Bruksizam, koji se definira kao ponavljajuća aktivnost žvačnih mišića koja uzrokuje stiskanje i škrgutanje zubima, može dovesti do komplikacije implantoprotetske terapije. Rizik koji nosi bruksizam proizlazi iz činjenice da pacijenti s bruksizmom proizvode jake i konstantne okluzalne sile koje su čak i jače kod implantata nego prirodnih zuba. Kao razlog navodi se nedostatak parodontnog ligamenta koji u sebi sadži proprioreceptore. Implantološka terapija kod pacijenata s bruksizmom gotovo je neizbježna s obzirom na veliki broj postavljenih implantata godišnje te visoku prevalenciju samoga bruksizma. Iako danas još ne postoje znanstveni dokazi koji bi bruksizam svrstali u kontraindikacije implantološke terapije, potreban je oprez pri postavi implantata kod takvih pacijenata. Bruksizam može dovesti do bioloških i mehaničkih komplikacija implantata. Mehaničke se komplikacije viđaju češće, ali kasnije od bioloških. Njihova uloga je bitnija zbog složenosti liječenja. Biološke uključuju probleme oseointegracije i periimplantitisa, dok su mehaničke vezane za sam implantat, abutment, vijak ili protetski rad koji se nalazi na implantatu. Stomatolog treba biti svjestan rizika koje nosi bruksizam te ih objasniti pacijentu
