Baštinu i baštinike, tj. stariju hrvatsku književnost (pogotovu: njezin latinicom napisan segment) i nas dijeli zid nesporazuma: nesavršen grafijski sustav. Obično mislimo da on može prouzročiti tek nesigurno odčitavanje pojedinih nejasnih mjesta (koja su nastala ponajviše jer su se domaći rukopisi slagali u stranim tiskarama), odnosno nekorektno ustanovljivanje fonema. Zapravo, u pisanoj baštini ponekad pogrešno određujemo vrednote govornog jezika.The author discusses certain problems related to the values of spoken language that have to be dealt with in critical editions of the works by old writers
