Zagađenje zraka emisijama tvari štetnih po ljudsko zdravlje je u stalnom porastu. Taj je problem naročito izražen u urbanim područjima zbog gustoće naseljenosti i velikog broja izvora onečišćenja zraka. Metode kojima se istražuje disperzija tvari u atmosferi uključuju mjerenja u prirodi, zračnom tunelu i provedba računalnih simulacija. U ovom radu je postavljen računalni model disperzije štetnih tvari iz dimnjaka zgrade smještene u urbanom okruženju. Strujanje vjetra je modelirano kao termički neutralno stratificirani atmosferski granični sloj. Izrada računalnog modela provedena je prema važećim preporukama za korištenje računalne dinamike fluida u proučavanju utjecaja vjetra na objekte. Simulacije su provedene računalnim paketom koji rješava postavljeni matematički model uz primjenu osrednjenih Navier-Stokesovih jednadžbi i k-e modela turbulencije. Rezultati računalnih simulacija validirani su rezultatima eksperimenata u zračnom tunelu i u prirodi. Nakon validacije računalnog modela u konfiguraciji s jednom izoliranom zgradom provedene su dodatne simulacije s ciljem ispitivanja disperzije štetnih tvari pod utjecajem okolnih zgrada. Usporedba rezultata računalnih simulacija s rezultatima mjerenja u prirodi i u zračnom tunelu pokazuje da su računalnim simulacijama uspješno modelirane koncentracije emisije u smjeru glavnog strujanja, dok su rezultati postignuti u poprečnom smjeru niži od eksperimentalnih rezultata. Postignuti rezultati ukazuju na činjenicu da konfiguracija objekata u neposrednoj blizini izvora emisije štetnih plinova u bitnome određuje koncentraciju tih plinova u urbanim područjima
