijes­na, lingvistička, etnografska i grafička. Onima koji se pak bave toponimima zasigur­no će biti zanimljivo utvrditi određene neujednačenosti u Valvasorovu pisanju topo­nima župa (8. knjiga) te gradova, trgovišta, samostana i kaštela (11. knjiga). Takve su nepodudarnosti prisutne primjerice kod toponima Brseč, Gračišće, Kašćerga, Krin­ga, Lupoglav, Pazin, Paz, Žminj i Kožljak. Zanimljivo bi bilo utvrditi koji je razlog tomu, odnosno radi li se o starijoj i novijoj verziji toponima za ta naselja ili o različi­tim jezicima (njemački, hrvatski) ili je razlog neki posve treći.Knjiga Valvasor u Istri: 333 godine od tiskanja knjige Slava Vojvodine Kranjske objavljena je i na engleskom i talijanskom jeziku. O izvanrednoj vrijednosti ove knji­ge svjedoči i Nagrada Hrvatskog muzejskog društva za 2022. u Kategoriji za realizi­rani izdavački projekt.MIHELA MELEM HAJDAROVIĆČlanci su dostupni pod licencijom Creative Commons: Imenovanje 4.0 međunarodna (https://creativecommons.org/licenses/by/4.0/). Sadržaj se smije umnožavati, distribuirati, priopćavati javnosti, prerađivati i koristiti u bilo koju svrhu, uz obavezno navođenje autorstva i izvora.

Valvasor in Istria: 333 years since the printing of the book The Glory of the Duchy of Carniola

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia