Obrađujući relevantnu literaturu i arhivsko gradivo, ponajprije pisma Vatroslava
Jagića upućena Dragutinu Antunu Parčiću i Josipu Vajsu, ovaj rad nastoji pokazati
oblike Jagićeve podrške hrvatskom novocrkvenoslavenskom projektu u drugoj
polovici 19. te u prvoj polovici 20. stoljeća. Još otkako je 1868. uvršten u Strossmayerov
odbor za izradbu hrvatskoglagoljskih liturgijskih knjiga, prati se njegova
savjetodavna filološka potpora, najprije pružana Dragutinu Antunu Parčiću, sastavljaču
glagoljskoga Misala iz 1893., a u prvoj polovici 20. stoljeća i Josipu Vajsu,
Parčićevu nasljedniku, prireditelju latinicom prepisanoga glagoljskog Misala iz
1927. Istraživanjem se utvrdilo da Jagićeva uloga u tom izdvojenom segmentu
novije povijesti hrvatskoga glagolizma svakako nije zanemariva, štoviše, ona se pokazuje
odlučujućom kada, primjerice, u obzir uzmemo činjenicu da Jagiću imamo
zahvaliti što 19-stoljetni glagoljski Misal i danas zovemo “Parčićevim trijumfom
slavenske filologije“, kako je to slavistički velikan zapisao u svojoj glasovitoj kritici
Misala, objavljenoj 1894. u Arhivu za slavensku filologiju.Interpreting relevant literature and archival material, primarily Vatroslav Jagić's
letters to Dragutin Antun Parčić and Josip Vajs, this paper emphasizes Vatroslav
Jagić's support for the Croatian New Church Slavonic project in the second half of
the 19th and the first half of the 20th century. Ever since he was included in Strossmayer's
committee for Croatian Glagolitic liturgical books (in 1868), his advisory
philological support is evident: provided firstly to Dragutin Antun Parčić, the compiler
of the Glagolitic Missal from 1893, and then – in the first half of the 20th century
– also to Josip Vajs, Parčić's successor, editor of the Glagolitic Missal (1927)
which was transcribed in Latin script. This research established that Jagić's role in
this isolated segment of the recent history of Croatian Glagolism is certainly not
negligible, moreover, it sometimes proves to be decisive: for example, 19th-century
Glagolitic Missal is still described as ‘‘Parčić's triumph of Slavic philology’‘ due to
Jagić's review published in Archive for Slavic Philology in 1894
