Vladimir Ivir

Ivir, Vladimir

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

PRlKAZI VLADIMIR IVIR, FILOZOFSKI FAKULTET, ZAGREB DODIRI JEZIKA U TEORIJI I PRIMJENI Rudolf Filipovic, Teorija jezika u kontaktu, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti & Skolska knjiga, Zagreb, 1986, 322 str. Rudolf Filipovic, Anglicizmi u hrvatskom ili -srpskom jeziku: porijeklo - Ta­zvoj - znacenje, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti & Skolska knjiga, Zagreb, 1990, 335 str. Premda objavljene u razmaku od cetiri godine, ove se dvije knjige moraju promatrati kao cjelina. Njihov autor, akademik Rudolf Filipovic, medunarodno je priznati autoritet u proucavanju jezika u kontaktu, covjek koji je preko tri­deset godina svoga zivota posvetio pracenju sudbine rijeCi prilikom posudiva­nja iz jednoga jezika u drugi ili u vise jezika. U tome svojem nastojanju, on je s jednakim zanimanjem obradivao opce teoretske probleme sto ih postavlja fenomen jezika u kontaktu i probleme vise prakticne naravi koji se javljaju u paZljivom biljcienju, pracenju i iscrpnoj analizi posudenih leksickih jedinica. Njegov ambiciozno zamisljen i sustavno proveden projekt analize engleskog elementa u razliCitim evropskim jezicima trebao bi rezultirati etimoloskim rjeenikom anglicizama u dvadesetak evropskih jezika. Prva od dviju ovdje prikazivanih knjiga teoretska je rasprava 0 jezicima u kontaktu, i zamisljena je - kako stoji u podnaslovu - kao »uvod u lingvistiku jezicriih dodira«. Teorija jezika u kontaktu obraduje siroki raspon tema - od povijesnih korijena lingvistike jezicnih dodira (ili kontaktne lingvistike) i nje­nih zacetnika i prvih teoreticara, preko rasprave 0 dvojezicnosti (bilingvizmu), jezicnom posudivanju (neposrednom i posrednom) i adaptaciji (primarnoj i sekundarnoj), do analize procesa jezicnog posudivanja (na fonoloskoj, mono­loskoj i semantickoj razini) . Povijesni pregled prati nastanak te discipline u devetnaestom stoljecu i daje sazete formulacije pogleda lingvista kao sto su Schleicher, Whitney, Schuchardt, Windisch, i Paul; autor zatim prelazi na dvadeseto stoljece f na poglede Meilleta, Bloomfielda, Martineta i Havräneka, da bi posebno teziSte stavio na - kako ih Filipovic zove - »zacetnike teorije jezika u kontaktu«: Leopolda, Haugena i Weinreicha. Tri prepoznatljiva razdoblja u razvoju ove discipline obiljezena su trima nazivima: mijesanje jezika lmijesani jezici; je­zicno posudivanje, jezici u dodirul jezicni kontakt. Promjena nazivlja odrazava promjenu perspektive u proucavanju, a ta pro­mjena pak pretpostavlja promjenu metodoloskog pristupa od jednoga razdo­bljado drugoga. Filipovicev je interes upravo najviSe usmjeren na metodolüSku razradu, buduCi da ona moze dovesti do potpunijeg razumijevanja nacela koja odreduju ponasanje posudenih rijeCi u jeziku primaocu, a time i do bolje i sveobuhvatnije teorije jezika u kontaktu. Njegovo je polaziSte Haugen-Wein­reichova teorija, izvedena iz knjiga The Norwegian Language in America:. A 83 V. Ivir: DodiTi jezika u teoriji i primjeni; FILOLOGIJA 18 (1990) str. 83-86 Study in Bilingual Behavior (University of Pennsylvania Press, Philadelphia, 1953) Einara Haugena i Languages in Contact: Findings and Problems (Lin­guistic Circle of New York, N. Y., 1953) Uriela Weinreicha. Premda se teoretski stavovi te dvojice autora uvijek ne slazu, a i njihove su terminologije prilieno razlicite, oni imaju dovoljno zajednickoga, tako da njihova gledanja mogu posluziti kao osnovica za jednu koherentnu teoriju. Oslanjajuci se na svoj bogati korpus, Filipovic daje vlastite razrade, modifikacije i inovacije, koje upotpunjuju i obogaeuju Haugen-Weinreichovu teoriju i daju joj veCu objas­nidbenu moe. Filipoviceva istrazivanja dodira izmedu engleskog i pojedinih evropskih jezika u Evropi i medu useljenicima u Sjedinjenim Americkim Dciavama ukazala su na vaznu razliku izmedu te dvije kontaktne situacije: u Evropi, engleski stupa u dodir s drugim jezicima na posredan nacin - posredstvom jezika posrednika ili komunikacijskoga sredstva (tiska, radija, televizije, gra­mofonske ploee itd.), a ne neposrednim dodirom govornika engleskoga jezika s govornicima drugih jezika; sdruge strane, useljenici i useljenicke zajednice u Sjedinjenim Americkim Dciavama imaju neposredni dodir s engleskim je­zikom, buduCi da su prisiljeni da direktno komuniciraju s govornicima engle­skoga jezika. Te dvije razlicite vrste dodira proizvode razlicite vrste interfe­rencije. Posredno posudivanje pretezno se ogranicava na posudivanje leksickih jedinica (preuzimanje njihova fonoloskog i morfoloskog sastava i znacenja), dok je neposredno posudivanje sveobuhvatnije, s izrazitijim posljedicama za cjelokupni sustav jezika primaoca (ne samo pojedine rijeci, nego i fraze, reee­nice, pa i organizaciju diskursa). Ovo razlikovanje daje kontaktnoj lingvistici jednu novu dimenziju, vecu sirinu i novu kvalitetu. Druga vaina inovacija koju uvodi Filipovic odnosi se na proces zamjenji­vanja ili supstitucije - na uvjete koji ga odreduju i na rezultate koje on pro­izvodi - i to na tri razine: fonoloskoj, morfoloskoj i semantickoj. Inovativnost autorove analize ogleda se i u novoj terminologiji. Tako se, na primjer, adapta­cija na fonoloSkoj razini naziva transfonemizacijom (supstitucijom fonema), ko­ja pak moZe biti potpuna, djelomicna ili slobodna. Adaptacija na morfoloskoj razini ili transmorfemizacija (supstitucija morfema) moze biti nulta, djelomic­na ili potpuna. Adaptacija na semantickoj razini moze se iskazati ·kao nulta semanticka promjena, kao prosirenje znacenja (semanticka ekstenzija) i kao suzenje znacenja (semanticka restrikcija). Ove zadnje dvije pojave - a to je jos jedna teoretska inovacija - dalje se rasclanjuju na prosirenje i suzenje s obzirom na broj zna~enja i na broj semantickih polja. . Jos jedan vaian pojmovni i metodoloski doprinos tice se faza adaptacije posudenih leksickih jedinica: Filipovic pokazuje da analizu adaptacije s obzi­rom na model, kompromisnu repliku i repliku treba dopuniti uvodenjem di­stinkcije izmedu primarnih i sekundamih promjena posudenica, odnosno pri­marne i sekundarne adaptacije. Ta je distinkcija kronolüSka, ali - sto je jos vainije - i kvalitativna, cime se analiticaru omogucuje da obuhvati i neke promjene koje su u ranijim teoretskim i metodolüSkim pristupima ostajale nezapazene. Primarna adaptacija dogada se u situaciji dvojezicnosti i rezultira kompro­misnom replikom posudenice. U tom primarnom razdoblju utjecaji jezika 84 V. Ivir: Dodiri jezika u teoriji i primjeni; FILOLOGIJA 18 (1990) str. 83-86 davaoca i jezika primaoca djeluju simultano i dovode do nastanka visestrukih i nestabilnih varijanti kompromisne replike. Sekundarna adaptacija, s druge strane, dogada se u situaciji jednojezicnosti, nakon sto je posudenica veC pri­hvacena i integrirana u jezik primalac i nakon sto je usla u interakcijske 00­nose sa sustavom toga jezika. Jezik davalac vise ne utjece na sekundarnu adaptaciju: posudenica zivi vlastitim zivotom u jeziku primaocu, kao rije<: toga jezika, i mijenja se (ili ne mijenja) kao i bilo koja druga rijec koja pripada tome jeziku. I primarna i sekundarna adaptacija javlja se na svim razinama analize - fonoloskoj, morfoloskoj i semantiCkoj. Tako se na primjer sekun­darna adaptacija na semantickoj razini moze ilustrirati engleskom rijeci corner, sto jeu obliku korner preuzeta u hrvatski jezik: nakon primarne semanticke adaptacije engleske rijeci u procesu posudivanja (kad je preuzeto samo njeno tehnicko sportsko znacenje, to jest, 'udarac iz ugla', a sva ostala znacenja su zanemarena), posudenica korner postepeno je doiivjela sekundarnu seman­ticku adaptaciju - u ovom slucaju prosirenje ·znacenja - i razvila nova zna­cenja koja engleska rijec nema (to jest, 'podrucje iza linije gola' i 'dio igraliSta blizu toeke s koje se izvodi korner'). Premda ilustrativni primjeri za pojedine metodoloske postupke i teoretske postavke autora potjecu iz veoma razlicitih jezika (sto knjizi daje bogatu aromu viSejezicnosti, kao sto ip-ristoji studiji koja se bavi medujezicnom razmjenom), glavnina konkretnih kontaktno-jezicnih pojava obradena je na primjerima engleskoga i hrvatskog jezika, pa je pojava te knjige donijela i najpotpuniju i najsustavniju obradu engleskoga elementa u hrvatskom jeziku. (Danas je ona, naravno, nadmasena autorovom drugom knjigom, koju prikazujemo u nastav­ku.) Bogatstvo jezicnoga materijala - premda samo u jednom paru jezika, od kojih jedan pripada skupini 'malih' ili 'manje rasirenih i poznatih' jezika ­predstavlja vrlo vrijednu kvalitetu ove knjige. Njime se ne samo potvrduje valjanost autorovih teoretskih ·tvrdnji za dva genetski i tipoloski razlicita jezi­ka, nego se i demonstrira statisticki znacaj (ili jednostavno masa) posudenoga jezicnog materijala. Jos jednu vrijednost ove knjige predstavlja veoma iscrpna bibliografija, koja navodi priloge na engleskom,· francuskom, njemackom i ruskom, kao i na hrvatskom ili srpskom, ukrajinskom, talijanskom, bugarskom i madzarskom jeziku. Mnogi od navedenih radova spominju se i u tekstu stu­dije, kad se autor na njih poziva ili s njihovim autodma raspravlja. Konacno, indeks imena i pojmova svakako spada medu najiscrpnije indekse u jednoj znanstvenoj publikaciji: izraden kao kompjuterski ispis, on registrira svaku pojavu pojedinog imena ili naziva i iznosi preko stotinu stranica prilicno sit­nog tiska. Prednost je ovako bogatoga indeksa njegova potpunost, no njegova bi ekonomicnost za korisnika bila znatno unaprijedena da su istaknutije na­vedene one stranice na kojima se pojedini naziv ne samo spominje nego i po­blize objasnjava ili definira. DrugaOO ovdje prikazivanih knjiga, Anglicizmi u hrvatskom ili srpskom jeziku: porijeklo - razvoj - znacenje, obraduje pojavu, razvoj i znacenje anglicizama kod nas . Knjiga je podijeljena na dva glavna dijela: prvi dio (oko jedne trecine ukupnoga teksta) predstavlja analizu anglicizama u hrvatskom jeziku, a drugi dio (oko dvije trecine teksta) sadrii rjeCnik anglicizama. Na kraju je abecedni popis svih anglicizama kojJ su u knjizi obradeni, njihovih 85 V. Ivir: Dodiri jezika u teoriji i primjeni; FILOLOGIJA 18 (1990) str. 83-86 varijantnih i izvedenih oblika (uvijek s uputom na natuknicu pod kojom se mogu naCi razni oblici iste rijeei). Iu tekstualnom dijelu i u rjeeniku, analiza polazi od engleske rijeci koja je posluzila kao model za odredeni anglicizam i1i anglicizme; nakon toga se prati razvoj posudenice u jeziku primaocu (to jest, njena adaptacija na fonoloskoj i morfoloskoj razini); na kraju se navodi znacenje, ili znacenja, engleske rijeCi preuzeto u procesu posudivanja i njegova kasnija adaptacija u hrvatskom jeziku. Organizacija i prezentacija analitickih informacija u rjecniku poeiva na sistemu sto ga je autor razvio za svoj najavljeni Etimoloski rjeCnik anglicizama u evropskim jezicima, koji ce sintetizirati rezultate njegova velikog projekta za proucavanje engleskog elementa u evropskim jezicima. Ovaj prvi rjecnik posluzit ce kao model za posebne rjeenike ostalih dvadesetak jezika i za sintet­ski rjecnik u korne ce se svaka engleska posudenica pratiti u svim jezicima obuhvacenim ovim projektom. Autor je razradio standardne simbole (ili for­mule) za svaki pojedini aspekt posudivanja i adaptacije anglicizama u razlici­tim evropskim jezicima. Svaka rjecnicka natuknica pocinje s engleskom rijeci koja je posluzila kao model za neki anglicizam. Nakon toga slijedi izgovor, oznaka vrste rijeci i (gdje je to potrebno) rod, te navodenje semantickih polja Vili znacenja sto ih ta engleska rijec ima u Webster's Third New International Dictionary ili nekom drugom novijem rjeeniku vecega opsega. Zatim se navodi hrvatski anglicizam, uz indikaciju 0 tarne kako je stvoren (prema izgovoru engleske rijeci, prema njenoj ortografiji, prema kombinaciji izgovora i ortografije, ili prema obliku toga anglicizma u jeziku posredniku). Posebnim odrednicama obiljezen je tip adaptacije kroz koju je taj anglicizam prosao na fonoloskoj razini (potpuna, djelomicna ili slobodna transfonemizacija), na morfolollkoj razini (nulta, djelo­micna ili potpuna transmorfemizacija), te na semantickoj razini (nulta pro­mjena znacenja, suzenje ili prosirenje s obzirom na broj znacenja i/ili seman­tickih polja). Iza toga dolazi definicija anglicizma u jeziku primaocu i podatak o tome koja su od znacenja i semantickih polja navedenih u referentnom en­gleskom rjecniku ocuvana u anglicizmu. Posebnim odrednicama obiljezene su primarna i sekundarna adaptacija, zatim elipticki anglicizmi i pseudoangliciz­mi. Na kraju se navode razliCiti varijantni oblici pojedinog anglicizma, kao i njegove izvedenice, cime se potvrduje tvorbena produktivnost prihvacenoga anglicizma. (Na primjer, engleski model cable daje u hrvatskom kabel, s va­rijantom kabl, koji pak sluzi kao osnova za veCi broj izvedenica, kao sto su kabelski, kablovski, kablirati, kabliranje, kabl,ar, kablarski.) Za neke se angli­cizme navode i uobicajene kolokacije u kojima se javljaju. Ova je knjiga korisna dopuna one prve, teoretske studije i izvrsna de­monstracija i egzemplifikacija metodolüSkih postupaka koji su tamo razradeni; no istovremeno ona je i vrijedan inventarni popis i analiza anglicizama u hrvatskom jeziku. Uzete zajedno, ove dvije knjige predstavljaju vazan dopri­nos lingvistici jezicnih dodira i daju opisni model za proucavanje jezicnog posudivanja iz bilo kojega jezika u bilo koji drugi jezik. 86 

Dodiri jezika u teoriji i primjeni--- Rudolf Filipović, Teorija jezika u kontaktu, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti & Školska knjiga, Zagreb, 1986, 322 str.-- Rudolf Filipović, Anglicizmi u hrvatskom ili srpskom jeziku: porijeklo -razvoj -značenje, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti & Školska knjiga, Zagreb, 1990, 335 str.

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia