Vladimir Lončarević

Lončarević, Vladimir

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

551pokretima i dijalogu (304–307). Slijedi lijepo ilustrirani (inače je cijela knjiga vrlo pedantno ilustrirana) popis i opis najpoznatijih oblika i primjera mono-teističkih bogomolja (308–322). Nakon toga u vrlo opsežnom popisu u dodat-ku (323–386) autor obuhvaća različite živuće i nestale religije od scientologije do pretkolumbovskih američkih religija te zanimljivih zajednica, pokreta i kul-tova, od Amiša do Voodoo magije. Na samom kraju nude se dva izvoda iz re-cenzija prošlih izdanja (387–388), popis literature (389–395) s posebno izdvo-jenim mrežnim te završne napomene (396— 419). Nažalost, izvori fotografija nisu precizno navedeni.Ukratko, Povijest religija potencijal-no je vrijedan dodatak našem tržištu knjiga, i to ne samo za srednjoškolce, već sve znatiželjnike, iako je potrebno u budućim izdanjima postići veću sime-triju u zastupljenosti određenih tema, donekle ujednačiti nomenklaturu te pedantno pobilježiti izvore korištenih fotografija.Stipe Buzar Ante Vukasović, Na braniku vjere i do-movine, Zvonimir Solin d.o.o., Solin, 2014, 268 str.Svi osjećamo u dnevnom životu kako su neke životne vrijednosti — vrjedno-te, načela i nazori — što su stoljećima hrvatskome narodu bili njegov duhovni vade mecum na povijesnomu putu — potisnute u sferu privatnosti pod nale-tima relativizma, koji devastira moralnu sferu života pojedinca i društva. Papa Benedikt XVI. govorio je o diktaturi relativizma — o ne samo medijskom nego i o zakonodavnom nametanju jed-nakosti raznih životnih pogleda, stilova i praksi, što međutim po samoj svojoj naravi, da i ne govorimo o društvenim posljedicama, ne mogu biti moralno ni društveno jednakovrijedni. Posebno je to vidljivo u relativizaciji tradicijskih društvenih institucija koje možemo na-zvati sveljudskima kao što su brak i obi-telj, koje su kroz čitavu ljudsku povijest bile zajedničke svim narodima i vjerama po prirodnoj naravi svoje biti, a za vjer-nike i po natprirodnoj.Stoga je ljudima koji poštuju unutar-nju narav ljudske biti, a poglavito oni-ma koji poštuju i njezin transcendentni izvor neprihvatljivo nametanje spome-nute relativizacije — osjećaju da izvore ljudskosti valja braniti.Mnogi to čine širom svijeta i u Hr-vatskoj — ne samo katolici, nego i naša braća drugih kršćanskih konfesija i dru-gih vjera, a tako i mnogi koji se smatra-ju nevjernicima. Među najistaknutijima koji u tom kolu branitelja prirodnog i Božjeg poretka daju svoj doprinos već pedesetak godina znanstvenim je, pro-fesorskim i publicističkim radom naš ugledni pedagog dr. Ante Vukasović, sveučilišni profesor u miru.Možemo se u ovoj prigodi prisjetiti da je i u vremenima nametnute domi-nacije tzv. znanstvenog socijalizma od-nosno marksističke pedagogije, prof. Vukasović, umotano u tomu primjeren vokabular, promicao pedagoška načela i poglede koje je u velikoj mjeri temeljio na onome što možemo nazvati narav-nim moralom i kršćanskim ćudoređem. Ta načela i poglede nakon demokrat-skih promjena postavljao je, promicao i branio otvoreno i rezolutno kao Hrvat i katolik, dakle u kontekstu duhovno–po-vijesnoga podneblja u kojemu je izvor-no stasao.Svojem golemom spisateljskom znanstveno–publicističkom opusu od četrdesetak knjiga i oko dvije tisuće čla-naka prošle je godine pridružio knjigu Na braniku vjere i domovine, u kojoj je sabrano deset znanstvenih i stručnih ra-dova, te po dvanaest radova u kategoriji članaka i tekstova svrstanih u poglavlje 552»Suprotstavljanja«. Spomenuta je knji-ga dakle svojevrstan sažetak te velike polustoljetne baštine njegova javnoga rada, a na svoj način ostavština budućim naraštajima. Tome u prilog govori ne samo sadržaj knjige, nego i sam naslov i naslovnica. Na naslovnici knjige naime križ je koji stoji u Vukovaru, uz Dunav, gdje se branila sloboda hrvatstva, a na svoj način i sloboda vjere, posvećen lju-dima koji su devedesetih godina proš-loga stoljeća za te vrijednosti položili svoje živote. Na posljednjoj stranici pak detalj je slike Oltara Domovine — sim-boličnog mjesta stapanja ljepota duha i prirode naše Domovine.Razdjel knjige u tri više metodološ-ka nego tematska korpusa — »Znan-stvene i stručne rasprave«, »Članci« i »Suprotstavljanja« — govore prije sve-ga o načinima na koji je prof. Vukasović kroz prošla desetljeća kao spisatelj bra-nio vrjednote u koje je vjerovao i za koje je živio. A vjera i domovina, sunaglaše-ne u naslovu, samo su nazivnik korpusa vrijednosti koje su brojnici života i ži-votnosti jednoga društva i naroda: brak, obitelj, majčinstvo, roditeljstvo, pravo na život od rođenja do naravne smrti, moralne vrline društvene suodgovor-nosti, poštenja, istinoljubivosti i druge vrjednote čije očuvanje znači i jamči narodnu budućnost, ne samo biološku, nego i budućnost nacionalnog identiteta i samobitnosti.Ova knjiga svojevrstan je pledoaje kršćanskom moralu, proizlazećem iz evanđeoske Riječi, i domoljublju. No stojeći na braniku tih vrijednosti, prof. Vukasović nije, da tako kažemo, bio samo branitelj. Stara je riječ: tko se samo brani, ne može pobijediti. Upor-nošću, u kombinaciji s nepokolebljivo-šću stavova, autor se u posljednja dva desetljeća prometnuo u najistaknutije-ga promicatelja spomenutih vrijednosti u hrvatskoj javnosti. A bojno bolje nije maleno: protivnika s kojima je polemi-zirao i, metaforički rečeno, »ratovao«, nije malo, no mogu se — kako u svijetu pedagogijske struke, medijima, publici-stici, prosvjeti i javnome životu uopće — svesti na jedan nazivnik: liberalna misao. A ta liberalna misao stavlja po-jedinca i njegova »prava« u prvi plan, da često posve zapostavi moralni cilj ljud-skoga djelovanja, korpus ljudskih duž-nosti i suodgovornost za život i vrjedno-te kolektiviteta u kojemu živi.Tko bude čitao knjigu, možda će reći da je prof. Vukasović borac staro-ga kova, koji u svome suprotstavljanju moralnim zabludama te socijalnim i političkim nepravdama našega vremena ponekad gotovo donkihotski nasrće na vjetrenjače ne brinući se previše o tome da traži nove metode za nova vremena. Stoji ta primjedba do neke mjere, no stil je sam čovjek, kako reče francuski mislilac Buffon. Vukasovićev stil pro-izlazi iz njegova karaktera i tempera-menta, stasalih u podneblju rodnih Po-ljica, gdje klisure padaju ravno u more i gdje se stoljećima rađaju čelik–znača-jevi neovisna, no hrvatskim tradicijama vjerna duha. Taj stil do neke je mjere i plod vremena jer se formirao tijekom desetljeća komunističke diktature: a to vrijeme tražilo je jasno prepoznavanje, lučenje i svrstavanje duhova. Čovjek doduše često nije smio bez velikih po-sljedica kazati što misli, no zato je još važnije bilo da čitatelj jasno prepozna i spozna što pisac nije smio reći. A tomu je trebala jasnoća vrijednosnog opredje-ljenja i misli. Prof. Vukasović sačuvao je kroza sva vremena baš to: jasnoću misli — pojmova i stajališta — i jasnoću opre-djeljenja. A to nam u svakom vremenu, tako i danas, najviše nedostaje.Vladimir Lončarević

Ante Vukasović, Na braniku vjere i domovine

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia