U prilogu se govori o Miji Lončariću kao vrsnom istraživaču i poznavatelju kajkavskoga, kao i o manje znanom Lončarićevu radu na leksikografiji i standardološkim priručnicima, posebice gramatičkim, o njemu kao kolegi te se navodi pokoji podatak iz njegova životopisa.SUMMARY



The paper is about Mijo Lončarić, the prominent researcher and expert on the Kajkavian dialect, but it is also about the less known Lončarević’s work related to lexicography and reference books on standardology, especially those on grammar. It is about him as a colleague as well with some pieces of information from his biography

Znika, Marija

English

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

43jezikoslovne temeMIJO LONČARIĆ KAO ZNANSTVENIK I KOLEGAMarija Znika, ZagrebSažetakU prilogu se govori o Miji Lončariću kao vrsnom istraživaču i poznavatelju  kajkavskoga, kao i o manje znanom Lončarićevu radu na leksikografiji i standardološkim priručnicima, posebice gramatičkim, o njemu kao kolegi te se navodi pokoji podatak iz njegova životopisa.Ključne riječi: Mijo Lončarić, kajkavolog, dijalektolog, leksikograf, standardologMijo Lončarić rođen je u Reki kraj Koprivnice 1. rujna 1941. u seljačkoj obi-telji, što znači kako se baš i nije očekivalo da će krenuti “na škole’’. Ipak je krenuo dalje i u Koprivnici završio gimnaziju, a na Filozofskom fakultetu u Zagrebu upi-sao je i 1966. završio studij Jugoslavistike (Jugoslavenskih jezika i književnosti – kako se taj studij tada zvao) i Germanistike. Izvrstan odabir studijskih gru-pa za mlada čovjeka željna znanja, s obiljem dostupne relevantne literature - i germanističke i slavističke. To su znanje, među ostalima, mlađima prenosila dva diva tadašnjega Filozofskoga fakulteta - prof. dr. sc. Ljudevit Jonke i prof. dr. sc. Zdenko Škreb - dva autoriteta znanjem, ali i bogata poticajima mladima da ih nasljeduju. Učio je od vrsnih profesora i znanstvenika i iz dostupne literature što ga je oblikovalo kao temeljita znanstvenika koji kritički propituje naslijeđeno i ujedno je otvoren novim spoznajama.Kad se uspješno završe takva dva studija, ima se dovoljnu širinu i valjane teme-lje za kasniju daljnju nadogradnju. Mijo je to i uočio i nastavio dalje na poslijedi-plomskom studiju učeći se kritičkom prosuđivanju i uvažavanju činjenica i kad nam one i ne idu u prilog, usmjeravajući se prema dijalektologiji, znanosti koja se bavi živim govorima. Za svoj magistarski rad odabrao je Jagnjedovački govor i pitanje kajkavskoga podravskog dijalekta i obranio ga 1973. Ostajući vjeran kaj-kavskome dijalektu, odabrao je i za temu svojega doktorskoga rada Bilogorski kaj-kavski govori. Disertaciju je obranio 1980. Rad sa znanstvenoga skupaUDK 811.163.42'282 : 811.163.42-05 Lončaric (497.5)Primljeno 2024-06-06Prihvaćeno za tisak 2024-07-2344Od 1973. radio je u Institutu za hrvatski jezik na dijalektološkim istraživa-njima. Uz to je surađivao ne samo kao obrađivač nego i kao redaktor na Rječniku hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika koji se već nekoliko desetljeća izrađuje u Institutu za hrvatski jezik. Leksikografski posao je sam po sebi naporan i zahti-jeva i znanje, i pedantnost, i strpljivost. Prava kazna Božja, kako rekoše mudriji od mene. A kad treba obraditi i čitljivo i nečitljivo ispisane listiće s potvrdama iz sta-re kajkavske književnosti, i to po uputama za obradu koje se u hodu moraju revi-dirati, jer se sve nije moglo unaprijed predvidjeti, onda je to dodatno težak posao. Uz to obrada se pisala rukom, pa su ne samo Lončarićevi listići za obradu nego i sama njegova obrada zbog njegova rukopisa bili teže čitljivi i dodatni problem. Šalili smo se kasnije da Mijo i strojem piše nečitko jer udara slova ispravljajući jedno slovo preko drugoga. No, poteškoće te vrste zanemarive su kad se pogleda uočena raznovrsnost značenja u njegovoj obradi te znalački i domišljato izabrani primjeri kao potvrda za pojedino značenje. Prokopati put do pojedinog značenja neke stare kajkavske riječi, nije nimalo lako, ali on se nije dao pokolebati.Svjedočim o tome iz prve ruke jer smo radili zajedno na raznim projektima u istoj velikoj sobi u zgradi na Strossmayerovu trgu 2. Premda mu radni stol nije bio pregledno organiziran, on se u tom svojemu kreativnom neredu izvrsno sna-lazio. Posumnjao bi u brzopotezna rješenja nekih obrađivača i kopao dublje dok nije našao sigurnu potvrdu ili za oblik, ili za značenje. Resila ga je ustrajnost i akribičnost, što je u ovakvu normativno mjerljivu poslu koji put i otegotna okol-nost jer se troši puno više vremena dok se dođe do rezultata. U leksikografiji i inače nema olako obećanog uspjeha.Poštujući iskusne znanstvenike, ipak je podvrgnuo pitanjima njihove rezul-tate istraživanja kajkavskoga i uočio da je novim istraživanjima moguće doći i do ponešto drukčijih spoznaja o podjeli kajkavskoga dijalekta. Umio je dobro čuti i razlikovati izgovorne nijanse govornika iz pojedinih krajeva pa ga je to ponukalo da izradi precizniju podjelu kajkavskih govora u okviru kajkavskoga dijalekta, podjelu koja svojom točnošću i preciznošću nadmašuje prethodne, što se ogleda i u broju opisanih tipova govora, njih 15. Svoju je podjelu kajkavskoga dijalekta utemeljio na pet bitnih elemenata, a to su: naglasni sustav, razvoj jata, poluglasa, slogotvornoga L i stražnjega nazala. Rezultate svojih istraživanja nesebično je prenosio mlađim suradnicima s kojima je vodio projekt Hrvatski dijalektološki (jezični) atlas (1996. – 2012.) želeći hrvatski jezik dignuti na razinu velikih svjetskih jezika koji su već koncem 19. stoljeća imali svoje jezične atlase.Takav je njegov rad bio zapažen i u inozemstvu pa je dva puta dobio Humboldtovu stipendiju (1976. Slavisches Institut der Uni Köln te godine 1987. Slavisches Seminar – Mannheim, Deutscher Sprachatlas / Institut für deutsche M. Znika: Mijo Lončarić kao znanstvenik i kolega - KAJ, LVII, Zagreb 3-4 (2024) 45Sprache – Marburg ) kao priliku za dodatna studiranja i istraživanja. Potvrdile su to i nagrade koje je primio: “J. J . Strossmayer’’ 1997. Medalju “Franz Miklošić’’ 1996. u Sombatelu; Plaketu “Matija Petar Katančić’’ 1999. u Budimpešti. Spomenuti studijski boravci Lončariću su pružili priliku uvida u svjetsku jezi-koslovnu literaturu koja u nekim segmentima nije u nas bila dostupna. Pobrinuo se da izbor literature koju daruju zaklade bude takav da se poveća institutska knjižnica relevantnim djelima iz raznih područja jezikoslovlja. Dobivene knjige nije, dakle, zadržao za sebe, nego ih je velikodušno darovao Institutu. Tako je nastavio dobru praksu institutskih humboldtovaca da od zaklada dobivene knjige daruju upravo matičnom Institutu.Zanimao ga je i leksik istraživanih živih govora. Podupirao je stoga izradu broj-nih dijalektnih rječnika, pogotovo s kajkavskoga terena (Rječnik Gole, Varaždinski rječnik, Rječnik donjosutlanskih kajkavskih ikavskih govora…. Kajkaviana et alia).Nerijetko im je bio autor, urednik ili recenzent. Od 1990. do 1995. bio je ratni voditelj Instituta te zaradio geler u radnoj sobi pri granatiranju Zagreba 2. svibnja 1995. Bio je voditelj temeljnog projek-ta Hrvatski književni jezik (1990. –1995.), što je uz jezične atlase njegov drugi temeljni projekt. I tu je dao svoj velik doprinos kad je riječ čelnika Instituta imala težinu. Devedesetih je bio jezični savjetnik u tadašnjem Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo i utjecao na izbor prikladnih, tvorbeno valjanih i pravno obranjivih naziva, uz poznavanje onoga što se želi nazvati, o čemu osobno svje-dočim.Lončarićeva okrenutost standardologiji očita je i u njegovim suautorskim djelima kao što su Hrvatski jezični savjetnik (u suautorstvu), Hrvatski školski rječ-nik (u suautorstvu), Priručnik za pravilno pisanje (u suautorstvu). Nezaboravna je njegova zauzetost za obranu naziva Gramatike koja je sedamdesetih godina svojom pojavom uzburkala i znanstvene i političke duhove kad je izašla 1978., u kojoj je on bio jedan od autora i zajedno s njima branio pridjev hrvatski u nazivu gramatike te zbog toga morao opravdavati i argumentirati izabrani naslov:Gramatika hrvatskoga književnog jezika. U njoj je bio ne samo autor nego nakon smrti Slavka Pavešića i jedan od internih urednika.Lončarića je resila još jedna vrlina - praktičnost. Po njegovu sudu priručnici i udžbenici moraju biti pregledno organizirani i sadržavati najviše mogućih infor-macija koje bi mogle zatrebati njihovu korisniku. Zato je insistirao da se u kasni-jim izdanjima Priručne gramatike hrvatskoga književnog jezika, sada u Hrvatskoj gramatici, dodaju i neka poglavlja za kojima se u praksi osjećala potreba. Tako su dodani Morfološko-naglasni tipovi jer su ne samo vrste i promjene naglasaka i promjene u paradigmama “slabo’’ mjesto svih nenovoštokavaca koji hoće svladati i naglasnu, i obličnu standardnojezičnu problematiku. Po uzoru na neka postoje-M. Znika: Mijo Lončarić kao znanstvenik i kolega - KAJ, LVII, Zagreb 3-4 (2024) 46ća djela insistirao je da se uvrsti Predmetno kazalo s oznakama gdje se što nalazi, što silno olakšava snalaženje u Gramatici i brzo pronalaženje rješenja. Imao je mnoštvo ideja kako bi se znanstveno istraživanje moglo bolje organi-zirati. Koji put te ideje nisu bile prihvaćene izvan Instituta, ali on nije odustajao, nego je “bombardirao’’ vladajuće strukture brojnim dopisima. Imao je svoj stav i viđenje o nekim poslovima i branio ih je. Svakako valja navesti i Lončarićev rad na međudržavnim projektima kao što su gradišćanskohrvatski rječnici: Deutsch-burgenländischkroatisch-kroatisches Wörterbuch – Nimško-gradišćanskohrvatsko-hrvatski rječnik (surad-nik), Gradišćanskohrvatsko-hrvatsko-nimški rječnik – Burgenländischkroatisch-kroatisch-deutsches Wörterbuch (suautor). Tu mu je od velike koristi bilo dobro poznavanje uključenih jezika – prije svega njemačkoga i hrvatskoga - a i pozna-vanje narječja kojih su govori uzeti za osnovicu gradišćanskohrvatskoga jezika. Svoje bogato znanje i stečeno istraživačko iskustvo nesebično je, dobronamjerno i bez dociranja, prenosio mlađim suradnicima radujući se svakom njihovu novom radu ili napretku.Pamtimo Miju i po bezazlenim šalama i sitnim podvalicama na svoj i tuđi račun. Posebno ga pamtimo po poticajima da dovršimo svoje magistarske ili dok-torske radove kako bi se znanstvena struktura Instituta ojačala novima snagama. U tom je smislu iznašao i neke moguće olakotne okolnosti, npr. da se radi kod kuće, ali da se moraju predočiti rezultati takva rada. Tu nije bilo popuštanja. Inače je bio čovjek blage naravi. Sjećam se da mi je samo jednom kao direktor naredio da radim nešto što mi nije bilo u opisu radnoga mjesta, a ja rekla da ne mogu jer imam svoje obaveze na projektu. Zaprijetio mi je tada otkazom i bogme sam to uradila. Poslije je rekao da se samo šalio…Kao obiteljski čovjek zanimao se i za obitelji svojih kolega i suradnika. Ne samo dok su bili u radnom odnosu nego i kasnije kad je i sam bio u mirovini. Znao bi nazvati rano ujutro i zanimati se što ima nova od znanstvenih radova, a što u obitelji jer nas je dugo poznavao i znao za naše i radosti i bolesti. Tješili bismo jedni druge kad je bila riječ o bolestima da će se ili naći lijek kojim će se neka bolest posve izliječiti ili barem bolove učiniti podnošljivim. Posljednji put smo se čuli oko Uskrsa 2023. kad je, neovisno o svojem stavu glede religije, česti-tao Uskrs svima koji ga slave. Zabrinuto je govorio o svojem otežanu kretanju i perspektivama liječenja. Kad se nakon toga neko vrijeme nismo čuli, mislili smo radi Mijo na Turopoljskom rječniku pa ne stigne nazvati, kad ono - Mijo je pre-minuo jer operacija i postoperativni oporavak u domu nisu donijeli poboljšanje, nego preranu smrt. Potvrđuje se i na njegovu primjeru poznata rečenica da “hrvatska smrt ima više ukusa od hrvatskog općinstva’’ koje ga je tih ljetnih dana tiho, bez medijske M. Znika: Mijo Lončarić kao znanstvenik i kolega - KAJ, LVII, Zagreb 3-4 (2024) 47buke, posljednji put pozdravilo i ispratilo.Njegovom smrću ostat će velika praznina ne samo u hrvatskoj dijalektologiji, posebice kajkavskoga narječja. Nedostajat će njegovi stručni i ljudski savjeti mla-đima u Institutu koji mu na svemu učinjenom trebaju biti trajno zahvalni.Izabrani radovi Mije LončarićaUvodna napomena: u ovom se izboru donosi manji broj radova koji reprezentiraju raznolikost i širinu Lončarićevih zanimanja. 1977. O sustavima u dijalektologiji. Prilozi za VIII. kongres jugoslavenskih slavista u Zagrebu, HFD, Zagreb, 35–55.1978. Jagnjedovački govor (s osvrtom na pitanje kajkavskoga podravskog dijalekta). Hrvatski dijalektološki zbornik, 4, Zagreb, 197–262. 1979. Priručna gramatika hrvatskoga književnog jezika (Morfem, Glagoli, Tvorba glagola). Zagreb: Školska knjiga; II. izdanje 1990.; III. dopunjeno izdanje kao Hrvatska gramatika 1995.; IV. izdanje 1997. (u suautorstvu s E. Barić, ... M. Znika).1982. Deutsch-burgenländischkroatisch-kroatisches Wörterbuch – Nimško-gradišćansko-hrvatsko-hrvatski rječnik (suradnik). Eisenstadt – Zagreb.1982. Prilog podjeli kajkavskoga narječja (s kartom kajkavskoga narječja). Hrvatski dijalektološki zbornik, 6, Zagreb, 237–246.1984.–1985. Kajkavsko narječje u svjetlu dosadašnjih proučavanja. Rasprave Zavoda za jezik, 10–11, Zagreb, 281–295.1986. Bilogorski kajkavski govori. Rasprave Zavoda za jezik, 12, Zagreb, 1–224 + karta.1984.–1999. i d. Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika. Zagreb: JAZU (HAZU) i Zavod za jezik (Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje) (član redakcije i obrađivač). Obradio: sv.2, 1985.: dobrobeldnost – dojnica, drhtav – drištavica; sv. 3, 1986.: drištilo – dugo, 1. g – germ(-), herğa – hirkanski; sv. 4, 1988.: hiršavski – hivalen, kakano – kaļati (se); sv. 5, 1989.: kaļe – kaos; sv. 7, 1995.: nebeščan – negeńen.1988. Rani razvitak kajkavštine. Rasprave Zavoda za jezik, 14, Zagreb, 79–104 + karta kajka-vskoga narječja.1998. Hrvatski jezik (redaktor i suautor). Opole: Uniwersytet Opolski, Instytut Filologii Polskiej.1991. Kaj jučer i danas. Ogledi o dijalektologiji i hrvatskoj kajkavštini s bibliografijom i kartom. Čakovec: Zrinski.1992. Mjesto kajkavskoga narječja u jezičnom kontinuumu. Studia z dialektologii polskiej i sławiańskiej, Warszawa, 129–136.1996. Kajkavsko narječje. Zagreb: Školska knjiga.1997. Rječnik govora Gole i srednjopodravska kajkavština. Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje (u suautorstvu s I. Večenajem).1998. Hrvatski školski rječnik. Zagreb: Profil (u suautorstvu s A. Bičanićem).1999. Prilog istraživanju lužičkosrpsko-hrvatskih jezičnih veza. Lětopis, 46, 2, Budyšin, 101–110.(Rad sa znanstvenoga skupa: Četiri i pol stoljeća kajkavske pismenosti. Uz 450. obljetnicu kaj-kavskoga prvotiska: Ivan Pergošić, Decretum, 1574.; organizatori: HAZU - Zavod za lingvistička istraživanja iz Zagreba i Zavod za znanstveni rad u Varaždinu ; Varaždin – Ludbreg, 23. – 25. svibnja 2024.)M. Znika: Mijo Lončarić kao znanstvenik i kolega - KAJ, LVII, Zagreb 3-4 (2024) 48M. Znika: Mijo Lončarić kao znanstvenik i kolega - KAJ, LVII, Zagreb 3-4 (2024) MIJO LONČARIĆ AS A SCIENTIST AND COLLEAGUEBy Marija Znika, ZagrebSummaryThe paper is about Mijo Lončarić, the prominent researcher and expert on the Kajkavian dialect, but it is also about the less known Lončarević’s work related to lexicography and ref-erence books on standardology, especially those on grammar. It is about him as a colleague as well with some pieces of information from his biography.Key words: Mijo Lončarić, Kajkavian dialect expert, dialectologist, lexicographer, stand-ardologist

MIJO LONČARIĆ AS A SCIENTIST AND COLLEAGUE

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia