Vanjski fiksatori koriste se za liječenje otvorenih i zatvorenih prijeloma dugih kostiju. Krutost i čvrstoća fiksatora uvelike utječu na konačan ishod
liječenja. Odgovarajuća stabilnost koštanih ulomaka omogućuje bolje cijeljenje prijeloma i bržu rehabilitaciju pacijenta. Cilj ovog istraživanja bila je
procjena biomehaničke stabilnosti novokonstruiranog unilateralnog vanjskog fiksatora za prijelome proksimalne tibije. S ciljem usporedbe svojstava
prototipa novog fiksatora s vanjskim fiksatorom Orthofix, koji se često upotrebljava u kliničkoj praksi, provedena su statička i dinamička ispitivanja. Pri
statičkom ispitivanju uzorci su opterećeni aksijalno i na savijanje, a pomaci su određeni bezkontaktnim optičkim mjernim sustavom Aramis. Rezultati su
pokazali da su biomehanička svojstva nove konstrukcije bolja kod savijanja, dok se konvencionalni vanjski fiksator pokazao boljim pri aksijalnom
opterećenju. Pri cikličkom ispitivanju nije bilo značajne razlike u rezultatima
