Institut za međunarodnu politiku i privredu; Hanns Seidel stiftung - Kancelarija za Srbiju i za Crnu Goru
Abstract
Rad ima za cilj da pruži celovitu analizu bezbednosno-odbrambenih opcija
Srbije (vojna neutralnost, članstvo u NATO-u, članstvo u ODKB-u) iz
perspektive političke i vojne geografije i strategije. U radu se geostrategijski
valorizuje – prikazuje, promišlja i komentariše – zadržavanje politike vojne
neutralnosti Srbije, njeno hipotetičko priključenje Severnoatlantskoj alijansi,
odnosno eventualno pristupanje Organizaciji ugovora o kolektivnoj
bezbednost. Autor analizu postavlja u teorijski okvir ispunjen osnovnim
kategorijama vojne geografije, kao što su pojmovi ratišta, vojišta, strategijskog
pravca dejstva, komunikacijskog pravca, komunikacijskog snopa,
komunikacijskog čvora i koncentracijske prostorije. Osnovna hipoteza rada
sastoji se u stavu da je politika vojne neutralnosti Srbije održiva opcija i u
budućnosti, s obzirom da ni za jednu od strana u eventualnom sukobu
(NATO ili ODKB) srpska participacija nema vitalan značaj, odnosno da
Srbija ne može ni na koji način da presudno utiče na krajnji ishod
konfrontacije. Autor zaključuje da je opredeljenje Republike Srbije za vojnu
neutralnost geografski i strategijski utemeljeno i opravdano