Blažetin, Stjepan

OpenstarTs

Slavica tergestina 5 (1997)NOVELA MIROSLAVA KRLEŽEBITKA KOD BISTRICE LESNEU PRIJEVODU ZOLTÁNA CSUKEStjepan Blažetin“Što prevođenje jest?” – postavlja sebi pitanje KrunoslavPranjić u knjizi Jezik i književno djelo te odmah i odgovara:“Pronalaženje jednakovredna izraza u drugome jeziku – jedan jeod mogućih odgovora; no jednakovrednost je lakše postići usadržaju negoli u izrazu, prije gramatički, stilistički već teže,pogotovu kad su posrijedi nijanse koje najjasnije očituju vlastitostjednog jezika.” (Pranjić 1986: 155).Svakome tko je barem jednom pokušao prevoditi neki tekst irazmišljao o prirodi poteškoća kojima se usput susretao izneseniproblemi moraju biti poznati. Prenijeti tekst iz jednog jezičnogsustava u drugi moguće je samo djelomično između ostalog i stogašto se ti sustavi razlikuju. Konotacijama koje pobuđuje u čitateljutekst na nekom jeziku nije moguće naći stopostotnu zamjenu udrugom jeziku. Dodamo li tomu različitu povijesnu, kulturnu itd.tradiciju unutar kojih se razvijaju književni izrazi jednog ili drugogjezika neće biti teško zaključiti da savršenog prijevoda nema.Na temelju prijevoda Krležine novele Bitka kod Bistrice Lesneiz pera Zoltána Csuke pokušat ću pokazati kakvim se načelimarukovodi ovaj prevoditelj, koji se problemi neminovno javljajutokom prevođenja Krležinih djela na mađarski jezik.Krleža vjerojatno nema niti jedan tekst u kojem ne bismo moglinaći mađarizme, što više, nerijetko ubacuje cijele rečenice pakatkad i pasuse na mađarskom jeziku. Takvi su dijelovi u originalustilski snažno obilježeni i simboliziraju sveprisutnost mađarskogjezika i ekspanzionističku politiku mađarskih vladajućih krugovaprema Hrvatskoj. U tom kontekstu Mađarske državne željeznice(MÁV) bit će jedan od središnjih simbola Krležine proze. Nije todrugačije ni u ovoj noveli.Idu Madžari, ide i on! Svejedno! Madžar ember! Alamvašut! Morase.Ha a magyarok mennek, ő is megy. Mindegy! “Magyar ember”.Államvasút! Muszáj menni!1                                                1 Sva isticanja u tekstu su moja, S. B.Stjepan BlažetinSlavica tergestina 5 (1997)160“Államvasút!” i “Magyar ember!” za mađarskog čitatelja nijenikakav negativan simbol pa se na taj način gubi jedno značajnostilsko obilježje originalnog teksta. Krleža, ustalom, mađarskeriječi ovdje prilagođava hrvatskom fonološkom sustavu pa takonisu napisane mađarskim pravopisom. Prevoditelj ih je mogaoostaviti isto tako kako stoje u originalu čime bi se sugeriralo da teizraze valja dekodirati drugačije nego ostali tekst. U ovakvimslučajevima mogla bi pomoći i bilješka na dnu stranice koja biobjasnila gorenavedeni problem. Csuka, inače, za razrješavanjedrugih problema rabi ovu metodu i u spomenutoj noveli.Na ovom mjestu valja istaknuti i problem prevođenja onihdijelova novele koji su napisani kajkavskim dijalektom ili koji usebi sadrže izrazite kajkavizme u svrhu stilizacije. Zbog različitogpovijesnog razvoja mađarskog i hrvatskog književnog jezika idrugačije dijalektalne slike, tekstove na kajkavskom dijalektu ikajkavizme nije moguće prevesti adekvatno na mađarski jezik.Prevoditelj je ponegdje pokušao arhaizmima i provincijalizmimaobojiti prijevod dijalektalnih dijelova, ali bez većeg uspjeha. Teubačene riječi, pošto ih ima vrlo malo, samo strše i nemaju pravufunkciju. Smatram da se prevoditelj trebao opredijeliti za jednu oddviju mogućnosti: ili dosljedno prevoditi takve dijelove teksta namađarski književni jezik ili dosljedno arhaizirati, ubacivatiprovincijalizme, ili nekim drugim jezičnim elementima odvojiti tedijelove od ostalog teksta.Proletarizirat će vam se djeca! Buju bogčija postali, razumete?– Je. A kaj ja nis bogec, gospon doktor? Em smo mi bogčija!Proletársorsra jutnak a gyerekei, érti-e? Földönfutó koldus leszbelőlük, érti-e?– Értem, értem. De hát én nem vagyok tán kódus, doktor úr? Hiszenmindannyian azok vagyunk!U odlomku se vidi da riječ “bogec”, kada govori službenik,prevoditelj zamjenjuje s “koldus” a kada govori zagorski seljak s“kódus”. Valja, međutim, reći da Krležin službenik na Markovomtrgu u početku govori književnim jezikom, ali kako se razgovorodvija i Vid Trdak nikako ne shvaća što mu ovaj govori, većtvrdoglavo ponavlja svoje, službenik, pomalo već iziritiran,iznerviran, u afektu, progovara upravo na ovom mjestu kajkavskikako bi možda na taj način uvjerio seljaka da ovdje nema pomoćiza njega. Krleža time ujedno pokazuje podrijetlo službenika koji jenaučio književni jezik popevši se na društvenoj ljestvici, ali kadaNOVELA MIROSLAVA KRLEŽE…Slavica tergestina 5 (1997)161više ne kontrolira svoje osjećaje i on se odaje. Prijevod cijelograzgovora ne sadrži nikakve provincijalizme, niti arhaizme osimovdje navedenog pokušaja koji je k tomu pogrešan. Čini mi se daje najbolje rješenje ovakve dijelove prevoditi mađarskimknjiževnim jezikom bez stilizacije.Posebno je pitanje prevođenje vlastitih imena. Osobna imena iprezimena kod Krleže skoro uvijek donose nekakvu dodatnuobavijest o karakteru dotičnog lika. Na primjer: Pesek Mato, KrižMatija, Palčić. Csuka je osobna imena, sasvim ispravno, ostaviokao i u originalu, ali u tome nije bio dosljedan. Što se tiče stranihosobnih imena i prezimena Krleža pravi malu distinkciju. Imenanižih časnika ili običnih domobrana stranog podrijetla pišeprilagođeno hrvatskom fonološkom sustavu. Na primjer: Šmit,Rucner. Kada se, međutim, radi o visokim časnicima s obiju stranabojišnice, koji odlučuju o sudbini naših domobrana, Krleža njihovaimena ispisuje u potpunosti i u originalu. Na primjer: RikardWeisersheimb, Ritter von Reichlin-Meldegy und Hochenthurm ilibarun von Frederiks. I ona imena koja su prilagođena hrvatskomfonološkom sustavu u prijevodu Csuka piše u originalu: Šmit –Schmidt, Rucner – Rutzner. Time ih izdvaja iz hrvatskogokruženja kamo ih je, po svemu sudeći, Krleža ubrajao. Za njegasu oni zapravo “domaći” stranci, slični zagorskim domobranima.Kada govorimo o vlastitim imenima valja napomenuti da je Csukakatkad našao izvrsna rješenja. Mislim ovdje na adekvatnu zamjenuimena životinja i na prevođenje nekih toponima na mađarski jezikbez čega prevedeni tekst zapravo ne bismo mogli ispravnodekodirati.I tako sedam naših domobrana napajalo ujutro, o podne i podvečesvoga Cvetana i svoga Lisaka i svoju bolesnu i sušičavu Rumenu,svaki božji dan ljeti i zimi, (…)S a mi honvédeink így itatgatták reggel, délben vagy estefeléVirágjukat és Riskájukat, beteg és kehes Tarkájukat a nyár vagy a télminden istenáldotta napján, (…)Jezuševo i Sveti Jalžabet i Sveti Ivan pozvat će se opet Lisjakom iVučjom Jamom kao i prije toga, pa nikome ništa!(…) és hogy Jézusfalvát, Szenterzsébetet és Szentivánt holnap mármegint Rókásnak meg Farkasüregnek hivják, akárcsak azelőtt, sminden marad a régiben!Premda toponime u principu ne prevodimo, pa u skladu s timeto ni Csuka ne čini ovdje taj postupak ima svoje potpunoStjepan BlažetinSlavica tergestina 5 (1997)162opravdanje. Krleža, naime, suprotstavlja kršćanske i pretkršćansketoponime istih lokaliteta naglašavajući tako bezvremenost ilivječnu patnju, vječno trajanje ljudi na ovim prostorima bez obzirana režime i ideologije. Kako bi se taj dio teksta mogao na ovajnačin shvatiti prevoditelj je morao primijeniti ovakav postupak.Sintagme tipične za hrvatski jezični izričaj koje proizlaze izhrvatske povijesne, društvene i kulturne tradicije Csuka razrješavauglavnom trojako. Katkad ne objašnjava takvu sintagmu većjednostavno prevodi na mađarski jezik.(…) ali sav taj gospodski, doktorski, kraljevskotrojedni stroj i svekraljevske uredbe tog činovničkog stroja omalovažavale su onaj silnii nesavladljivi život u njima, (…)(…) de ez az egész doktori, úri, királyi hármas gépezet valamennyikirályi rendelettel és hivatalnoki masinériával lebecsülte a parasztbanrej1ő hatalmas és legyűrhetetlen életerőt, (…)Krleža se ovdje poigrava sa sintagmom “trojedna kraljevina”kako su poslije mađarsko-hrvatske Nagodbe iz 1868. godine zvaliKraljevinu Hrvatsku u sklopu Austro-Ugarske Monarhije.Sintagmom “kraljevskotrojedni stroj”, u kojoj je prvi član uodnosu na uobičajeni gore već navedeni povijesni termin uinverziji, pisac označava svoj ironični odnos prema vlastitoj državii vlasti u njoj. Csukin prijevod “királyi hármas gépezet” zamađarskog čitatelja, ukoliko on nije dobro upoznat s poviješćuHrvatske, ne donosi nikakvu dodatnu obavijest, ne budi u njemunikakve asocijacije, pa će on uspjeti iščitati samo jedno značenje ato je da “trojedni stroj”(“hármas gépezet” sačinjavaju “gospoda,doktori i kralj”) “doktorok, úrak és a király”. Krležina veličina jeupravo u tome da je uspio jednom sintagmom izraziti i prvo idrugo navedeno značenje i k tomu je, istodobno, signalizirao dasintagmu treba shvatiti u ironijskom ključu.Drugi put sličnu sintagmu u sličnoj situaciji Csuka objašnjavaunutar teksta novele proširujući tako izvorni tekst.(…) pa se čulo da se podigli neki u Zeleni kader (ali taj više šišabogataše nego kmetove, taj Zeleni kader, pak će već nešto biti što ćebiti).(…) s azt is beszélték, hogy voltak akik felkerekedtek s beálltak azöld káderbe; (persze a zöld lombok, mezők bujdosó katonái inkább agazdagokat kopasztották, mint a parasztokat, s majd csak lesz, amilesz).NOVELA MIROSLAVA KRLEŽE…Slavica tergestina 5 (1997)163Ubačeni tekst točno objašnjava što je “Zeleni kader”, ali ruširitam izvorne rečenice, a nestaje i ponavljanje prisutno uizvorniku. Čitajući prevedeni tekst stječemo dojam kao da čitamoneki jednojezični rječnik. Mišljenja sam da bi objašnjenje u bilješcibilo puno sretnije rješenje.Treći način koji primjenjuje Csuka za razrješavanje takvihsituacija su bilješke na dnu stranice.(…) gledao preko njega u zrak i punio Riz-Abadie-tuljčićesrednjefinim Be-ha-duhanom i slagao cigarete jednu za drugom uškatulju koja tek što nije bila puna.(…) úgy nézett át rajta, mintha üres levegő lenne előtte s középfinomBé-Há dohányát csak töltögette a Riz Abadie hülznikbe, s egymásután rakosgatta a kész cigarettákat már-mar megtelt dobozába.U bilješci nalazimo ispisanu skraćenicu “Bé-Há” – “Bosznia-Hercegovina”. Takav je postupak sasvim opravdan jer kad biprevoditelj u rečenici ispisao potpuni naziv rečenična konstrukcijabi propala. Šteta što se ovim načinom davanja dodatne obavijestičitatelju o važnim zbivanjima i kulturnopovijesnim okolnostimaprevoditelj u ovoj noveli služi samo jedanput a i u cijelom ciklusunovela Hrvatski bog Mars (A horvát hadisten) svega nekolikoputa. Čitanje usputnih bilježaka, istina, ometa jedinstvenodoživljavanje teksta, ali ujedno pomaže u recepciji. Uostalom,skoro sva hrvatska izdanja ovih novela od 1946. godine sadrže iTumač domobranskih i stranih riječi i pojmova na kraju knjige.Tumač je sastavio sam autor pa između ostalog posebnu pozornostposvećuje sintagmi “Zeleni kader”, objašnjava što valjapodrazumijevati pod “trojednom kraljevinom” itd. Ako jehrvatskom čitatelju potreban takav tumač onda zasigurno imađarskom.Kad se pažljivo usporedi originalni i prevedeni tekst možemozamijetiti jednu zanimljivu pojavu koju ja uvjetno imenujem“proširivanjem”. Csuka, naime, često suvišnim dodavanjima uprijevodu proširuje Krležine rečenice. Paradoksalno, rezultatovakvih proširivanja obično je sužavanje smisla prevedenog teksta.Držao je u lijevoj ruci lulu i neobično je djelovao na Vida Trdaka.Bal kezében a pipáját szorongatta, s valahogy lesújtó hatást tett TrdakVidre.Krleža ne precizira kako je djelovao na Trdaka Vida prizorobješenog Rucnera. Prijevod, međutim, izričito imenuje to djelo-Stjepan BlažetinSlavica tergestina 5 (1997)164vanje: “lesújtó hatás/djelovalo je porazno ili zaprepastio se. Prilog“neobično” ne stvara izrazito negativne osjećaje. Krleža na ovajnačin želi ukazati na jedno ratnim kaosom zbrkano duševno stanje(strah, nelagoda, zavist, olakšanje, mržnja itd.) što određuje ovejednostavne ljude u metežu koji ne razumiju i kamo su dovedenibez vlastite volje. Preciziranjem osjećaja Csuka bitno sužavasemantičko polje rečenice što nije ničim opravdano.Sljedeći ulomak ponovo potvrđuje da su proširivanja takve vrstenepotrebna.– Slušaj me, Viktore, rekao mu je bataljonski zapovjednik predpolazak na dopust. – Ja te puštam s fronte! Dobro je! Ali mi zadajpoštenu riječ da ćeš tu svoju kuju ustrijeliti na svaki način!– Ide hallgass, Viktor! – szólt hozzá a zászlóaljparancsnok, mielőtt aboldogtalan ember szabadságra indult. – Én elengedlek a frontról!Rendben van! De add becsületszavadat, ha a fene fenét eszik is,agyonlövöd a szukádat!Sintagma “boldogtalan ember”/”nesretan čovjek” ne nalazi se uoriginalnom tekstu. I to nije slučajno! Kako bi mogao biti čovjeknesretan kada odlazi kući s fronte, usprkos činjenici, da ga je ženaprevarila? Tim odlaskom, barem za neko vrijeme oslobodit će seratnog užasa. Krleža ništa ne izjavljuje kategorički. Čitatelj će,uostalom, pomoću konteksta sam donijeti sud o Viktoru. Ne trebasputavati čitateljevu slobodu, treba vjerovati u njegovu zrelost!Zbog ograničenog prostora bio sam prisiljen izostaviti nekolikoprimjera te nisam mogao upozoriti na problem vojne terminologijei životinjskih naziva. Ovom prilikom iz istih razloga nisam sepozabavio ni očitim pogreškama prevoditelja.Nedostaci i stilske nedosljednosti prevedenog teksta mogli bi seotkloniti većom koncentracijom na originalni tekst što bipridonijelo autentičnijem prijevodu Krležinih tekstova. Podaritistilsku vrijednost Krležinim tekstovima ili bilo kojem književnomtekstu i u prijevodu pokušati ponovo stvoriti i materijalizirati udrugom jeziku duh a ne samo sadržaj originala zadatak je svakogistinskog prevoditelja. Pišući možda više o nedostacima nego ovrlinama ovoga prijevoda nisam ga želio omalovažavati.Jednostavno želim reći da uporednom analizom prijevoda ioriginala ponekad možemo doći i do stilskih vrednota originalnogteksta kojih inače nismo ni svjesni.NOVELA MIROSLAVA KRLEŽE…Slavica tergestina 5 (1997)165LITERATURAA magyar nyelv1966 A magyar nyelv értelmező kéziszótára, AkadémiaKiadó, Budapest l966.Bakos, F.1978 Idegen szavak és kifejezések szótára, AkadémiaKiadó, Budapest 1978.Krleža, M.1963 A horvát hadisten, Európa Könyvkiadö, Budapest1963.1982 Hrvatski bog Mars, NIŠRO Oslobođenje – IKROMladost, Sarajevo-Zagreb 1982.Lasić, S.1987 Mladi Krleža i njegovi kritičari 1914-1924, Globus,Zagreb 1987.1989 Krležologija V, Književnoznanstvena metoda iliteratura o Krleži 1964-1981, Globus, Zagreb 1989.Mamić, M.1993 Mađarski elementi u Krležinim djelima, u Jezik,Časopis za kulturu hrvatskoga književnog jezika,Hrvatsko filološko društvo, Zagreb, prosinac 1993:II(41).Palich, E.1968 Magyar-szerbhorvát kéziszótár, Terra, Budapest1968.Pranjić, K.1985 Jezik i književno djelo, Nova prosveta, Beograd 1985.1986 Jezikom i stilom kroza književnost, Školska knjiga,Zagreb 1986.Simeon, R.1969 Enciklopedijski rječnik lingvističkih naziva, Maticahrvatska, Zagreb 1969.Stjepan BlažetinSlavica tergestina 5 (1997)166Skok, P.1971 Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika,JAZU, Zagreb 1971.Srpskohrvatsko-mađarski rječnik1968 Srpskohrvatsko-mađarski rječnik /Szerbhorvát-magyar szótár, Pokrajinski zavod za izdavanjeudžbenika, Novi Sad 1968.РЕЗЮМЕЗолтан Чука считается самым известным переводчикомпроизведений Мирослава Крлежи на венгерский язык. Поэтому егодеятельность имеет большое значение для хорватской и венгерскойлитературы и для культуры вообще.В настоящей работе автор ставит своей целью показатьсуществующие (или несуществующие) принципы, которымируководствовался З. Чука при переводе произведений М. Крлежи навенгерский язык. Пользуясь сопоставительным анализомподлинника и венгерского перевода автор обнаружил определённыестилистические ценности оригинального текста, обойдённыевниманием исследователей при чтении произведений только нахорватском языке.

Novela Miroslava Krleže Bitka kod Bistrice Lesne u prijevodu Zoltána Csuke

https://www.openstarts.units.it/bitstreams/992ba5ff-b8bd-4121-b612-1d1b1403c6c3/download

Novela Miroslava Krleže Bitka kod Bistrice Lesne u prijevodu Zoltána Csuke

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

OpenstarTs