Ivan Cifrić

Cifrić, Ivan

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

PRIKAZISTIPE ŠUVAR:SOCIOLOŠKI PRESJEK JUGOSLAVENSKOG DRUŠTVA(Školska knjiga, Zagreb, 1970.)Naše je društvo zanimljivo za druš­tvene znanosti, a posebno za sociologiju, socijalnu psihologiju i antropologiju. U njemu znanstveni radnik nalazi intere­santna područja i specifične probleme za svoj rad. Dinamičan tempo transformacije društveno-ekonomskih i kulturnih struk­tura nameće potrebu za sintetičkim socio­loškim radovima i globalnim pristupom problemima.Jedan takav pokušaj jest i knjižica Stive Šuvara, a koja tretira aktuelne pro­bleme našega društva i pitanja njegove daljnje perspektive. Autor analizira druš­tvene strukture polazeći od njezinih teo­rijskih pretpostavki i društvenih činjeni­ca (koristeći se velikim brojem podataka) sve do pitanja političkog sistema.Osnovni cilj ovoga rada je ukazivanje na procese koji se odvijaju u suvremenom jugoslavenskom društvu. Studija ima tri dijela: »Društvena struktura i društvena morfologija«, »Ulaženje u industrijsku ci­vilizaciju« i »Jugoslavenski put u socija­lizam«.U prvom dijelu knjige, navodeći neko­liko koncepcija socijalne stratifikacije, au­tor izlaže svoju koncepciju klasa i slojeva u Jugoslaviji. Polaznu točku na kojoj gra­di svoju koncepciju predstavlja činjenica da je jugoslavensko društvo klasno druš­tvo i on u njemu razlikuje tri kategorije: (a) radničku klasu, (b) sitne proizvođače s vlastitim sredstvima rada i (c) katego- ju neproizvodnih radnika, koju naziva »kcntraklasa«. Unutar svake od klasa po­stoje diferencijacije na pojedine slojeve. Radničku klasu čine neposredni proizvo­đači, ali joj pripadaju i neproizvodni rad­nici ukoliko su u istim uvjetima društve­ne raspodjele. Najbrojnija je druga klasa u kojoj seljaci čine dominantni dio. »Kon- traklasa« obavlja điuštveno nužne i ko­risne poslove na čemu i počiva njezina mogućnost prisvajanja dijela društvenih sredstava i njena moć. Samoupravljanje i jednaki položaj svih klasa u društvenoj raspodjeli rezultata rada predstavljaju na­čin prevladavanja najamnog odnosa rad­ničke klase prarna »kontraklasi«.Ideja koja prožima drugi dio Šuvarove studije mogla bi se izraziti kao dinamizam u razvitku struktura i društvenih promje­na, a koji uvjetuje različite probleme. Njihov je izvor u neujednačenosti stupnja razvoja, regionalnog i socijalnog.U trećem dijelu knjige raspravlja i analizira probleme društvenog i politič­kog sistema u Jugoslaviji. Autor tu go­vori o problemu samoupravljanja, demo­kracije i međunacionalnim odnosima. On pred sobom ima viziju realne društvene perspektive svih klasno-socijalnih skupi­na u jugoslavenskoj zajednici.I. C.IVO VINSKI:KLASNA PODJELA STANOVNIŠTVA I NACIONALNOG DOHOTKA JUGOSLA­VIJE U 1938. ['Ekonomski institut, Zagreb, 1970.)Knjiga Ive Vinskoga pokušaj je kvan­titativnog pristupa problemima klasne strukture i odnosa promatranih u distri­buciji nacionalnog dohotka u Jugoslaviji u 1938. godini. Autor uzima baš ovu go­dinu zato što je to bila posljednja »mir­nodopska« godina u staroj Jugoslaviji a razvoj kapitalizma je kulminirao.Budući da postoje različite interpreta­cije klasnih odnosa kroz prizmu aproksi­mativnog brojčanog omjera, u kojima se67govori o malom broju eksploatatora i og­romnoj većini eksploatiranih, autor poku­šava utvrditi da li je to stvarno tako. Ovom studijom on odgovara na to i slič­na pitanja.U prvom dijelu on kratko izlaže neke opće postavke iz povijesti klasnih koncep­cija, i svoj pristup istraživanju. Ostali dio knjige predstavlja analizu osnovnog pro­blema. Kostur koncepcije čini 12 tablica i 52 analitičke tablice ukomponirane u sam tekst studije, a koje sadrže originalne pro­račune.Autor je stanovništvo i nacionalni do­hodak podijelio shematski u tri osnovne kategorije: (1) proletarijat, (2) buržoaziju i 3) srednje slojeve. Već sama takva po­djela upućuje čitatelja na autorovo odba­civanje svake koncepcije klasa koja bi se bazirala na dihotomiji. Dominantnu sku­pinu čine srednji slojevi preko polovice 'ikupnog stanovništva, a tek onda prole­tarijat i buržoazija. Nacionalni je dohodak raspoređen ovim redosljedom: siednjislojevi, buržoazija, pa proletarijat, što po­tvrđuje zaključak da stara Jugoslavija ni­je bila baš razvijena kapitalistička država, nego država srednjih slojeva.Unutar triju klasa autor razlikuje niz skupina, tako da je ukupno stanovništvo u staroj Jugoslaviji raščlanjeno na 18 užih grupacija. U proletarijat autor ubraja: se- ljake-nadničare i sluge, seljake s posje­dom do 2 hektara, najamne radnike i uče­nike u privredi, kućno pomoćno osoblje i pretežno nezaposlene izvan privrede. Sre­dnje slojeve sačinjavaju: seljaci s posje­dom od 2 do 5 i od 5 do 20 hektara, na­mještenici i javni službenici, sitni samo­stalni službenici i zanatlije, te umirovlje­nici. U buržoaziju po autorovoj podjeli ulaze bogati seljaci s više od 20 ha, visoki javni i crkveni funkcioneri, kraljevski dvor, slobodna zanimanja i krupni samo­stalni privrednici.Knjiga Ive Vinskoga obrađuje socio­lošku problematiku, ali jezikom brojaka, što je interesantno. Njezina je vrijednost u argumentiranosti, logičkom slijedu u analizi problema, dokumentaciji i pregled­nosti, pa se svatko može njome koristiti. No, knjizi nedostaje prava sociološka ana­liza, što je i razumljivo, jer autorov zada­tak nije to niti zahtijevao.Ivan CIFRlCCAZIM SADIKOVIC:SOCIJALIZAM I VLAST(Veselin Masleša, Sarajevo, 1970.)Danas postoje razne dileme o principi­jelnosti jugoslavenskog socijalizma, pa su pitanja vezana uz socijalizam i vlast vrlo aktuelna. Pitanju vlasti su posvećene mnoge rasprave ali s gledišta kojega Sa- diković izbjegava. Naime, mnogo se piše i ukazuje na probleme birokracije i eta­tizma u socijalizmu i tako pokušava pri­stupiti analizi socijalističkog društva i po­ložaju čovjeka u njemu. Sadiković u svo­joj knjizi nastoji pružiti sintetički i cje­lovit pogled na pitanje vlasti, demokraci­je i Savez komunista u socijalizmu. Nje­gov je stav, da se na društveno bezvlađs i patološke pojave može stvarno ukazivati samo onda ako se »analizira zdravo, nor­malno tkivo vlasti« u socijalizmu.Sadikovićevo djelo nije veliko opse­gom, no zanimljivo je po izboru aktuel- nih tema, čime dobiva na bogatstvu sadr­žaja. Djelo ima šest odjeljaka sa slijede­ćim naslovima: (1) »zajednički interes — osnovna inspiracija vlasti u socijalistič­kom društvu«, (2) »Skupština kao vlast«,(3) »Izvršna vlast — sredstvo skupštine«,(4) »Savez komunista — etička kompo­nenta vlasti«, (5) »Socijalna funkcija vla­sti« i (6)»Decentralizacija vlasti«.U prvom odjeljku autor iznosi mark­sističku kritiku buržujske izborne demo­kracije, i to ne njezine formalne već sa­držajne strane. Problem sudjelovanja sva­koga pojedinca u izborima i ostvarivanju demokracije jest problem pronalaženja zajedničkih interesa birača. Za njihovo ostvarenje potrebni su, smatra autor određeni kulturni i materijalni uvjeti i pretpostavke. U drugom odjeljku raz­matra pitanje suvereniteta i njegova os­tvarivanja. Analizirajući ovaj problem Sadiković polazi od nekih Rousseauovih stavova te se osvrće na probleme repre- zentativnosti, odnosno na pitanje funkcije skupštinskog sistema s gledišta vlasti.Započetu analizu nastavlja i u trećem odjeljku. Njegov je stav da se uspješna borba protiv »širenja« i dominacije izvrš­ne vlasti može voditi ukoliko se prevla­dava podvojenost javne i privatne sfere života tj. ukoliko se ukidaju »socijalni ko­rijeni« te podvojenosti.Savez komunista gubi karakter vlasti. Njegov je zadatak da osigura normalne funkcioniranje ovog sistema i da mu da­de podršku. U tome i jest »etička inspi­racija« vlasti u našem sistemu.68

Ivo Vinski, Klasna podjela stanovništva i nacionalnog dohotka Jugoslavije u 1938.

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia