SLOBODAN NOVAK’S ILLYRIA REDUX

Abstract

U romanu "Mirisi, zlato i tamjan" (1968) Slobodana Novaka pripovjedač više puta aludira na Shakespeareovu komediju "Na Tri kralja" ("Twelfth Night"), uglavnom kad napominje da se ekskrementalni kalendar, koji ravna njegovim pripovijedanjem, ima podudariti s Bogojavljenjem: otud i naslov romana. Već sam pisala o tome da Novakov Shakespeare nije samo kalendarski nego je Ilirija iz "Na Tri kralja" preuzeta kronotopski, do te mjere da Novakova priča reflektira temeljne narativne relacije Shakespeareova komada, a onda i političku modernost u čijem je Shakespeare ishodištu (Jukić 2006: 92–94, 2011: 317–320). U ovome članku, pozivajući se na političku teologiju Carla Schmitta, ali i na Schmittovo čitanje Shakespearea, razlažem Novakovu Iliriju i kao dosljedan komentar na ishodišta hrvatske političke modernosti (Ilirske pokrajine, Ilirski pokret), koja sebe – pokazuje ilirsko ime – zamišlja višestruko i partenogenetski, kao modernost koja je uvijek unaprijed redux. Najzad, kako drukčije razumjeti činjenicu da Madona – kojoj je između 1965. i 1968. (kad je roman nastajao), kaže, sto godina, "sto inpunto" – dijeli rođendan s partenogenetskom Austro-Ugarskom?Drawing on references to "Twelfth Night" in Slobodan Novak’s "Gold, Frankincense and Myrrh" ("Mirisi, zlato i tamjan", 1968), mostly when the feast of Epiphany is invoked, I have already argued that no less than the modern chronotope of Novak’s novel is overdetermined by Shakespeare’s Illyria, as well as the novel’s narrative outline (Jukić 2006: 92-94, 2011: 317-320). In this essay I show how Novak’s Illyria entails a distinctly Shakespearean political theology, inflected as Croatian modernity is in an Illyrian imaginary (Collegium Illyricum; Napoleon’s Illyrian Provinces; the Illyrian Movement). It is a political theology based in the idea of parthenogenesis, I argue: a point from which to reconsider Carl Schmitt’s reading of Shakespeare in "Hamlet or Hecuba" ("Hamlet oder Hekuba", 1956), and its derivation from Schmitt’s political theory