Umjetna je inteligencija već ušla u primjenu u odnosima s javnošću, a prisutna je i u kriznom komuniciranju,
kao jednome od ključnih područja odnosa s javnošću. To ne treba čuditi budući da upravljanje krizom danas
nužno uključuje i digitalni prostor, a krize se vrlo brzo iz virtualnoga prostora mogu proširiti i na druga
ne-virtualna područja poslovanja sa stvarnim posljedicama. Stoga se očekuje da će sve veću upućenost
kriznoga komuniciranja na umjetnu inteligenciju snažnije pratiti i znanstvena istraživanja, koja su trenutno
nedostatna. Svrha ovoga rada je ponuditi pregled relevantnih radova i dosadašnjih istraživanja o primjeni
umjetne inteligencije u odnosima s javnošću, kako bi se prikupili rezultati o o primjeni umjetne inteligencije
u kriznome komuniciranju. Time bi se pokušala popuniti uočena znanstvena praznina te stvorili početni
uvjeti za moguća daljnja istraživanja primjene umjetne inteligencije u kriznome komuniciranju. Zbog
nedostatka literature o primjeni umjetne inteligencije u kriznome komuniciranju, ž deskriptivno-analitičkom
metodom analizirala se postojeća literatura koja se bavi odnosima s javnošću i umjetnom inteligencijom.
Analiza literature je pokazala kako se glavnim doprinosom primjene umjetne inteligencije u kriznome
komuniciranju smatra pomoć u fazi istraživanja i prevenciji krize te se ističe doprinos primjene umjetne
inteligencije na strateškoj razini.Artificial intelligence has already been used in public relations, and it is also present in crisis
communication, as one of the key areas of public relations. This should not be surprising, since crisis
management today necessarily includes the digital space, and crises can quickly spread from the virtual
space to other non-virtual areas of business with real consequences. Therefore, it is expected that the
increasing focus of crisis communication on artificial intelligence will be more strongly followed by
scientific research, which is currently insufficient.. The purpose of this paper is to offer an overview of
relevant works and previous research on the application of artificial intelligence in public relations, in
order to collect results on the application of artificial intelligence in crisis communication. This would
attempt to fill the observed scientific gap and create initial conditions for possible further research
into the application of artificial intelligence in crisis communication. Due to the lack of literature on
the application of artificial intelligence in crisis communication, the existing literature dealing with
public relations and artificial intelligence was analyzed using the descriptive-analytical method.The
literature analysis showed that the main contribution of the application of artificial intelligence in crisis communication is considered to be an aid in the research phase and crisis prevention, and the
contribution of the application of artificial intelligence at the strategic level is highlighted
