Maja Štambuk

Štambuk, Maja

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

ČasopisiREVUE FRANCAISE DE SOCIOLOGIEBroj 3, srpanj—rujan 1974.C l a u d e  D u b a r :  Konfesionalnastruktura i društvene klase u Iranu; D a n i e l  B e r t a u x :  Biografska druš­tvena mobilnost. Kritika transverzalnog pristupa; M a u r i c e  G a r n i e r  i  L a w r e n c e  H a z e l r i g g :  Profesio­nalna mobilnost u Francuskoj u us­poredbi s mobilnošću u drugim zemlja­ma; J e a n  L a p o i n t e  i G u y  Le­c a  v a 1 i e r : Napomene o funkcional­noj paradigmi u istraživanju društvene promjene; M o r t e z a  K o t o b i  i  M i ­c h e l  V i l l e t t e :  Metodološki pro­blemi ankete u zemljama u razvoju. Slučaj Irana.M. Garnier i L. HazelriggPROFESIONALNA MOBILNOST U FRANCUSKOJ U USPOREDBI S PRO­FESIONALNOM MOBILNOŠĆU U DRU­GIM ZEMLJAMAPrema teoriji konvergencije, pošto se dostigne izvjesni nivo industrijskog raz­voja, stupanj se profesionalne mobil­nosti počinje izjednačavati u svim in­dustrijaliziranim društvima. Autori ovog članka smatraju da su se uglavnom sve dosadašnje kritike teorije konvergencije bazirale na ograničenim ili čak netoč­nim empirijskim podacima.Ova se studija zasniva na reinterpre­taciji podataka prikupljenih u Fran­cuskoj, Italiji, Japanu, Švedskoj, Austra­liji i SAD-a, a istražuje odnose između razine industrijskog razvoja i profesio­nalne pokretljivosti.Najprije navode rezultate i zaključke nekoliko komparativnih studija profesio­nalne stratifikacije čiji su autori fran­cuski sociolozi. Neki među njima sma­traju da u Francuskoj postoji vrlo veli­ka profesionalna mobilnost, dok drugi,koji su brojniji, tvrde da je u Francus­koj stupanj mobilnosti izrazito nizak u odnosu na druge zemlje. Autori pretpos­tavljaju da je ova konfuzija rezultat ne­jasne upotrebe nekih pojmova kao što su »sličan« ili »različit« (kad se govori o usporedbi). Isto tako smatraju da je teško odrediti »uniformnost« karakteris­tika industrijskih društava (budući da ne postoji nikakvo prethodno razmatra­nje »forme«), te da ova konfuzija mož­da proizlazi i iz divergentnih ideologij­skih i sociologijskih pozicija.Najpoznatiju francusku studiju o dru­štvenoj pokretljivosti napisao je Bre- sard. Iako Garnier i Hazelrigg smatra­ju da je uzorak bio malen (N = 3.076), ipak ističe da je Bresard pokazao da je broj pojedinaca koji nisu napredovali bio veći od broja onih koji su promije­nili zanimanje. I to stoji kad se radi o profesijama visokog prestiža. Vrlo je općenito zaključio da je stabilitet od jed­ne do druge generacije statističko pra­vilo. Ovakav se zaključak u principu ne razlikuje od zaključaka anketa prove­denih na nacionalnom uzorku u dru­gim industrijskim zemljama.Zaključci do kojih su došli drugi istra­živači slični su ili kompatibilni sa Bre- sardovim. Jednom rječi, oni koji su ro­đeni u privilegiranim sredinama uspije­vaju zadržati svoj visoki status.Desabie također smatra da je stupanj mobilnosti nizak. On je analizirao ko­hortu između 40. i 59. godine starosti.Levy-Leboyer tvrdi da odsustvo mo­bilnosti ne znači da je francusko druš­tvo statično. Upozorava da ne treba miješati realnu nejednakost ulaska u više klase i ne manje realnu jednakost šansi na prvom koraku. Također tvrdi da relativna mobilnost ne zavisi o pod­rijetlu.Studija I.N.S.E.E. (rađena 1964., a ob­javljena 1966. i 1967.) značajno se raz­likuje od spomenutih studija. Temelji se na vrlo velikom tehnički izvanred­nom uzorku i bogatom obavještenjima1490 raznim karakteristikama koje su po­trebne sociologu u analizi procesa koji vode profesionalnom uspjehu. Bertaux, koji je reanalizirao neke rezultate ovog istraživanja, došao je do slijedećeg zak­ljučka: »Jasno je da je glavni fenomen koji karakterizira 'društvenu mobilnost’ u Francuskoj ... imobilnost«.Girard u svojoj novijoj knjizi podsjeća da u brojnim profesijama (osobito oni­ma visokog statusa) sinovi nasljeđuju očeve i, ako postoji mobilnost, ona se manifestira u srednjim klasama. Girard je jedan od rijetkih francuskih sociologa koji je analizirao francusko društvo uspoređujući ga s ostalima. Ove uspo­redbe dovele su ga do zaključka da se Francuska osjetno ne razlikuje od osta­lih promatranih u pogledu profesionalne mobilnosti.U daljem tekstu autori iznose metodu svoje analize i samu analizu. Oni su se također koristili studijom I. N. S. E. E. za utvrđivanje mobilnosti u Francuskoj. Proučavali su profesije onih koji su ro­đeni poslije 1918, a još su između 1959.1 1964. bili aktivni. Također su proučavali profesdje njihovih očeva. Istraživači napominju da se dob ispitanika u Fran­cuskoj sasvim ne poklapa s dobi ispita­nika u ostalim zemljama. Osim ovog ograničenja postoji još jedno: s obzirom da se ispituje samo jedna kategorija ljudi koji rade najmanje pet godina, ne­moguće je uspoređivati njihovo prvo za­nimanje s prvim zanimanjem oca.Evo do kojih su rezultata došli autori ove studije:1. Francuska nema stroži sistem stra­tifikacije od ostalih zemalja. Naravno, postoje razlike u sistemima stratifika­cije među industrijskim društvima. Fran­cuska, zajedno s Italijom, posjeduje naj­niži stupanj mobilnosti. Autori ipak ne prihvaćaju teoriju konvergencije. Sma­traju da različita društva u toku indu­strijalizacije, zavisno od posebnih pro­stornih i vremenskih uvjeta, stvaraju svoje iskustvo i zadržavaju svoju indivi- vidualnost, iako se međusobno manje razlikuju nego što se razlikuje neka od tih zemalja od jedne neindustrijske.2. Neki podaci pokazuju da je ulazak u najcjenjenije profesije mnogo teže ostvarljiv za sina poljoprivrednika ili radnika u Franouskoj nego u ostalim promatranim zemljama. Ali, iako je re­grutiranje elite važan element, ipak se ne reflektira automatski na fenomen mobilnosti u cjelini. Došli su do istogzaključka kao i Girard, naime, da je mobilnost u srednjim sektorima mnogo češća nego na vrhu ili u bazi hijerarhije. A to se može reći za svako industrijsko društvo.3. Autori također ne odbacuju često ponavljanu tezu o tome kako francuske institucije blokiraju pokretljivost. S jed­ne strane, ta se teza može primjeniti na svako ljudsko društvo, jer unutar jedne hijerarhije uvijek postoji izvjesna selek­cija. S druge strane, ova teza može biti sasvim ili djelomično valjana kada se koristi u komparativnom kontekstu i kada se primjenjuje ili na specifične strukture ili na posebnu organizaciju.4. Kada se analizira proces a ne stu­panj pokretljivosti onda se otkriva zna­čajna razlika između Francuske i osta­lih industrijskih društava. Kada su auto­ri dekomponirali utjecaj očeve profesije na sina otkrili su da je zanimanje sina više determinirano zanimanjem oca nego studijem. Utjecaj obrazovanja slabiji je od utjecaja očeve profesije. U Americi naprotiv, zanimanje oca determinira ob­razovanje sina, a to obrazovanje određu­je društveni uspjeh.Maja ŠtambnkTHE POLISH SOCIOLOGICAL BULLE­TINVol. 14, hr. 1—2 (27—28), 1973. StudijeAntonina K i o s k  o  w  s k a :  Kulturnadeterminacija stavova; Adam P o d g o- r e c k i :  Zakon i pravda — Središnjipojmovi i problemi; Maria N o w a k o w -  s k a: Model znanstvene karijere; JanT u r o w s k i :  Proces reintegracije upostrevolucioname zajednice u Poljskoj; Stefan N o w a k o w s k i :  Modernizacija kao rezultat urbanizacije jedne industrij­ske regije; Andrzej T y m o w s k i :  Uvje­ti života obitelji sa tjednim i mjesečnim primanjima u Poljskoj; Jolanta K u l ­p i n s  k a  i Piotr T ob e r a :  Praktična primjena industrijske sociologije u Polj­skoj ; J. Gustaw B o r o w s k i  ii Wieslaw W i s n i e w s k i :  Faktori koji uvjetujusudjelovanje studenata u dobrovoljnom socijalnom radu.Bilješke o istraživanjima Piotr K r y c z k a :  Susjedstva i društve­na kontrola u novim stambenim naselji­150

Revue Francaise de Sociologie, Broj 3, srpanj–rujan 1974.

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia