Istražni zatvor predstavlja najrestriktivniju mjeru osiguranja prisutnosti okrivljenika. Njegovo trajanje ograničeno je i ovisi o kazni propisanoj za kazneno djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret. U praksi nije rijetko da prije donošenja presude suda prvog stupnja najdulje trajanje istražnog zatvora istekne. Stoga je za otklanjanje razloga zbog kojih je bila primijenjena mjera istražnog zatvora potrebno primijeniti samostalne mjere opreza iz članka 98.a Zakona o kaznenom postupku. U slučaju postojanja osnovane sumnje da je okrivljenik počinio protupravno djelo u stanju neubrojivosti, istražni zatvor može mu se odrediti samo na temelju članka 551. stavka 1. ZKP-a ako postoji vjerojatnost da bi zbog težih duševnih smetnji mogao počiniti teže kazneno djelo. Dakle, neubrojivom okrivljeniku nije moguće odrediti istražni zatvor po nekoj od osnova propisanih člankom 123. stavkom 1. ZKP-a. Ako pak sud, nakon provedenog psihijatrijskog vještačenja, utvrdi da je za otklanjanje takve okrivljenikove opasnosti dostatno njegovo liječenje na slobodi, istražni zatvor može se zamijeniti mjerom opreza liječenja na slobodi (članak 551. stavak 3. ZKP-a). No što kad neubrojivom okrivljeniku istekne trajanje istražnog zatvora prije donošenja presude? Mogu li mu se odrediti mjere opreza kao samostalne mjere opreza? Ako mogu, koje? One iz članka 98. ZKP-a ili pak ona iz članka 551. stavka 3. ZKP-a? Pod kojim se pretpostavkama mogu odrediti? Od uvođenja instituta samostalnih mjera opreza sudska je praksa raznolika i ne daje jednoznačne odgovore na ova pitanja.Pre-trial detention is the most restrictive measure to ensure the presence of the defendant. Its duration is limited and depends on the sentence prescribed for the criminal offence charged against the defendant. In practice, it is not uncommon for the period of pre-trial detention to expire before the court of first instance renders its verdict. Therefore, in order to eliminate the reasons for which the measure of pre-trial detention was applied, it is necessary to apply independent precautionary measures from Article 98.a of the Criminal Procedure Act (further: CPA). In the case of a reasonable doubt that the defendant committed an illegal act in a state of insanity, pre-trial detention can only be ordered on the basis of Article 551, paragraph 1 of the CPA if there is a probability that the defendant could commit a more serious crime due to serious mental disorders. Therefore, it is not possible to order pre-trial detention for a legally insane defendant on any of the grounds prescribed by Article 123, paragraph 1 of the CPA. If, however, the court, after a psychiatric examination, finds that to eliminate such a danger to the defendant, treatment at liberty is sufficient, pre-trial detention can be replaced by the precautionary measure of treatment at liberty (Article 551, paragraph 3, CPA). But what happens when the pre-trial detention of legally insane defendants expires before the court judgment is passed? Can precautionary measures be imposed as independent precautionary measures? If so, which ones? Those from Article 98 CPA or the one from Article 551, paragraph 3 CPA? Under what assumptions can they be determined? Since the introduction of the institute of independent precautionary measures, judicial practice has been diverse and does not provide unequivocal answers
