Majčinstvo je jedna od ključnih uloga u životu većine žena, no nažalost, oko 20 % svih trudnoća završi spontanim
pobačajem. Osnovni cilj ovog rada bio je istražiti doprinose rizičnih (ponovljeni pobačaji, vrijeme proteklo
od spontanog pobačaja, procjena negativnog utjecaja spontanog pobačaja na svakodnevni život, procjena
uznemirenosti nakon spontanog pobačaja) i zaštitnih čimbenika (različite strategije suočavanja, socijalna podrška
partnera i okoline, te kvaliteta bračne komunikacije) simptomima depresivnosti, anksioznosti i stresa, te općem
zadovoljstvu životom. U istraživanju su sudjelovale 152 sudionice koje su proživjele iskustvo spontanog pobačaja
(prije 24. tjedna trudnoće). Sudionice su u prosjeku imale 33 godine (SD = 6,73), dok je vrijeme proteklo od
posljednjeg spontanog pobačaja iznosilo 3,39 godine (SD = 4,77) s rasponom od tjedan dana do 28 godina. Korišteni
su mjerni instrumenti koji obuhvaćaju suočavanje sa stresom, socijalnu podršku, kvalitetu bračne komunikacije,
zadovoljstvo životom, depresivnost, anksioznost i stres. Nalazi pokazuju da je viša gestacijska dob fetusa u trenutku
gubitka trudnoće negativno povezana sa zadovoljstvom životom, a što je duže razdoblje od spontanog pobačaja,
prisutno je manje simptoma depresivnosti, anksioznosti i stresa, uz veće zadovoljstvo životom. Također, negativan
utjecaj spontanog pobačaja na svakodnevni život povezan je s lošijom psihološkom dobrobiti. Regresijskim
analizama utvrđeno je da je korištenje izbjegavajućih strategija suočavanja značajan prediktor psihološke dobrobiti
(pozitivan prediktor anksioznosti, stresa i depresivnosti, odnosno negativan zadovoljstva životom). Kvaliteta bračne
komunikacije negativan je prediktor depresivnosti, anksioznosti i stresa, odnosno pozitivan prediktor zadovoljstva
životom. Dodatno, niže razine stresa uz veće zadovoljstvo životom imaju sudionice koje percipiraju više socijalne
podrške od okoline. Subjektivna procjena zdravstvenog stanja pokazala se značajnim prediktorom mjera psihološke
dobrobiti. Istraživanje, između ostalog, ukazuje da je psihološka dobrobit žena koje su doživjele spontani pobačaj
najugroženija neposredno nakon samog događaja iz čega proizlazi potreba za ciljanim intervencijama.Motherhood is one of the key roles in the lives of most women, however, approximately 20% of all pregnancies
unfortunately end in miscarriage. The main aim of this paper was to explore the contributions of risk (recurrent miscarriages,
time passed since a miscarriage, assessment of the negative impact of miscarriage on everyday life, assessment of distress
experienced after miscarriage) and protective factors (various coping strategies, social support received from the partner
and the environment, and the quality of marital communication) to the symptoms of depression, anxiety and stress, as
well as to life satisfaction in general. A total of 152 participants who have experienced miscarriage (before the 24th week of
pregnancy) took part in the study. The average age of the participants was 33 years (SD = 6.73), while the time passed since
the last miscarriage was 3.39 years (SD = 4.77) with a range from one week to 28 years. The measuring instruments used
included coping with stress, social support, quality of marital communication, life satisfaction, depression, anxiety and
stress. The findings indicate that higher gestational age of the fetus at the time of pregnancy loss is negatively associated
with life satisfaction, and the more time passes since the miscarriage the fewer are the symptoms of depression, anxiety
and stress, with increasing life satisfaction. Furthermore, the negative impact of miscarriage on everyday life is associated with poorer psychological well-being. It was determined through regression analyses that the use of avoidance coping
strategies is a significant predictor of psychological well-being (a positive predictor of anxiety, stress and depression,
i.e. negative predictor of life satisfaction). Marital communication quality is a negative predictor of depression, anxiety
and stress, i.e. positive predictor of life satisfaction. In addition, lower stress levels, along with higher life satisfaction,
were observed in participants who perceived more social support from their environment. The subjective health status
assessment proved to be a significant predictor of psychological well-being measures. Among other things, this study
indicates that the psychological well-being of women who e
