Značajni udjeli ruralnog teritorija i stanovništva u članicama Europske
unije te smanjenje migracijskog pritiska na gradove čine policentrični
razvoj mreže urbanih i ruralnih naselja relevantnim pitanjem. Rad polazi
od razmatranja važnosti turizma unutar suvremenog modela neoendogenog ruralnog razvoja, koji politika Europske unije vidi kao temelj jačanja
ruralnih područja i njihove bolje integracije u globalno društvo. Neoendogeni razvoj promiče raznoliku ekonomiju usredotočenu na autentične
aktivnosti. Očuvanje kulturnih rutina unutar zajednice i bioraznolikosti
neizostavni su prilikom njegove implementacije. Specifičnost neoendogenog modela u odnosu na klasični pojam održivog razvoja proizlazi iz
pozicioniranja lokalnih aktera kao nositelja razvojnih mreža koje uklju-
čuju ne samo lokalnu, već i ekstralokalnu razinu. Ruralni turizam jedna
je od središnjih gospodarskih djelatnosti neoendogenog razvoja. Interes
za ovaj oblik turizma potaknut je demokratizacijom putovanja i promicanjem kulturne autentičnosti i zdravog načina života kao društvenih vrijednosti. Strateški dokumenti upućuju na raznolike potencijale ruralnog
turizma u Hrvatskoj ističući kako se njegovim jačanjem može ublažiti
deruralizacija na nacionalnoj razini. U radu je analziran razvojni status
ruralnog turizma u Hrvatskoj na temelju novijih znanstvenih istraživanja i strateških dokumenata. Unatoč privlačnostima koje ruralni turizam
čine potencijalno značajnom aktivnošću u većini hrvatskih regija, brojni
čimbenici ograničavaju njegove neoendogene učinke. Na najopćenitijoj razini, nedostaje strateško upravljanje ruralnim područjima, koje bi trebalo uključiti razne djelatnosti, a ne pretežito poljoprivredu. Ruralnom
turizmu nije posvećena značajna pažnja u strategijama. Kada to i jest
slučaj, sami koncept, mjere i financijski izvori za njegov razvoj nisu dovoljno precizirani. Strateško zanemarivanje rezultira i nerazvijenošću
ljudskog kapitala koji uključuje obrazovanje, znanje i vještine za rad u
sektoru ruralnog turizma. Ruralne atrakcije često su u lošem stanju jer
krajolik i lokalna kultura nisu revalorizirani. Iako su prisutni njegovi
rašireniji oblici, poput kuća za odmor na hrvatskoj obali i agroturizma
u Istri, ruralni turizam uglavnom nije dovoljno prepoznat kao razvojni
koncept. Ponuda ostaje usitnjena i primarno utemeljena na individualnoj
poduzetničkoj inicijativi.The significant proportion of rural areas and populations in EU member
states and the reduction of migratory pressure on urban areas make the polycentric development of a network of urban and rural settlements an important
issue. This paper first considers the importance of tourism within the contemporary model of neo-endogenous rural development, which European Union
policy sees as the basis for strengthening rural areas and better integrating them
into global society. Neo-endogenous development promotes a diverse economy
focused on authentic activities. Preserving cultural routines within the community and biodiversity is essential for its implementation. The specificity of
the neo-endogenous model compared to the classical concept of sustainable
development results from the positioning of local actors as promoters of development networks not only at local but also at extra-local level. Rural tourism
is one of the central economic activities of neo-endogenous development. This
form of tourism is stimulated by the democratization of travel and the promotion of cultural authenticity and a healthy lifestyle as social values. Strategic
documents point to the multiple potentials of rural tourism in Croatia and emphasize that its strengthening can mitigate rural decline at the national level. This
paper analyzes the state of development of rural tourism on the basis of recent
scientific research and strategic documents. Despite the attractions that make
rural tourism a potentially significant activity in most Croatian regions, numerous factors limit its neo-endogenous effects. At the most general level, there
is a lack of strategic governance of rural areas, which should include not only
agriculture but various other activities. Rural tourism has not received much
attention in the strategic documents. And even if this is the case, the concept,
measures and sources of funding for its development have not been sufficiently defined. Strategic neglect also leads to insufficient development of human
capital, i. e. training, knowledge and skills for working in rural tourism. Rural
attractions are often in poor condition because the landscape and local culture
are not re-evaluated. Although there are more common forms, e. g. holiday homes on the Croatian coast and agritourism in the Istria region, rural tourism is generally not recognized as a development concept. The offer is still fragmented and based on individual entrepreneurial initiatives
