Krimpanje je jedan od osnovnih postupaka spajanja žica i konektora koji se vrlo često koristi
zbog svoje jednostavnosti, pouzdanosti i niskih troškova. Ostvaruje se deformiranjem
konektora u kojem se pojavljuju plastične deformacije koje omogućuju čvrsti spoj između
žica i konektora. Cilj je ostvariti kvalitetan kontakt između konektora i žica uz odgovarajuću
vlačnu čvrstoću. Računanje potrebne plastične deformacije konektora kod koje se ostvaruje
kvalitetan spoj najčešće se provodi metodom konačnih elemenata. Točnost numeričkog
proračuna ovisi o ispravnom postavljanju numeričkog modela, a provjerava se validacijom,
odnosno verifikacijom. Kako je eksperimentalno modeliranje procesa krimpanja žica i
mjerenje fizikalnih veličina vrlo složeno, validacija numeričkog modela provedena je
dinamičkim deformiranjem šest bakrenih limova postavljenih jedan na drugi . Tijekom
deformiranja bakrenih limova provedeno je mjerenje raspodjele pomaka i temperature
modela. Rezultati dobiveni numeričkom analizom u računalnom paketu Abaqus su uspoređeni
s eksperimentalnim mjerenjima. Kako bi se smanjilo računalno vrijeme, geometrija uzoraka
diskretizirala se s 2D konačnim elementima te su rezultati uspoređeni s 3D numeričkim
modelom.
Rad se sastoji od šest poglavlja. U prvom poglavlju dan je kratki uvod i osvrt na proces
krimpanja. U drugom poglavlju prikazane su teorijske osnove procesa dinamičkog
deformiranja s osnovnim jednadžbama prijenosa topline i čvrstoće materijala koji čine
matematički model dinamičkog procesa deformiranja, dok su u trećem poglavlju dani temelji
numeričkog modela metodom konačnih elemenata. U četvrtom poglavlju opisan je
eksperimentalni model dinamičkog procesa deformiranja bakrenih limova i prikazani su
rezultati eksperimenta. U petom poglavlju opisan je numerički model dinamičkog procesa
deformiranja bakrenih limova s 3D konačnim elementima te je dana usporedba rezultata s
eksperimentalnim mjerenjima. Također, prikazan je pojednostavljeni numerički model
diskretiziran s 2D elementima. U šestom poglavlju dan je zaključak rada. Zaključeno je da se
zbog horizontalnog pomaka čeličnog prizmatičnog bloka rezultati dobiveni u Abaqusu malo
razlikuju od eksperimentalnih rezultata. Također, zaključeno je da 2D numerički model dobro opisuje dinamičko deformiranje bakrenih limova te se mogu koristiti za parametarska
istraživanja
