'Croatian Philosophical Society (Hrvatsko filozofsko drustvo)'
Abstract
U ovom će radu biti objašnjena važna sintagma Anthony Giddensa koja se nadovezuje na refleksivnu projekciju osobnosti, a to je transformacija intimnosti. Uz taj pojam povezane su i teorija i praksa čiste veze, dakle način na koji se ljudi ponašaju u bliskim odnosima, što traže u njima, te kako se ti odnosi mijenjaju. Prije, tumači Giddens, odnosi su se ostvarivali preko određenog skupa pravila, slijedeći određene norme i vrijednosti u društvu, tj. u lokalnoj zajednici. Danas, intimnost postaje projekt na kojemu treba raditi. Ona zahtijeva otvaranje individuuma prema drugima, pri čemu se stvara međusobni proces otkrivanja i povjerenja, budući da je upravo i prvi čovjekov odnos, tj. odnos prema sebi, postao proces promatranja i otkrivanja sebe. Zadanih formi više nema. Vidjet ćemo kako transformacija intimnosti u sebi obuhvaća i pojam refleksivne projekcije osobnosti, prema tome je pojam refleksivne projekcije osobnosti konstitutivni dio transformacije intimnosti i bitno na nju utječe, budući da ju izgrađuje. (IN ENGLISH: In this paper we shall look at an important syntagm of Anthony Giddens – transformation of intimacy – which is linked with reflexive project of the self. It also closely observes the theory and practice of a pure relationship, that is how people behave in close relationships, what they want from them and how they change. Before, explains Giddens, relationships followed an established set of rules, norms and values in the society, i.e. a particular local community. Today, intimacy is a project one has to work on. Intimacy demands opening up of an individual to the others with mutual revelation and trust because the very first relationship, with oneself, has become reflexive in a new way and self-discovering. Nothing is taken for granted any more. We shall see that transformation of intimacy is largely constituted and greatly influenced by the term reflexive project of the self.
