Pojam „kultura“ etimološki znači njegovanje, uzgajanje, obrađivanje. Uz kulturu se vežu vrijednosti i u osnovi zvuči uzvišeno. Stoga Ne-kulturu prije svega poimamo vrijednosno negativno, kao njenu negaciju, rušenje, agresiju. To dakako tako i jest (u slučajevima rata, rušenja kulturne baštine ili bilo kojeg onemogućavanja života). No, Ne-kultura kao antiteza kulturi iskazuje svoju logičku i stvarno afirmativnu osnovu. Ovaj očiti paradoks prisutan je u fenomenu kulture koji uz njegovanje znači i uraslost u društveni kontekst zasnovan na hijerarhiji i represiji, pa kultura simbolički i stvarno iskazuje tu represiju. Ne kulturi globalizacije, europocentrizma, androcentrizma, Ne dominantnoj kulturi, znači pozitivnu antitezu: afirmaciju kulture Drugih (trećeg svijeta, žena, nacionalnih manjina, mladih…), supkultura, kontrakultura, marginalnih kultura. Također, Ne potrošenoj kulturi i umjetnosti znači avangardnu kulturu i umjetnost. Stoga je ova zamršena igra kulture i Ne-kulture, teza i antiteza različitog značaja, čas skriven čas eksplicitni smisao života kulture
