Универзитет у Новом Саду, Природно-математички факултет
Abstract
Osolike muve su insekatska grupa sa brojnim korisnim ulogama u prirodi, uključujući ulogu oprašivača i indikatora stanja ekosistema i klimatskih promena. Kao holometabolni insekti najveći deo svog životnog ciklusa provode u stadijumu larve, koji je izuzetno osetljiv na delovanje različitih faktora i odlikuje se specifečnim preferencijama u pogledu tipa ishrane. Postoji pet funkcionalnih grupa osolikih muva, koje su formirane na osnovu različitih kriterijuma, pre svega u odnosu na tip ishrane larvi. Analizirano je 367 vrsta osolikih muva, dok su modeli distribucije urađeni za 85 vrsta različitih funkcionalnih grupa. U okviru disertacije urađena je procena uticaja klimatskih promene na distribuciju pet funkcionalnih grupa osolikih muva, kao i svake vrste tokom tri vremenske etape - prošlosti, sadašnjosti i budućnosti (dva buduća klimatska scenarija RCP 4.5 i RCP 8.5 za period 2050. i 2070. godine) u Crnoj Gori. Za potrebe navedenog korišćen je softver MaxEnt, tri klimatska modela (CNRM-CM5, HadGEM2-ES, IPSL-CM5A-LR) za potencijalne prošle projekcije i pet klimatskih modela (CNRM-CM5, HadGEM2-ES, IPSL CM5A-LR, MPI-ESM-LR, NORESM1-M) za potencijalne buduće projekcije. Urađena je evaluacija procenta stabilne, dobijene i izgubljene oblasti za svaku vrstu i funkcionalnu grupu. Utvrđeno je da je budućnost etapa najnepovoljnija za većinu analiziranih vrsta. Buduće klimatske promene će imati najsnažniji uticaj na fitofagne vrste, koje se razvijaju u biljnom tkivu (FG3), usled čega će vrste ove grupe imati najmanji udeo povoljnih staništa, stabilnih i novih oblasti i najveći udeo izgubljenih oblasti u budućnosti. Sa druge strane, buduće klimatske promene će biti najpovoljnije za akvatične i (semi)terestrične saprofage (FG5), iako će se i ova grupa potencijalno suočiti sa značajnim gubicima u budućnosti. Glavne pretnje za opstanak osolikih muva u Crnoj Gori su gubitak prirodnih staništa, rastuća urbanizacija, intezivna poljoprivreda, loša šumarska praksa i dr. Takođe, ove pretnje mogu doprineti intezivnijem uticaju i posledicama delovanja potencijalnih budućih klimatskih promena na ovu grupu. Zaštićena područja predstavljaju veoma značajno konzervaciono sredstvo u očuvanju brojnih vrsta. Međutim, ona često ne pokrivaju sva ključna straništa ispitivanih vrsta, bilo zbog toga što su formirana iz nekonzervacionih razloga ili kako bi se zaštile biljke i krupniji kičmenjački organizmi, dok su beskičmenjaci, uključujući osolike muve, veoma često zapostavljeni. Obzirom da nijedna vrsta osolike muve nije zaštićena u Crnoj Gori, jedini vid zaštite za ovu grupu je unutar zaštićenih područja. S toga je rađena procena efektivnost zaštićenih područja u cilju zaštite funkcionalnih grupa i pojedinačnih vrsta osolikih muva Crne Gore sa posebnim osvrtom na IUCN kategorije ugroženosti vrsta crvene liste osolikih muva u Evropi. Dobijeni rezultati ukazuju da je postojeće i buduće projektovano bogatstvo vrsta svih analiziranih funkcionalnih grupa osolikih muva najveće u severnim, severoistočnim i severozapadnim delovima Crne Gore. Utvrđeno je da postojeća mreža zaštićenim područja pruža delimičnu zaštitu svim funkcionalnim grupama, kao i da će u budućnosti biti manje efikasna. Za većinu nemodelovanih vrsta zaštićena područja predstavljaju dobar vid zaštite i prekrivaju većinu ključnih staništa. Kod modelovanih vrsta, sa posebnim osvrtom na konzervaciono prioritetne vrste (kategorije ugroženosti CR, EN, VU, NT IUCN Crvene liste) prekrivenost je manja od 50% i zaštićena područja su nedovoljno efektivna. Identifikovani su hotspotovi diverziteta i konzervaciono vredniji hotspotovi osolikih muva i predloženo je 13 potencijalnih područja od značaja za opstanak osolikih muva (Prime Hoverfly Area - PHA) u Crnoj Gori. Utvrđeno je da zaštićena područja pokrivaju manje od 40% centara diverziteta i PHA područja u Crnoj Gori, što ukazuje na neophodnost proširenja mreže zaštićenih područja i uspostavljanja PHA područja u Crnoj Gori. Dobijeni rezultati će doprineti poboljšanju postojećih i kreiranju novih konzervacionih planova i strategija za zaštitu i očuvanje osolikih muva u Crnoj Gori.Hoverflies are insects with many beneficial roles in nature, including serving as pollinators and indicators of ecosystem health and climate changes. As holometabolic insects, they spend most of their life cycle in the larval stage, which is highly sensitive to various factors and has specific dietary preferences. There are five functional groups of hoverflies, formed based on different criteria, primarily concerning the type of larval diet. A total of 367 hoverfly species were analyzed, and distribution models were developed for 85 species across various functional groups. Within this dissertation, the impact of climate change on the distribution of five functional groups of hoverflies, as well as all species, was assessed across three time periods - past, present, and future (two future climate scenarios RCP 4.5 and RCP 8.5 for 2050 and 2070) in Montenegro. The software MaxEnt was used for this purpose, along with three climate models (CNRM-CM5, HadGEM2-ES, IPSL-CM5A LR) for past projections and five climate models (CNRM-CM5, HadGEM2-ES, IPSL-CM5A-LR, MPI-ESM-LR, NORESM1-M) for potential future projections. An evaluation of the percentage of stable, gained, and lost areas for each species and functional groups was conducted. It was found that the the future is the least favorable period for most analysed species. The phytophagous species whose larvae feed on various plant tissues (FG3) are the functional group most sensitive to future climate changes. Consequently, species in this group will have the smallest percentage of suitable habitats, both stable and new areas, and the largest percentage of lost areas in the future. On the other hand, future climate changes will be most favorable for aquatic and (semi)terrestrial saprophagous species (FG5), although this functional group will also potentially face significant losses in the future. The main threats to the survival of hoverflies in Montenegro include habitat loss, increasing urbanization, intensive agriculture, inadequate forest management, ss well as numerous other factors. Additionally, these threats can contribute to the intensified impact and consequences of potential future climate changes on this group. Protected areas present a very significant conservation tool and play a crucial role in the preservation of numerous species. However, these areas often fail to encompass all key habitats of the studied species, as they are frequently established for non-conservation purposes or to protect plants and larger vertebrates, leaving invertebrates, including hoverflies, frequently overlooked and neglected. Considering that no hoverfly species are legally protected in Montenegro, their only form of protection lies within protected areas. Therefore, we evaluated the effectiveness of these protected areas in conserving functional groups and individual species of hoverflies in Montenegro, with particular attention to the IUCN categories of the European Red List of Hoverflies. The obtained results indicate that the current and projected future species richness of all analyzed functional groups is highest in the north, northeast, and northwest parts of Montenegro. It has been established that the existing network of protected areas provides partial protection for all functional groups, but it is projected to be less efficient in the future. Protected areas serve as a good form of protection for most of the analyzed non-modeled species, covering the majority of key habitats. However, for modeled species, particularly those considered conservation priority species (IUCN Red List endangered categories CR, EN, VU, NT), the coverage within protected areas was less than 50%, indicating insufficient effectiveness. We have identified a hotspot of diversity and a conservation priority hotspot for hoverflies, proposing 13 Prime Hoverfly Areas (PHA) as significant sites for the survival of hoverflies in Montenegro. Our analysis revealed that protected areas cover less than 40% of the diversity centers and PHA regions in Montenegro, which indicates the necessity for expanding the network of protected areas and establishing PHA zones in the country. These findings will contribute to the enhancement of existing conservation plans and the development of new strategies for the protection and preservation of hoverflies in Montenegro
