Šimetin Šegvić, Nikolina

Croatian

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

Ocjene i prikaziZb. Odsjeka povij. znan. Zavoda povij. druš. znan. Hrvat. akad. znan. umjet., 39 (2021), str. 299-354329Dimitrije Demetra. U radu Zadarski skladatelj Giovanni Salghetti-Drioli (1814. – 1868.). Kulturno-društveni poticaji stvaranja glazbenog opusa (815–839) Katica Burić Ćenan prikazala je središnju figuru zadarskoga glazbenog života sredinom 19. stoljeća kroz prizmu njegovih odnosa s utjecajnim domaćim i inozemnim ličnostima njegova vremena. Ivana Mance bavi se slika-ricama iz prvoga nacionalnoga umjetničkog leksikona kod Južnih Slavena u radu Slikarice u Slovniku umjetnikah jugoslavenskih (1858. – 1860.) Ivana Kukuljevića Sakcinskog (841–860). Lana Šehović Paćuka u radu Tragom ilirskog pokreta u BiH: osvrt na djelatnost pjevačkih kulturno-pro-svjetnih društava (863–878) analizirala je djelatnost pjevačkih kulturno-umjetničkih društava kroz prizmu hrvatskoga nacionalnog preporoda u Bosni i Hercegovini.Opremljen slikovnim prilozima, notnim primjerima, tablicama te kazalom imena, za-ključno možemo reći da je zbornik Lisinski / Jelačić ispunio cilj: dovođenje u korelaciju glazbe i drugih vidova umjetnosti i kulture, a u kontekstu društveno-političkih okolnosti u kojima su se razvijali, u turbulentnom revolucionarnom vremenu sredine 19. stoljeća. Širokom lepezom tema i znanstveno kvalitetnim prilozima, ovaj sadržajno bogati zbornik zasigurno će naći svoju publiku u širokim krugovima čitatelja.Tihana Luetić1918. – 2018. Povijesni prijepori i Hrvatska danas. Zbornik radova sa znanstvenoga skupa, ur. Vlatka Vukelić – Mijo Beljo – Vlatko Smiljanić, Sveučilište u Zagrebu, Fa-kultet hrvatskih studija, Zagreb 2020., 312 str.Stogodišnjica obilježavanja Prvoga svjetskog rata označila je na globalnoj razini niz znan-stvenih, kulturnih i memorijalnih manifestacija. Od 2014. do 2018. godine Prvi svjetski rat je zbilja bio u fokusu. Posebice se to odrazilo u historiografijama u kojima je tema Prvoga svjetskog rata dugo vremena bila po strani, kao što je slučaj i s hrvatskom historiografijom. Bila je to idealna prilika za sagledavanje i ocjenu dotadašnjih istraživanja i rezultata, kao i postavljanje novih tema i istraživačkih projekata. Tema Prvoga svjetskog rata je privukla niz povjesničara raznih generacija. O tom koliko će se tema Prvog svjetskog rata uspješno zadr-žati u historiografijama i nakon što je završilo obilježavanje stogodišnjice, može se sagledati kroz postojanje budućih projekata i publikacija.U sklopu obilježavanja stogodišnjice na Fakultetu hrvatskih studija u organizaciji Odsje-ka za povijest održan je znanstveni skup 1918. – 2018. Povijesni prijepori i Hrvatska danas. Temu i naziv skupa je simbolički predstavio i datum održavanja – 29. listopada 2018. – odnosno točno sto godina od odluke Hrvatskog sabora o raskidu svih državnopravnih veza s Austro-Ugarskom. Sam znanstveni skup, kao i ovaj zbornik radova, bio je usmjeren na godinu 1918. i za Hrvatsku posljedice raspada Monarhije te ulaska u novu državnu zajednicu, Kraljev-stvo Srba, Hrvata i Slovenaca (nakon kratkotrajne Države SHS). Urednici zbornika radova su Vlatka Vukelić, Mijo Beljo i Vlatko Smiljanić, a izdavač je Fakultet hrvatskih studija. Zbornik radova se sastoji od sedam izvornih znanstvenih radova, dva pregledna rada, stručnog rada i izlaganja sa skupa. Na kraju se nalazi kronologija znanstvenog skupa. Hrvatska politička realnost nakon završetka Prvoga svjetskog rata i državna zajednica s Kraljevinom Srbijom bila je moguća i zbog ranijeg postojanja ideje o zajednici Južnih Slavena. Ocjene i prikaziZb. Odsjeka povij. znan. Zavoda povij. druš. znan. Hrvat. akad. znan. umjet., 39 (2021), str. 299-354330O oblicima te zajednice i nekim aspektima intelektualne povijesti južnoslavenske ideje pisao je Igor Vranić u radu Kulturno-politički pokret i promišljanja hrvatskih elita na kraju XIX. stoljeća. Pritom propituje ideju nacionalizma prema Christopheu Jaffrelotu na primjeru nastanka juž-noslavenske ideje, odnosno kako su na temeljima južnoslavenstva trebali nastati sustavi vje-rovanja i vrijednosti koji bi vodili do definirane nacionalne ideje. Autor se fokusira na Josipa Jurja Strossmayera, koji je nakon Nagodbe uvidio da treba promijeniti način djelovanja te se iz političkog okrenuo prvenstveno kulturnom i znanstvenom i to preko raznih pojedinaca koje je podržavao, kao što je bio primjerice Izidor Kršnjavi, a koji se na njegov nagovor vraća iz Rima u Zagreb na Zagrebačko sveučilište sa zadaćom osnivanja galerije za Strossmayerovu osobnu kolekciju koja bi postala javna. Podupirući daljnje osnivanje institucija, Strossmayer je stvarao Hrvatima vodeću kulturnu poziciju među Južnim Slavenima sa Zagrebom kao središtem i srednjoeuropskim kontekstom, vjerujući da će to biti dovoljno za vodeći i objedinjujući hrvat-ski položaj unutar južnoslavenske ideje u okvirima neke buduće reorganizacije Habsburške Monarhije. Autor na kraju zaključuje kako je ta početna ideja dominantno hrvatskog pokreta temeljena na kulturi, znanosti i umjetnosti, zamijenjena novom generacijom političara na pri-jelazu iz 19. u 20. stoljeće koji se oslanjaju na srpsku struju te pribjegava metodama populizma i nasilja, tada dominantnima među omladinskim pokretima. Monarhijski okvir je zamijenjen antimonarhijskim i secesionističkim, što će i dovesti do konačne ideje Kraljevstva Srba, Hrva-ta i Slovenaca. Zahtjevi za reformom Austro-Ugarske krenula su gotovo odmah nakon sklapanja Na-godbe. Jasno je da je taj oblik državnog uređenja odgovarao samo polovima koji su nosili du-alistički sustav. Nedostatak reformi, a zatim prekasni pokušaji za reformiranjem unutrašnjeg uređenja zasigurno su jedan od razloga zašto je sastavnicama Habsburške Monarhije bilo lako prihvatiti njezin konačni raspad. O idejama za reformom pisao je Miroslav Kota u radu Planovi i prijedlozi austro-ugarskih političkih i vojnih vrhova za reformu Monarhije prije i za vrijeme Prvoga svjetskoga rata. U radu analizira planove za preustroj od impulsa koje je davao prijesto-lonasljednik Franjo Ferdinand, a prijedlog u tri faze je iznio tadašnji ministar vanjskih poslova Alois Aehrenthal. U tom prijedlogu jednu fazu čini južnoslavenska državna zajednica, ali unutar ugarskog dijela Monarhije (Hrvatska, Slavonija, Dalmacija, BiH). Na taj način se nadao da će dodatno približiti suradnju Austrije i Ugarske gospodarstveno, ali i vojno jer bi Ugarska na ovaj način morala imati interesa prema ratnoj mornarici i dalmatinskim lukama. Autor također u najosnovnijim crtama iznosi manje uspješnu ideju o federalizaciji Monarhije po uzoru na Sjedinjene Američke Države Constantina Aurela Popovicija. Uz to, razrađuje i strep-nju Srbije kojoj reformirana Monarhija sa zadovoljnijim Južnim Slavenima ne bi odgovarala jer bi umanjila želje za bilo kakvom zajednicom sa Srbijom. Velik dio članka autor je posvetio analizi ideja za pokušaj spasa kroz reorganizaciju Austro-Ugarske tijekom Prvoga svjetskog rata. Pritom vrlo zanimljivo i detaljno donosi različite prijedloge i mišljenja o navedenim pri-jedlozima iz raznih perspektiva unutar Monarhije, kao i izvan (primjerice sastanak vojnih gu-vernera Crne Gore i Srbije i Sarkotića u svibnju 1918. ili Krunskog vijeća 30. svibnja 1918., ali i češke i poljske stavove). Na temelju literature, kao i odabranih dostupnih izvora, autor zatim detaljno razrađuje posljednje mjesece postojanja Habsburške Monarhije i pokušaje očuvanja teritorijalne cjelovitosti rekonstrukcijama koje bi pomirile sve interese u Monarhiji, kao i oče-kivanja američkog predsjednika Wilson i konačnih očajničkih pokušaja mirovnih pregovora i razmišljanja o prekidu savezništva s Njemačkom. Konačni poraz je bio Karlov manifest koji nije nikog zadovoljio. Uz to, odgovor na Wilsonovo odbijanje Manifesta je predugo trajao te Ocjene i prikaziZb. Odsjeka povij. znan. Zavoda povij. druš. znan. Hrvat. akad. znan. umjet., 39 (2021), str. 299-354331kada su konačno i prihvaćeni Wilsonovi zahtjevi bilo je prekasno jer je Češka već proglasila neovisnost, a stvorena je i Država SHS. Na kraju je Karlo očajnički pokušao ujediniti hrvatske zemlje i BiH pod Krunom sv. Stjepana, ali početkom studenog 1918. je to bilo nemoguće. Autor je na detaljan i izrazito zanimljiv način koji rezultira svojevrsnom napetošću zapravo pokazao kako je na kraju spas Monarhije bio nemoguć. I pritom nisu presudile samo vanjske okolnosti, već zapravo i mnogo unutarnjih u kojima su sve strane imale vlastite interese koje nisu bile spremne žrtvovati ili kompromisno riješiti te su do zadnjeg trena kalkulirale. A kada i jesu, bilo je prekasno.Prije jasne situacije da bi se Monarhija mogla raspasti, što je bilo očito tek pred sam kraj rata, početak rata je obilježen pokušajima suzbijanja bilo kakvih ideja i praksi koje bi dovele u pitanje državni poredak. To je prikazao Željko Karaula na primjeru austrijske represije nad nositeljima politike novog kursa u Dubrovniku kao i dubrovačkim Srbima-katolicima u radu Represija austrijskih vlasti nad veleizdajnicima u Dubrovniku na početku Prvoga svjetskoga rata 1914. godine. Autor zapravo analizira politiku novog kursa u Dubrovniku, njezin nastanak kao i razinu prihvaćenosti, što nužno znači analizu odnosa između Hrvata i Srba u navedenu raz-doblju. Izbijanjem Prvoga svjetskog rata, politika novog kursa kao i njezini pristaše su zbog veza sa Srbima bili pod posebnim povećalom i represijom državnog aparata. Vrlo brzo su krenula uhićenja, a zatim i optužnice. Karaula donosi popis uhićenih osoba te popis politički sumnjivih osoba za područje Dubrovnika, kao i razloge za podizanje optužnica pri čemu je glavna optužba bila veleizdaja. Pritom, naglašava autor, austrijska administracija nije uspjela razlikovati zagovornike jugoslavenske ideje od onih koji su bili bliži velikosrpskoj ideji i po-vezivanju Dubrovnika sa Srbijom. Ipak, jasno je da je za vlast svaka ideja koja narušava mo-narhijski dualistički okvir na početku rata 1914. godine bila kategorizirana kao veleizdajnička. Taj politički i vojni okvir zbornika s navedenim prilozima je zatvoren, a društveno-kul-turni aspekt je otvorio rad Marka Vukičevića Odrazi Velikog rata i političkih promjena na kulturni život u Zagrebu s osvrtom na posljednje dvije ratne godine. Pritom je stavljen naglasak na ratne propagandne elemente u likovnoj i scenskoj umjetnosti. Autor daje komparativnu analizu navedenog na početku rata i na samom kraju rata, tj. 1917. i 1918. godine. Prikazuje položaj umjetnika koji su najčešće ili sudjelovali u propagandnim aktivnostima ili bili poslani na bo-jišnicu. Također, navode se primjeri da su umjetnici koji su bili državljani zaraćenih neprija-teljskih država biti internirani. Autor teksta poseban naglasak stavlja na analizu funkcioni-ranja Kraljevskoga zemaljskog kazališta u Zagrebu, promatrajući tu instituciju kao izravno podložnu različitim političkim instancama (ban, Zemaljska vlada i dr.) pa stoga predstavlja najjasniji model odnosa kulture i propagande tijekom cijeloga ratnog razdoblja (čak i nakon njega). Najveći naglasak je ipak na kazališnoj djelatnosti, a same predstave su bile izrazito posjećene. Očito kao potrebna distrakcija od teške svakodnevice. Promjena će nastupiti, oče-kivano, nakon osnivanja Države SHS. Pritom forma ostaje ista, a mijenjaju se predstave i teme, kao i propagandni cilj. Da je kazalište zahvalna tema za proučavanje različitih elemenata uz one umjetničke koji su uklopljeni u scensku umjetnost – političkih, nacionalnih, društvenih – pokazuje i rad Petre Babić Nacionalne teme u kazališnoj umjetnosti u razdoblju 1918. – 1941. Primjer Narodnoga kazališta u Zagrebu. Autorica proučava repertoar narodnog kazališta u Zagrebu kroz tri razdoblja: od nove državne zajednice do Šestosiječanjske diktature, zatim od diktature do Banovine Hrvat-ske te razdoblje Banovine Hrvatske. Autorica pritom nacionalne teme klasificira kao one koje su trebale pobuditi jugoslavenske osjećaje, zatim one s hrvatskim patriotizmom, a zanimljiva Ocjene i prikaziZb. Odsjeka povij. znan. Zavoda povij. druš. znan. Hrvat. akad. znan. umjet., 39 (2021), str. 299-354332je kategorija predstava s dominantno hrvatskim temama koje su se nastojale pretvoriti u ju-goslavenske. Naravno, uz taj repertoar i dalje je postojao strani, posebice kada je riječ o operi. Iako je repertoar nadziran (ali nije postavljan, kako naglašava autorica), tek je 1931. utemelje-na Komisija za cenzuru koja je mogla preventivno djelovati. Povezujući radove Marka Vukičevića i Petre Babić, prikazano je na jednom mjestu (u ovom zborniku radova) kazalište kao mjesto oblikovanja i djelovanja propagandnih aktivno-sti u turbulentnim, zapravo prijelaznim razdobljima hrvatske povijesti, sudjelujući u sve po-pularnijoj temi proučavanja kazališta kao mjesta (kulturne) politike i ideologije objedinjenih u kulturnom i društvenom životu.Aspekti društvene tranzicije iz Austro-Ugarske u Kraljevstvo SHS prikazani su u rado-vima Domagoja Novosela (Refleksije na zbivanja 1918. godine u selima Zagrebačkoga prigorja) i Domagoja Đereka (Dezerterstvo i zeleni kadar u Hrvatskoj poslije Prvoga svjetskoga rata i nemira krajem 1918. godine). Tema zelenog kadra je nezaobilazna tema hrvatske historiografije u na-vedenu periodu, naročito jer problem dezerterstva u vojsci nije nestao raspadom Habsburške Monarhije. Domagoj Đerek na temelju arhivskog gradiva i tiska analizira razloge pojave zele-nog kadra u pojedinim dijelovima Hrvatske tijekom Prvoga svjetskog rata, ali i uspostavom Kraljevstva SHS. Na taj način se dobiva uvid u probleme i nezadovoljstvo stanovništva u novoj državnoj zajednici. Iako je vrijeme rata završilo, odlazak u novu vojsku se pokušao izbjeći iz ekonomskih, ali i političkih i ideoloških razloga, što autor dodatno analizira, pri čemu naglašava republikansko raspoloženje i podršku HRSS-u. Posebno je zanimljiv dio u kojem autor prikazuje individualne razloge koji su naveli određene pojedince na dezerter-stvo, a koji ne moraju nužno biti dio ovih glavnih navedenih kategorija. Tako se dolazi do zaključka kako je jedan od glavnih uzroka bila zasićenost ratom i vojskom, tj. od vojne službe nisu bili pošteđeni oni koji su je već izvršili u austrougarskoj vojsci. Osim zamora, razlog je bila i nespremnost na – često ponovno – dugotrajnije odvajanje od doma i svih poslova, što je posebice utjecalo na seljaštvo. Domagoj Novosel na lokalnoj razini Zagrebačkog prigorja socijalno-historijski pokazuje stanje, odnosno percepcije tranzicije i promjena tijekom 1918. godine na primjeru lokalnih elita – svećenstva i učitelja. Pritom promatra razine podrške novoj državnoj zajednici, kao i skepse. Velika polarizirajuća komponenta bilo je pitanje podrške Stjepanu Radiću i njegovoj stranci, koji će sve više dobivati utjecaj nad dominantnom društvenom skupinom Zagrebač-kog prigorja – seljacima – što je ujedno značilo i slabljenje autoriteta lokalnih elita.Rad Petra Bilobrka Katolicizam u novonastalim političkim prilikama po završetku Prvoga svjet-skog rata donosi na temelju odabrane literature pregled djelatnosti hrvatske katoličke inte-ligencije na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće. Pritom posebno prati transformaciju Hrvatskoga katoličkog pokreta iz nepolitične organizacije do postupne politizacije radi izravne podrške jugoslavenstvu i osnivanja Hrvatske pučke stranke 1919. godine. Tea Cujzek u radu Konkordat između Vatikana i Kraljevine Jugoslavije pokazuje kako je takva podrška bila preuranjena jer je proces donošenja Konkordata bio dugotrajan sa stalnim otporima Srpske pravoslavne crkve, zbog čega je i nakon ratifikacije 1937. godine odbačen.Posljednji rad je Kraljevina Jugoslavija u tekstovima Josipa Broza Tita Vladimira Šumanovića. Autor je analizirao pisanje i razmišljanje u objavljenim tekstovima i intervjuima Josipa Broza Tita o Prvoj Jugoslaviji uviđajući zapravo razloge njezina neuspjeha iz perspektive vođe Ko-munističke partije Jugoslavije. Smatrao je da je Kraljevina Jugoslavija bila umjetna tvorevina koja je vršila represiju nad nesrpskim narodima, opterećena nacionalnom problematikom, ali Ocjene i prikaziZb. Odsjeka povij. znan. Zavoda povij. druš. znan. Hrvat. akad. znan. umjet., 39 (2021), str. 299-354333i stanovništvom koje je, bez obzira na nacionalnu pripadnost, u cijeloj državi bilo nezadovolj-no njezinim političkim uređenjem. Središnji analitički model postavljen je na temelju Titova teksta “Nacionalno pitanje u svjetlosti Narodno-oslobodilačke borbe”, koji je objavljen u pro-sincu 1942., a u odnosu na njega, autor istražuje daljnje konzistentnosti i modifikacije stava. Stoga su ovi Titovi stavovi i razmišljanja o Kraljevini Jugoslaviji bili pouka prilikom stvaranja i oblikovanja, kako ju je nazivao, “nove Jugoslavije”. Ovaj rad u cjelini zbornika zaključuje period koji je bio u fokusu, a to je prijelazno razdoblje iz Austro-Ugarske u Kraljevstvo SHS te tranziciju u novo društvo i državu. Ujedno najavljuje novi period za hrvatsku povijest koji je, kako se vidi iz autorove analize, barem djelomično temeljen na razumijevanju sustava Prve Jugoslavije.Zbornik radova 1918. – 2018. Povijesni prijepori i Hrvatska danas urednika Vlatke Vukelić, Mije Belje i Vlatka Smiljanića iz različitih se perspektiva bavi tranzicijom iz devetnaestosto-ljetnoga habsburškoga državnog sklopa u dvadesetostoljetni jugoslavenski. U obzir su uzeti politički, socijalni, kulturni i vjerski aspekti s različitih hrvatskih prostora (Zagreb, Dubrov-nik, Zagrebačko prigorje), tvoreći tako jedan mogući pogled na različite oblike kontinuiteta i diskontinuiteta. Za razliku od brojnih drugih zbornika nastalih u povodu obljetnice Prvoga svjetskog rata, ovdje se koncepcijski ne sugerira oštra demarkacija 1918., već je upravo nagla-sak na različite forme kontinuiteta, naravno, u promijenjenim uvjetima kako na svakodnev-noj, tako i na političkoj razini. U tom smislu ovaj je zbornik uspješan prilog analizi Velikog rata i “dugog” poraća. Nikolina Šimetin ŠegvićAnnales in Perspective: Designs and Accomplishments, ur. Drago Roksandić, Filip Šimetin Šegvić i Nikolina Šimetin Šegvić, Zagreb: Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Centar za komparativnohistorijske i interkulturne studije i FF press, 2019., 466 str.Zbornik Annales in Perspective: Designs and Accomplishments nastao je na inicijativu ured-nika časopisa Pro tempore, studenata povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, Filipa Ši-metina Šegvića, Nikoline Šimetin Šegvić, Marka Lovrića, Tomislava Branđolice i Marte Fiolić. Studentima koji su velik dio časopisa posvećivali analistima, 80. godišnjica osnivanja Annale-sa značila je priliku za djelovanjem. Tako se u travnju 2010. godine organizirao okrugli stol na temu koja dijeli ime s ovim zbornikom, a pri čemu su se načele rasprave o ostavštini Annalesa, kao i o novoj generaciji analista. Uz okrugli stol i prijašnja usmjerenja, motivaciju i inspiraciju za nastanak zbornika zaokružuje činjenica da je profesor Drago Roksandić, jedan od tri ured-nika, i sam bio étudiant libre na pariškom EHESS-u.Kako urednici navode, zbornik je osmišljen kao kolekcija radova različitih autora, svaki od kojih je povezan na neki način s analistima, bilo to direktnim poznanstvom, odnosom pro-fesora i studenta ili inspiracijom, a koji ovim putem pridonose vrijednoj mreži komunikacije među historiografima različitih stajališta. K tom cilju su autori diljem svijeta svojim radovima proširili i oplemenili tematiku započetu devet godina ranije na okruglom stolu. Prije svega, djelo započinje uvodom urednika Drage Roksandića, Filipa Šimetina Šegvića i Nikoline Ši-

1918. – 2018. Povijesni prijepori i Hrvatska danas. Zbornik radova sa znanstvenoga skupa, ur. Vlatka Vukelić – Mijo Beljo – Vlatko Smiljanić, Sveučilište u Zagrebu, Fakultet hrvatskih studija, Zagreb 2020., 312 str.

1918. – 2018. Povijesni prijepori i Hrvatska danas. Zbornik radova sa znanstvenoga skupa, ur. Vlatka Vukelić – Mijo Beljo – Vlatko Smiljanić, Sveučilište u Zagrebu, Fakultet hrvatskih studija, Zagreb 2020., 312 str.

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia