Zvonko Lerotić

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

RECENZIJEAnte Marušić:IDEOLOGIJA, ZBILJA, ISTINA Marko Marulić, Split, 1971.Jedno značajno područje društvene znanosti — sociologija znanja, u nas je dotaknuta sa znanstvene razine tek u nekim člancima usprkos nedavno prevedenoj knjizi Karla Mannheima — Ideologija i utopija, (Beograd, Nolit, 1968.) koja je pionirsko djelo s tog područja.Pojam ideologije je veoma značajan za društveni, a osobito politički ži­vot u tom smislu, što se kroz njega kao krajnji misaoni izričaj društvene i grupne svijesti prelamaju klasni, socijalni i nacionalni interesi i što njegova struktura utječe na oblikovanje društvene i političke organizacije. Bilo je stoga krajnje vrijeme da se i znanost pozabavi ideologijskom mišlju, tj. o- nom mišlju koja je uvjetovana ponašanjem određenih skupina ili klasnim položajem u društvu, da bi dohvatila njezine iracionalne korijene kako bi ljudskoj akciji dala jedan novi temelj. Bilo je već krajnje vrijeme da se s društvenog mišljenja skine ono »mitološko«, »apsolutno« i prikaže u pravom svjetlu, tj. kao partikularnu misao i izraz neke grupe, sloja ili klase.Razmišljanje o značenju ideologijskog u modernom vremenu a naročito u našem društvu, razmišljanje o doprinosu i problematiziranju onih kategori­ja što ih je razrađivao Karl Mannheim u svojim djelima, vodi nas nesumnji­vo do različitih interpretacija društvene i političke misli te njihove geneze i strukture.U ovoj da je tako nazovemo »ideologijskoj zbrci« dobila je naša znanstve­na javnost knjigu Ante Marušića »Ideologija, zbilja, istina« koji nam socio­logiju znanja, njezin nastanak i bit, njezin predmet i ciljeve interpretira i sistematski prezentira, koji nam, nadalje, na tim pretpostavkama pruža, kroz imanentnu analizu Mannheimova djela s marksističkih pozicija, uvid u srž sociologije znanja i Mannheimove koncepcije. Marušić postupa ovako jer je uvjeren da treba ići »s Marxove pozicije kao teorijski razvijenije po­zicije«. (s. 15)Interpretaciju Mannheimove filozofijske i sociologijske orijentacije ne­ophodno je izvesti iz više razloga. Kao prvo, Mannheim svoju teorijsku jez­gru eklektički uspješno povezuje iz diferenciranih filozofijsko-sociologij skill modela: filozofije života, fenomenologije, historizma, formalizma, marksiz­ma itd; zatim, on svoja razmatranja iznosi problemski i esejistički, ne ula-73zeci u detaljnu analizu pojmova i kategorija; najzad, Mannheim je bio svje­stan da su mnoga njegova rješenja u pitanju, što od interpreta iziskuje čak izvjesno preinačivanje postavljanja problema. To sve otežava kritičku ana­lizu Mannheimove sociologije znanja, pa se čini nužnim prethodno izvesti serioznu interpretaciju u kojoj bi se sustavno povezali pojmovi i problemi, i u kojoj bi se jasne kategorije razlučile od nejasnih.U svojoj interpretaciji Mannheimova djela, autor knjige Ideologija, zbi­lja, istina ne dijeli mišljenje francuskog sociologa R. Arona niti H. Plessne ra da je marksizam izvršio» glavni utjecaj na Mannheima. Prema njihovoj zamisli Mannheim bi bio »buržoaski marksist«, što bi značilo integraciju marksizma s građanskom mišlju. Autor drži neuvjerljivim mišljenja njemač­kih sociologa H. J. Liebera i H. 0. Zieglera da je Mannheim u biti nastavljač njemačke historističke škole. Autorovo je mišljenje da su »filozofija života i historizam i njihovo povezivanje s marksizmom odlučujuće utjecali na ob likovanje Mannheimove teorijske pozicije«, (s. 22), što, po našem shvaćanju, nema značenje podjednakog uvažavanja historizma i marksizma, nego pri­hvaćanje historizma kao temeljnog modela (i nazora na svijet) u kojemu je pretpostavljena teza kako nijedna spoznaja ili vrijednosni sistem nemaju apsolutno važenje, jer im je podrijetlo u iracionalnim volitivnim htijenjima ili u nečemu što leži u području nesvjesnoga. Ukoliko pak Mannheim pri­hvaća neke Marxove teze, na pr. o društvenoj uvjetovanosti mišljenja, on ih prestrukturira prema modelu filozofije života i historizma; primjerice, go spodarstvo proglašava kao nešto »prije duhovno nego materijalno« a miš­ljenje kao »duhovno u nadgradnji«.Čini se od značaja ukazati na bitne odrednice sociologije znanja, kako je to izveo Marušić slijedeći Ideologiju i utopiju, koje možemo skicirati kao empiričko-deskriptivnu analizu funkcionalne sprege nastale između načina mišljenja neke skupine i sloja i položaja kojeg ta skupina ili sloj zauzimaju u društvu, te kao teorijsko izvođenje konsekvencija za validnost spoznaja nastalih iz ove sprege. Za razliku od ove »neutralne« funkcionalne analize sociologije znanja, teorija o ideologiji, koju je marksizam uvelike razvio, ima svrhu u demaskiranju svjesnih i nesvjesnih obmana klasnih i političkih ne­prijatelja i konačno njihovu neutralizaciju i skidanje s političke pozornice. U marksizmu se ideologija javlja, rekao bi Mannheim, najčešće u svojem partikularnom (psihologijskom, posebnom) obliku, gdje je ideologija sred­stvo političke borbe. Naspram ovog aktivističko-političkog poimanja, socio­logija znanja ima za predmet totalni pojam ideologije, gdje se ne uzima u obzir namjerno iskrivljavanje stvarnosti, niti ima političku konotaciju, već se ustanovljuje korelacija između društvene svijesti i egzistencijalnog polo­žaja neke skupine ili klase u društvu pa čak i cijele epohe.Totalni pojam ideologije nas vodi neposredno u čvorno mjesto sociologi­je znanja, zapravo u prevladavanje apsolutnosti nekih ideologija (specijalni oblik totalnog pojma ideologije) i tvrdnju o relativnosti svih ideologija, što u Mannheimovu kontekstu glasi: »mišljenje svih partija je u svim epohama ideologijskog karaktera.« (s. 43) Tako smo dospjeli, drži Marušić, do općeg oblika totalnog pojma ideologije koji ima svoj smisao tek u oporbi nas­pram marksizma. Marksizam je dakle, prema ovim premisama, ideologij­sko mišljenje, što znači partikularan i relativan s obzirom na totalitet, bu­dući mu je podrijetlo u jednom dijelu društvene cjeline, u proletarijatu.74Prije izlaganja Marušićeve kritike na ove rezultate napose političke, osvr­nimo se na još neka pitanja iz same sociologije znanja.Centralno mjesto Marušićeve knjige razrađuje egzistencijalnu i društve­nu uvjetovanost znanja, u tom smislu što na temelju Mannheimova razgla­banja želi argumentima opravdati ovu hipotetičnu uvjetovanost. U okvir ove uvjetovanosti spadaju svi oni egzistencijalni činioci koji djeluju ne samo na razvitak ideja, već i na njihovo oblikovanje i sadržaj pa i na same »perspek­tive« mišljenja. Izdvojimo poneke primjere, koje nam Marušić priopćuje slijedeći Mannheima, u kojima se može naći potvrda teze o društvenoj uv­jetovanosti svijesti. 1) Pojam slobode ima, napr. različit smisao u koncep­cijama konzervativaca i liberala. Kod prvih ona znači pravo da svaki stalež živi shodno naslijeđenim privilegijama, a kod drugih znači ukidanje tih pri­vilegija, koji su temelj društvene strukture prvima. 2) U konzervativnim teo­rijama se češće javljaju morfološke kategorije, koje sintetički i cjelovito obuhvaćaju pojave, dok liberalni i lijevi pokreti uporabljuju analitički pri­stup. Ovaj, razbija cjelinu na dijelove, od kojih, se ovisno o odnosima, mo­gu dobiti nove i nove cjeline. Za ilustraciju teze Marušić navodi još nekoli­ko primjera, no držimo da se i iz rečenoga uočava čvrsta korelacija između ideologija i grupa. Da bi dobili cjelovitu sliku o ovoj korelaciji, korisno je upoznavanje s utopijskim oblicima mišljenja i njihovim nosiocima, i opće­nito s utopijom kao misaonim izrazom neophodnosti izmjene društvenog po­retka. Nedostatak prostora nas priječi u opširnijem prikazu potonjega.Vratimo se na jedno problematično mjesto u Mannheimovu opusu, i na autorovo tumačenje. Svako diferencirano društvo, a to su moderna društva, ima u sebi više misaonih stajališta, postoje vladajuće teorije, učenja koja traže revoluciju, neka samo veću strukturalnu diferencijaciju itd. Da bi se sociologija znanja razlikovala od teorije o ideologiji, Mannheim preporuča da se umjesto riječi ideologija upotrebljava tu društvenoj znanosti riječ »struktura aspekata« ili »perspektive«, pod čime želi u neku ruku, ali ne po­sve, dati vrijednosno neutralno određenje pojmu ideologije. Da li je on zbog toga pristalica pozitivizma ili neopozitivizma? Marušić kaže da postoje i ta­kve interpretacije (na pr. kod M. Horkheimera), međutim one se ne mogu potpuno uklopiti u cjelokupnu Mannheimovu poziciju a čak postoje i mje­sta u Mannheimovu djelu gdje se izričito tvrdi kako je potrebno da vrijed­nosno neutralni pojam ideologije pređe u pojam koji vrednuje, (s. 47) Au­tor nadalje pripominje da u vrijednosnoj neutralizaciji Mannheimova poj­ma ideologije postoji angažirani stav ne samo u sukobu s klasičnom teori­jom ideologije, već prvenstveno u potvrđivanju vlastitog pogleda na društvo i povijest, dakle, kroz potvrđivanje historističkog nazora na svijet.Mannheim je, prema autorovu mišljenju, mnoge probleme u svezi s ide­ologijom dobro uočio, osobito društvenu uvjetovanost mišljenja i konsekven cije iz toga za samo mišljenje pa i za politički i društveni život kao takav. On je, nadalje, kroz relacionističko povezivanje društvenih slojeva i znanja pokušao izmaći općem relativiranju društvenog znanja. Pri ovom su se ja­vila dva pitanja. 1) Kako stvoriti opću sintezu u ovako rascjepkanom svije tu stajališta i tako doći do objektivne validnosti društvene spoznaje. 2) Tko bi bio nosilac ove sinteze mišljenja.Odgovor na prvo pitanje Mannheim pokušava u svom opusu dati na raz­ličite načine, veli Marušić. Jedanput se »suglasnost javlja kao kriterij objek-75tivnosti« (s. 81) što znači da se utvrđuje zajednički nazivnik različitih staja­lišta i uvida. Kako ovaj put ne pruža sigurnost o validnosti spoznaje, Mann­heim će poznije prihvatiti formalističku metodu u sociologiji i tako, smatra Marušić, implicite svoju osnovnu tezu opovrći ili može se također reći, os ta viti je, zaobilazeći, neriješenom.Odgovor na drugi upit je u slijedećem: nosilac dinamičke sinteze je slo­bodno lebdeća inteligencija kao besklasan sloj, a u isto vrijeme podrijetlom iz svih slojeva: buržoazije, rentijera, radništva, seljaštva itd. pa mogu osi­gurati povezivanje u dinamičku sintezu ideologije sviju slojeva. Marušić pri­mjećuje da je ovdje slaba točka u Mannheimovu djelu, budući da se teorija »slobodno lebdeće inteligencije« suprotstavlja osnovnoj pretpostavci socio­logije znanja o determiniranosti znanja i »dovodi u pitanje svaki pokušaj utemeljenja sociologije znanja koju je želio i jedino mogao utemeljiti na toj tezi.« (s. 144)Marušićeva razložba sociologije znanja ostala bi krnja bez uvida u mo­guće političke konsekvencije koje slijede iz Mannheimova djela. 1) Sociolo­gija znanja pruža jasniju spoznaju divergentnih socijalnih interesa, pozicija, pogleda itd. i daje solidan temelj za proširenje horizonta te za konkretnu političku akciju. Kolektivno nesvjesno, a to znači i njihove nosioce: masov­ne, klasne, nacionalne pokrete, može se uz pomoć ovog proširenja vidika bo­lje pojmiti i kontrolirati, može se u krajnjoj liniji prići postupnom istiskiva­nju nesvjesnih poriva u društvu. 2) Ona pruža nadalje ostvarenje racional­nog društva u kojem bi i buržoazija bila potisnuta time da se ukloni kon­kurencija i klasna borba kao novo područje iracionalnoga. Postojanje klas­nog sukoba je nužno u svakom društvu, tvrdi Mannheim za razliku od Mar- xa, no taj sukob bi u modernom društvu trebao biti uravnotežen u danom građanskom poretku. Obje konsekvencije se temelje, prema Marušiću, na tome da »Mannheimovo suprotstavljanje i buržoaziji i marksizmu i njegovo nastojanje za društvenim promjenama predstavlja ustvari apel za stabil nost postojećeg građanskog društva.« (s. 144)Nakon dužeg bavljenja Marušićevom knjigom, u kojoj on izvodi jednu prihvatljivu interpretaciju Mannheimova djela, postaje nam sve očitijim strogo znanstveni pristup sa marksističke pozicije jednom djelu i jednoj so ciologijskoj disciplini, istina nedorečenoj, ali veoma značajnoj za suvreme­nost. U tom smislu Marušićevu knjigu treba pozdraviti, kao početak jednog znanstvenog istraživanja, koje će nam pripomoći da »mnogostrukost stilova mišljenja«, pogleda, stajališta, ocjena itd. povežemo s njihovim nosiocima, klasnim i političkim i tako bolje upoznamo funkcioniranje društvene svije­sti.Zvonko Lerotić76

Ante Marušić, Ideologija, zbilja, istina

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia