Naslov završnog rada je "Biomehanika Srednjeg Uha". Ljudsko srednje uho je mehanički sustav za prijenos zvuka iz vanjskog u unutarnje uho. U početnom dijelu završnog rada govori se o anatomiji srednjeg uha. Detaljno su opisani dijelovi srednjeg uha: slušne koščice (čekić, nakovanj i stremen) i membrana bubnjića te njihova funkcija u ljudskom tijelu. Također ukratko je opisano vanjsko i unutarnje uho pošto su usko vezani za funkciju srednjeg uha. U nekoliko tablica iznesene su najvažnije dimenzije i mehanička svojstva djelova srednjeg uha. Iz literature su uzeti i pomaci membrane bubnjića na pragu sluha. Zvuk je naša percepcija podražaja nastalog kao poremećaj tlaka u mediju. Bubnjić vibrira pod utjecajem zvuka, a slušne koščice prestavljaju polužni sustav s nejednakim krakovima što uzrokuje povećanje zvučnog tlaka. U drugom dijelu rada govori se općenito o zvuku i načinu na koje naš mozak pomoću srednjeg i unutarnjeg uha interpretira zvuk. Pojašnjeni su neki osnovni pojmovi kao što su zvučni tlak, karakteristična impendancija i intenzitet zvuka koji su nužni za razumjevanje tematike. Prikazana je tablica u kojoj su pokazani različiti intenziteti zvuka koje možemo čuti u prirodi i okolišu. Domet ljudskog sluha seže kroz čak 12 redova veličine. U posljednjem dijelu rada se govori o izradi 3D modela pomoću metode konačnih elemenata. Srednje uho se prvo treba slikati HRCT metodom te se onda ti podaci (dimenzije i geometrija) ubacuju u računalo. Nakon toga se na računalu radi mreža konačnih elemenata za 3D model srednjeg uha
