Nova minimalno invazivna transoralna endoskopski asistirana metoda za liječenje prijeloma kondila mandibule u Hrvatskoj: prikaz slučaja i pregled literature

Abstract

Mandibular fractures, particularly condylar process fractures, are common in maxillofacial surgery and require effective treatment methods that minimize complications while ensuring functional and esthetic recovery. Objectives: This paper presents two cases of mandibular condylar process fractures treated using a transoral endoscopically assisted technique (EATA), thus marking the first documented application of this approach in Croatia. The aim was to evaluate the efficacy of this minimally invasive method compared to traditional extraoral approaches, which often carry risks such as visible scarring, facial nerve injury, and prolonged postoperative recovery. Methods: A 30° rigid endoscope and specialized angled instruments were utilized in both cases to achieve precise visualization, reduction, and fixation of the fractures. The first case involved a young male with a double mandibular fracture, while the second case addressed an isolated condylar fracture in an older female with comorbidities. Results: Both patients were successfully treated without complications, including facial nerve injury, hematomas, or salivary fistulas. Hospitalization periods were shorter compared to traditional approaches, and recovery included restored temporomandibular joint function (TMJ), stable occlusion, and the absence of visible scars. The EATA method proved to be safe and effective, offering numerous advantages such as reduced morbidity, minimal soft tissue trauma, and superior aesthetic outcomes. Despite requiring specialized equipment and additional surgical training, EATA has significant potential to become a standard treatment modality for mandibular fractures. Conclusion: The findings of this study contribute to the growing body of evidence supporting the clinical benefits of this minimally invasive technique.Frakture mandibule, osobito one kondilarnog nastavka, česte su u maksilofacijalnoj kirurgiji i zahtijevaju učinkovite metode liječenja koje minimiziraju komplikacije, a istodobno osiguravaju funkcionalni i estetski oporavak. U ovom radu predstavljena su dva slučaja prijeloma kondilarnog nastavka mandibule liječenih transoralnom endoskopski asistiranom tehnikom (EATA), što je prvo dokumentirano primijenjeno korištenje toga pristupa u Hrvatskoj. Cilj: Cilj je bio procijeniti učinkovitost te minimalno invazivne metode u usporedbi s tradicionalnim ekstraoralnim pristupima koji su često rizični zbog vidljivih ožiljaka, ozljeda facijalnoga živca i produljenoga postoperativnog oporavka. Metode: U oba slučaja korišten je 30° kruti endoskopski specijalni kutni instrument za postizanje precizne vizualizacije, redukcije i fiksacije fraktura. Prvi slučaj uključivao je mladog muškarca s dvostrukom frakturom mandibule, a u drugom slučaju riječ je o izoliranoj frakturi kondilarnog procesa kod starije žene s komorbiditetima. Oba pacijenta uspješno su liječena bez komplikacija, uključujući ozljedu facijalnog živca, hematome ili salivarne fistule. Rezultati: Vrijeme hospitalizacije bilo je kraće u usporedbi s tradicionalnim pristupima, a oporavak je uključivao obnovljenu funkciju temporomandibularnoga zgloba (TMJ), stabilnu okluziju i odsutnost vidljivih ožiljaka. Metoda EATA pokazala se sigurnom i učinkovitom s mnogobrojnim prednostima poput smanjene morbidnosti, minimalne traume mekih tkiva i superiornih estetskih rezultata. Iako zahtijeva specijalnu opremu i dodatnu kiruršku izobrazbu, EATA ima znatan potencijal da postane standardni modalitet liječenja za frakture mandibule. Zaključak: Nalazi u ovom istraživanju pridonose sve brojnijim dokazima koji podržavaju kliničke prednosti ove minimalno invazivne tehnike