Olinko Delorko

Delorko, Olinko

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

OLINKO DELORKO ZA JEDNU POVIJEST NASEG KNJIZEVNOG FOLKLORA Znatan dio hrvatskfl knjizevnosti pripada folklo·ru, tj. mmenoj predaji. Novija nasa umjetna knjizevnost tezila je pri svom nastajanju da joj se stavise priblizi i duhom i izrazom. Utom je pogledu Ivan Ma­zuranic postigao najvise svojini epom »Smrt Smail-age Cengijica«. Pos­lije romantizma. uinjetna je knjizevnost u nas krenula drugim smjerom, pa ipak, zahvaljujuci to-j prvotnoj teznji, ona se nije nikad dokraja od­narodila, nije postala nezivotna, ko,pija stranih djela, prazan odjek tudih nastojanja. . Lijep primjer naseg buduceg promatranja svega onoga 8to se desava u svijetu velikih knjizevnosti, a da se pri tom ne izgubi vlastito obiljezje, imali smo i u poeziji u razdoblju izmedu dva rata, kad su i Valery, Un­garetti, Jesenjin, Rilke, i F. Jammes, a i jos neki strani pjesnici, bili tako poznati nasim liricima, ali to nije ugrozilo zgradu koju su oni tada podizali. I u radovima samih poeetaka nase umjetne knjizevnosti, tj. tamo negdje za prvih desetljeea XVI stoljeca, naci cemo pored svih utjecaj.a susjedne knjizevnosti na Apeninskom poluotoku, i duh nase narodne poezije. Uz petrarkistieke lahore. ko-ji su ne,o;umnjivo duvali iz dvorova i visoko- civiliziranih gradova Italije , nad hrvatskom umjetnom poezijom nij,e nikad prestao da struji i zivotni dah nasih livada ' i polja. Potanji studij npr. Ranjinina »Kanconijera« pokazao bi, a i Milan Rasetar je u tom pogledu ueinio mnogo, da, je poneki rad, koji se dosad sma­trao radom ueena pjesnika u tom kanconijeru, uz neznatne izmjene, djelo narodnog pjevaea, da pripada nasoj usmenoj tradiciji. A zatim, da izmjene u tim pjesmama nisu krupnije od onih koje su izvrsili neki najistaknutiji sabiraei nase narodne poezije u XIX stoljecu. Ali i kad toga ne bi bilo, postoji dub pa i naein oblikovanja u nekim pjesmama koje oeito pripadaju umjetnom stvaraocu u tom kanconijeru, kome je kumovala poezija nase usmene predarje. A uz to u tom istom stoljecu imamo i izravne zapise Petra Hektorovica u »Rihanju i ribarskom pri­govaranju« (1568) koji iako brojem maleni znaee mnogo. 3 FILOLOGIJA 33 Od tada pa do Hrvatskog odnosno Ilirskog preporoda svako ce nas stoljece, a da i ne govorimo 0 Kacicevu, ohogatiti ponekim radom usmene tradlicije hilo to unekom umjetnom djelu, kao u ha1ladi »Majka Margarita« u Barako-vicevoj »ViIi Slovinki« (1813), bilo tako da cemo ga prema upozorenjima samih pisa.ca, kao npr. Zoranicevim u »Plani­nama« (1569), pronaci kasnije u pojed1inim rukopisima (Fancevljevo otkrice prekrasne romance »A ti divojko segljiva« u jednom zadarskom rukopisu XVII st.) itd. Ali na veliku vrijednost nasih folklornih knjize;vnih radova upozorit ce tek romanticki pokret odnosno citav niz Vukovih knjiga, i pored Fortisovih anticipacija. Poslije ce mnogi potaknuti tim uspjehom, a i osvojeni joonostavnom ljepotom stanovitog broja' tih radova, sami poceti sakupljati u narodu takve radove (Vraz, Jukic, Kurelac), ili barem sudjelovati pri njihovu objavljivanju (Martic, Bogisic). Ogromno je znacenje imao u tom pogledu i »Poziv« Matice hrvatske god. 1877, koji je bio upucen svim rodoljubima, da sakupljaju narodne pjesme, jer je odaziv na nj bio primjeran, pa smo tako do·bili citav ruiz veoma vrijednih zapisa, koji i danas tvore najjacu polugu pri svim na­porima u tom pravcu. Deset stampanih Malticinih knjriga pod naslovom »Hrvatske naroone pjesme« (1896-1942) samo su djelomicno iskori·stile tu bog.atu i zaista vrijednu gradu. Zatim ne smije.mo pustiti iz vida i mnoga izdanja koja su objavili pojedinci s vise i1i manje uspjeha u Zagrehu i u drugim nasim grado­vima. Kad smo nakon drugog svjetskog nta, poceli sistematski saku­pljati ostatke folklorne grade, zahvaljujuCi za to posebno osnovanoj usta­novi »Institutu za narodnu umjetnost«, koja djeJuje u Za:grebu od god. 1948, ionako o·bilni materijal jos je vise porastao. Sad smo medu ostalim dobili uz knjizevne i muzicke zapise. Necemo time kazati da nije mu­zickih zapisa hilo iranije, ali 00 osnutka toga instituta i folklorna je muzika ukljucena u sistematski sakupljacki rad. Pri tom se sakupljanju po raznim dijelovima nase domovine pojavise i drugi zadwci u vezi sa seIjackom arhitekturom, plesom, dramom, vj~ovanjima itd., pa su i ta istraZivanja jos viSe ozivjela interes za nase narodno blaogo. No makar je sve to vrijedno i makar sve to ima svoje veliko znacenje, ipak Das Das oOnos prem.a ukupnoj folklornoj gradi ne moZe da za. dovolji. Mi jos ne znamo sto je najvrednije u njoj. Istina netko bi mogao reci da nije mnogo bolje ni s na50m umjetnom knjizevnoscu na kojoj seokusalo vise ljudi. U posljednje smo vrijeme poceli sve vise iz­dvajati Ivana MaiZuranica i S. S. Kranjcevica kao nase najvece pjesnike, no zar to nismo i dosad radili, a sto je s ostalim nasim knjizevnicima? Koliko ima jos oprecnih sudova npr. 0 Vladimiru Vidricu koji se, cini se, nala.zi najvise na putu da ga svi prihvate. Mi jos nemamo op­sime, detaljne povijesti svih razdoblja nase knjiievnosti i ne znamo da 1i cemo je tako brzo imati. Pa kad Je tako s umjetnom, kako cemo tra­iiti da hude bolje s folklornom na80m knjizevnoScu. Ne volimo dijeliti te knjizevnosti jednu od druge, jer nakr.aJju one su samo dva izdanka 34 istoga debla, ali morat cemo ih u ovom OSVl'Ttu ipak barem te,oretski razlikova ti. Nasa folklorna knjizevnost treba svoju povijcst. Asta bi u njoj tre­balo obraclüi? Znatnu poteskocu predstavljaju neobjavljenal ostvarenja. koja su vrlo vrije,dna u umjetniekom, a i u jezienom pogledu. Ne moze se rukopisni dio ostaviti neoeijenjen ili eekati dok ne bude stampan. jer bi to znaeilo za dugo vremena odgoditi pisanje takve povijesti. Svli­kako velika je grada koju bi obuhvatila ta knjiga, jer bi trebalo pro­ueiti ne samo gradu u objavljenim i neobjavljenim zbirkama, vec i fol­klorni knjizevni materijal u raznim publikacijama kao 8to su: revije. tjednici, dnevnici, kalendari, prigodna izdanja i dr. Neka tvrdenja da glavne stampane zbiI1ke iz XIX i XX stoljeca predstavljaju najvrednije i da se na teretllU ne moze naci nista znaeaj­nije, mislimo da je suvisno pobijati poslije najnovijih otkrica, koja dokazuju pr()tivno,1 Zatim treba utvrditi da dohar dio hrvatskih fol­klornih knjizevnih radova (osobito u stihu) nije samo spjevan u eistoj stokavstini, nego i u stanovitoj smjesi sad stokavsko-eakavskoj, sad 8tO­kavsko-kajkavskoj, ili samo u caikavskom odno·sno kajkavskom dijalektu, pa da kao takav nije tako pristupaean Citavoj nasoj eitalaekoj publici. Medutim to nas ne bi smjelo smetati, jer i dobar dio nase stare umjetne knjizevnosti do XIX stoljeca odnosno do Hrvatskog preporoda nije ispjevan u eistoj stOikavstini, pa ga svejedno smatramo kao neodjeljiv dio naseg literarnog naslijeda. Ali i kad bi to bila nekru zapreka pri nje­govu objasnjavanju i populariziranju, opet bi prema njoj morali biti ravnodusni, jer bi mi u takvoj povijesti u prvom redu nastoja1i da nasu folklornu knjiZevnu gradu ocijenimo s estetskog gledista~ bez obzira na to u kojem je ona dija.le,ktu oblikovana. Osim toga medu p()jediniIn ostvarenjima te folklorne grade ima i takvih (oSQbito pjesama) koja su do·sta stara te koja i danas imaju svoju arhaienu vrijedn08t. J edan smo od takvih radova u stihu zabiljeZili god. 1958. na otoku Zi,rju kraj Sibenika od starice Marije Roman rod. Juric, a u kojem je glavni junak Ivo Senjanin: Oprerni se Senjanine I ve , opremi se moru u gusare, gusal"i,ja devet godin dana, kad deseta godina nastala, tad se Ive dvoru oprernija. Kada dojde na kraj sinjeg mora tote najde cobanicu mladu, kako cuva svoje bile ovce, kako cuva i kako popiva, pa je Ive njojzi besidija: "J es.i li se udavala, mlada, Clgova si roda i plemena?« Njemu pravi2 cobanica mlada: "J a se ni·san, delijo n.eznana, ja se nisan dosad udavala, I Vidi :2;ganceve zbirke kajkavskih narodni h pjesama, ncke pjesni cke zapise u Cubelicevim zbil'kama, zbirku koju sam izdao pod naslovom "Zlatna jabuka« i dr. 35 jer ean jadna sülrota divojka!« Na to jon je I ve besidij a: »J a cu tebe, mladu, odljubiti'!« Moli mu se sirota divojka: »Nemoj toga meni uciniti, jer ja 'oeu boga umoliti, da on maglu na zemljieu spusti., u magli ce aara zmija biti, pa ces od nje junak poginiri. « Govori mu njegova druzina: »Ti ne diraj sirote divojke, jer je teska kletva divojaska, a nabaiika3 sirote divo'jke!« Na to Ive haje i ne haje, Yen odljubi sirotu divojku. Boga moli sirota divojka, da se magla na zemljieu spusti, da u magli sara zmija bude, pa da od nje pogine Ivane. Bog joj cnja od srea molitvu, spustila se magla na zemljieu i u magli :llllija sarovita, pa Se lvi Vltlje oko vrata, 'oce Ive od nje poginiti. tad mu kaze druzina ostala: "Jesmo li ti, Ive, govorili, da ne diras sirote divojke, da je telika kletva divojaska , a ' nabaska sirote ' divojke, hoje ti se u more baeiti, neg sirotu mladu odljubiti. Povij4 nami, Senjanine I ve, Sta cerno ti majeikazivati?« Govori in od Senja Ivane : »Vi povijte mojoj staroj majci, da cu joj se dvoru zavratiti, kad urodi javor s .jabukami, kad obiLi perje na gavranu, kad proevati ruza u kamenu!« To izusti i dusieu pusti.5 Tu haladu iznosimo i stoga sto je vanredna umjetnina. Vec je njezin pocetak snazan. Treci stih »gusarija ' devet godina dana« upucuje nas, kako je tezak i opasan Zivot provodio glavni junak i kako mu je nasilje uslo u krv. A mocan je i »kor« Ivine druzine koja nastupa na dva od­lucna mjesta halaae, tj. prvi P!l-t prije nego ce, glavni junak silovati djevojku i drugi put, kad je vec siluje. »Kor« izrice snazno moralna osjecanj,a puka. Jadni svrsetak junaka dolazi kao pravedna kazna silä koje ne dozvoljavaju da se narusi ravnoteza izmedu zla i dohra. govori . 3 posebno, 4 kaii. 5 O. Delorko; »Narodne pjesme s nekih sibenskih otoka «, 1957/58. Rukopisna zbirka Instituta za narodnu umjetnost u Zegrebu, br. zbirke: 310, br. pjesme: 110. 36 Cesta je pojava u nasoj narodnoj poeziji da zlo premi IIijeru; pd tom se narodni pievac sluzi i nerealnim zhivanjima, kao sto 8U cudesa ovakve vrste. Ima jos mnogo balada koje su jednako snaZne kao öva 0 nasilnom lvi, a nalaze se neobjavljene u raznim zbirkama nasih ustanova. Cak i neki fragmenti pjesama djeluju snazno kao npr.: Vino P1JU dva mila brajela, vrime ,in je za u love pojli, u dno gore 'di zmaj ljuti span J unak se je 6a sedla ba"i;~ : za granu je vranca privezao On dva konja , a on ni jednoga Crna i' je nocca poklopila.6 Ili: "Jubo moja, ca odveza konja, 'd, cu sada, na koju cu siranu?« Konjic de, uzda nam se splic~: a zelena gorica daleko, na dvi ga je pola prisikao,7 Ali ne samo u pjesmama vee i u prozi mozemo naiei na snazna umjet­nicka ostvarenja. U prozi, koja nije pripovijetka, nego jednostavno kazivanje »uistinu dozivljenog«. Primjer, koji navodimo, objavljen je u »Zborniku za narodni iivot i obieaje« Jugoslavenske akauemije,8 a potjece iz Punta na otoku Krku: »I stara Dunizarka je videla cudo toga. Ona je bila jako pobozna, pa je svako jutro hodela na ranu misu. Na Dusn~ dan v noei se je niko doba zbudila i ucinelo njoj se, da zvoni. Haba9 boje i lipo njoj se c~i, da cuje zvon, kad bura utihne. Se je stala., zela faleceton i sla po skuron Kolusinu brzo crikvu, da ne zakasni nw misu. Kad je prisla na vrata, vidi punu crikvu judi. Ne kantaju na glas, leh nis mrmju. Sla je pomalo va jenu koru.10 Kako ni jimela sviee, dal joj je jedan kraj nje bokunie, da i ona gori. Kau je misa finila.,sla je s crikve z onu svieicu. Kako je JOB bilo skuro, ona je sla znova lee, da ne drhce, stanjenall prije zore. I zaspala je. Kad se je zbudila, ve,e je svitelo i oua averti12 na skrinji jenu 8 Ibid., br. pjesme: 148. 7 Ibid., br. pjesme: 152. 8 N. Bonifacic Rozin, "Puntarske predaje puntarske glagoljske malice«, knjiga 37, sir. 163. Zagreb 1953. 9 sluiia, 10 klupn, 11 rugavsi se, I! opazi, 37 koscicu, . kadi je p"la Bpanja hila poloZila SVICICU. Strah nJoJ Je kosti stresal. Sla je, popu i s~e mu pravila. On njoj je rekal, da je to bila na mrtvaskoj misi i da je ona k06cica od mrtvoga. Bi ju morala poc tornat, as ako ne, on cija je, ne ce jimit mira. . Nju je bilo· strah poc, ma da njoj mrtvi ne budu na dusi, Btala se je drugo jutro va isteSu13 dobu i sla je crikvu. Nasla ju je punu, sve kako i pasanu noc.14 Sla je va koru i onomu kraj sebe tornala15 svicicu. On ju je zel i mahnul njoj z glavu, kako da zahvaljuje. Ona je sla na to hrzo, brzo van s crikve, a da ni pogledala ni livo ni desno.« Dakako drukcijim se sreds'tyuna sluzi narodni kazivac od umjetnog. On je skromniji pri oblikovanju svoje grade, ali je zato njegov pripo­vjedacki »postupak« izravan i sav se oslanja na samu atraktivnost »do­zivljenog«. Izvan njega on ne osjeca nikakvu potrebu za drugim iziv­IjavanjiIna. Atmosfer,l\i prohladne zore dana je s ovo nekoliko krajnje suzdrZanih recenica: »Na Dusni dan v noc se je niko doba zbudila i uci­nilo njoj se, da zvoni. Haba boje i lipo njoj se cini, da cuje zvon, kad bura utihne.« Osim goleme grade i u stihu i u prozi, koju bi trebalo prouciti, pri pisanju povijesti naseg knjizevnog folklora morao bi se ispitati iodnos pojedinih istrazivaca, nasih i stranih, prema njoj. I u kolikoj su je mjeri oni poznavali. Najprije bi trebalo opisati trijumfalni docek na­seg pjesnickog folklora (njega u prvom re,du) u Gajevoj »Danici«, p,a pozivanje na nj, uz stare dopreporodne pisce - a osobito one iz Dubrov­nika - kao na najautoritativnijeg ucitelja pri pjesnickom oblik(}Vanju. ZatUn iznijeti dalji hod knjizevnog folklora (sad i njegovog pripovje­dalckog dijeIa) kroz romanticnu periodu sve do realizma. Onda prikazati, kako se velicao (osobito: u stihu) samo jedan dio log folklora (epski), a zapustao drugi (epsko-lirski i cisto lirski), pa neprilike koje su iz tog nastale, a kojih se posljedice jos i danas osjecaju. Onda bi trebalo po­svetiti u toj povijesti i posehnu paznju epici i pokusati unijeti nova osvjetljenja u vezi s njom (narocito u vezi s njenom gradom, koja jos nije objavljena16 koristeci se pri tom rezultatima evropske knjizevne kritike posljednjih pedesetakgodina od B. Crocea, do Pidala, E. Pounda i P. Toschija. Dobar dio folklornih radova, koje smo navikli smatrati velikim, iz­blijedjeli su. ne hvataju se vise duse i ne pobuduju paznju citalaca pro­tancanije knjiZevne kultur~. S druge strane znatan dio te folklorne grade postaje sve privlacniji, dok mu mi jos uvijek posvecujemo pre­13 iSlU, 14 proslu, 15 vra tila. 16 Tu u prvom redu mislimo na veliku rukopisnu zbirku Balda Glavico , vlasnistvo Matice hrvatske, danas pohranjenu u Jugoslavenskoj akademoji. U toj zbirci se na­laze neke vanredno uspjele pjesme, spjevane smjesom stokavlltine i cakavstine, koje vise slice pripovijetkama u stihu nego obicnim epskim pjesmama. Pune Su uspjeLih realistickih detalja, kao da im je autor neki Chaucer, samo anoniman, 'zgubljen u kolektivu puckih novelista koji se sluze stihom. 38 malo paznje. Ne nastojimo da mu pro-krcimo put u strani svijet, koji se je znao diviti pjesmama kakve su ») Hasanraginica« i jos neke. Isto tako trebalo bi podvrci kritici diobu epskih pjesama u cikluse, jer se mnogi vrijedni prilog, radi te diohe, ne moze nigdje smj~titi. Nije manje odgovoran ni posao oko ispitivanja autenticnosti poje­dinih priloga, osobito starijih sakupljaca, kaid se na autenticnost teksta manje pazilo, pa se pribjegavalo kojekakvim intervencijama, ne samo jezicne nego i psiholoske prirode. Samo pri tom ne bi trebalo ici u kraj­nost, n1 ooreci se tih priloga samo zato, sto je zapisivac Desto dodao ili oauzeo. Isto tako treba prouciti i sve nacine poznatog saopcavanja u folklor­noj knjizevnosti, pocevsi od bajke do poslovice i zagonetke. Pri prouca­vanju poznatih zapisa naici cemo na vece poteskoce pri utvrdivalDju nji­hove autenticnosti i starine. Zatim u takvoj povijesti morat cemo se po­zabaviti i dramskim elementima i citavim dramama u folklornoj knji­zevnosti. Na~novija istrazivanja u tom pogledu (N. Bonifacic Rozin, »Narodna drama u Hrvatskoj«, Zbornik treceg kongresa folklorista Ju­goslavije, Cetinje 1958) dala su zanimljivih rezultata. Bilo hi potrebno pri ovim ispitivanjima utvrditi i vrijednost i broj priloga koje su dale pojedine nase, pokrajine, pa i neki dijelovi tih pokrajina (npr. dalmatinski i kvarnerski otoci, Hrvatsko zagorje itd.). I najposlije, kad izucimo svu tu gradu, morat cemo nakon po­tanje analize ocijeniti je, izdvojiti ono sto je u njoj najholje i najkarak­teristicnije. Ti napori nece zacijelo hiti uzaludni, jer cemo tako doznati, u cemu je najveca vrijednost naseg knjizevnog folklora. Njeg()va po­vijest hit ce jednim dljelom i povijest naseg duha, i to njegova znatnog dijela. 39 

ZA JEDNU POVIJEST NAŠEG KNJIŽEVNOG FOLKLORA

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia