Ivan Cifrić

Cifrić, Ivan

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

Veljko CvjetičaninKlase i klasna struktura suvremenog društvaŠkolska knjiga, Zagreb 1914, 113 straniceO problemu klasa i klasno-socijalne strukture suvremenih društava, relativno se dosta piše — naravno s različitih aspekata, i s različitim pretenzijama. Među­tim, većina radova pisana je isključivo za znanstvene potrebe užeg kruga čitalaca. Druga je krajnost u obliku simplificizma prisutna u krugovima žurnalista u nji­hovom nastojanju da ovu problematiku približe čitalačkoj publici. Slobodni smo reći da u tom pogledu određeni »kompromis«, ako se to tako može nazvati, čini knjiga Veljka Cvjetičanina »Klase i klasna struktura suvremenog društva«. Sam autor piše da je »nastojao analizirati suvremene klasne promjene na znanstveno- -teorijskom nivou, ali u obliku pristupačnom za svakog čitaoca, a ne samo struč­njaka« (str. 5).Internu Cvjetičaninovu preokupaciju čine različiti modeli globalnih društava. To je pitanje i inače veoma interesantno s obzirom na sličnosti i razlike između najrazvijenijih kapitalističkih i najnerazvijenijih zemalja oslobođenh kolonijalnog ropstva. Važnost teme o kojoj autor piše proizlazi i iz činjenice da »su sve rjeđa sintetička teorijska djela o klasama i klasnoj strukturi društva«. Cvjetičanin nije pretendirao na izlaganje originalne vlastite koncepcije nego je želio da »sakupi i sistematizira osnovna znanja o klasama i klasnoj strukturi suvremenog društva na jasan i razgovjetan način« (str. 6). Pored toga izvršio je na osnovi marksističke koncepcije klasa i klasne borbe analizu modela suvremenog društva.U Uvodu Cvjetičanin je na nekoliko stranica iznio shvaćanja o klasama od antičkih filozofa do socijalista utopista. Sadržaj knjige izložen je u ovih šest odje­ljaka: »Marksističko shvaćanje klasa i klasne strukture društva«, »Pregled građan­skih teorija klasa i socijalne stratifikacije«, »Pregled teorije elita«, »Promjene u klasnoj strukturi kapitalističkog društva«, »Neki problemi klasne strukture zemalja u razvoju« i »Klasna i društvena slojevitost u socijalizmu«.U prvom odjeljku autor govori o Marxovoj i Engelsovoj koncepciji klasa i klasne borbe, o Lenjinovoj definiciji klasa, o Lukacsevoj teoriji klasne svijesti i Lefebvreovoj analizi psihologije društvenih klasa. Marxovu i Engelsovu koncepciju iznio je problemski, tj. nije samo iznio njihove ideje nego ih je istodobno kon­frontirao s građanskim teorijama klasa, stavljajući i neke vlastite objekcije. To se osobito odnosi na Marxov stav da je politika »refleks« ekonomskih odnosa, a ne autonomna sfera i kriterij klasne diferencijacije, kako ističu neki građanski teoretičari. Za Marxa je organizaciono-politički aspekt samo »uvjet prerastanja klase po sebi u klasu za sebe« a ne osnova socijalne stratifikacije. Time je Marx »anticipirao kritiku funkcionalističke teorije socijalne stratifikacije« (str. 14). U procesu prerastanja proletarijata u klasu za sebe, u formiranju klasne svijesti značajni su također avangarda i teorija (ideologija). Budući da se Marxov pojam klase može odrediti jedino u svijetlu analize klasnog sukoba, to treba razlikovati i oblike klasne borbe: ekonomsku, ideološku i političku. Govoreći o njima Cvje­tičanin piše da je »revolucija najpotpuniji oblik klasne borbe« (str. 18), do koje130može doći ako postoji klasna svijest. Kako je Marx relativno malo govorio o empi­rijskoj, tj. socijalno-psihološkoj svijesti proletarijata, a više o »autentičnoj klasnoj svijesti« ili ideologiji, trebalo bi »ispitati kako klase kao spontane društvene gru­pe uvjetuju svjesne akte i vlastite organizme socijalne akcije« (str. 16). Govorećio problemu jedinstva radničke klase, Cvjetičanin smatra da proleterske revolucije još nisu izbjegle opasnosti buržoaske i birokratske kontrarevolucije, »koje su dovele u određenim historijskim slučajevima do obnove stare i uspostavljanje nove klasne strukture« (str. 25). Problem nije u pitanju mogućnosti kontrarevolucije nego u nedostatku Marxove teorijske koncepcije klasa. Iako autor direktno ne eksplicira te izvore slabosti indirektno ih naznačuje činjenicom da je Marxovo iz­vorište klasa u »filozofsko-antropološkim shvaćanjima čovjeka i povijesti« (str. 12). Zato, s obzirom na činjenicu da Marx i Engels nisu razrađivali problem sukoba unutar klase, polemizira s različitim prigovorima građanskih teoretičara osobito Bottomoreom o nedostacima Marxove koncepcije. Cvjetičanin o značaju marksi­stičkog shvaćanja klasa za suvremeno društvo i teoriju kaže: »Marxova misao nije samo pozitivno znanje o povijesnim zbivanjima, niti je samo akademska anticipa­cija kako će svijet izgledati, već idejna teorijska koncepcija za koje se mogućnosti u društvu valja angažirati. Taj angažman je na tragu povijesnog interesa radničke klase« (str. 32).Autor ističe cjelovitost Lenjinove definicije klasa. 0 svakom kriteriju iz Le- njinove definicije nastojao je progovoriti, valorizirajući njegov značaj za struktu­riranje suvremenog društva. Pa ipak, ta definicija ne sadržava neke bitne ele­mente. Neke je Lenjin pretpostavljao (klasna borba), a neke u definiciju nije unio (klasna svijest). Stoga je njegova definicija više statička nego dinamička. O pro­blemu klasne svijesti Cvjetičanin govori u okviru sažete i jasne analize Lukacseve koncepcije klasne svijesti. Praznine u marksističkoj koncepciji klase popunio je Lefebvre analizom psihologije društvenih klasa. Cvjetičanin tu polemizira s onim teoretičarima koji samo na temelju pokazatelja i empirijskih istraživanja govoreo slabostima radničke klase u slučaju njene klasne svijesti. On kaže da ti teoreti­čari »supstituiraju empirijsku svijest s povijesnom teorijom svijesti radničke klase, a sociolozi ostaju u okviru istraživanja empirijske svijesti klase ne uzima­jući u obzir njenu povijesnu teorijsku svijest« (str. 4l).U odjeljku »Pregled građanskih teorija klasa i socijalne stratifikacije« prezen­tirana je bit i geneza osnovnih građanskih koncepcija. Zajedničko je »minorizira- nje uloge klasa u suvremenim industrijskim društvima i stavljanje objekcija na marksističku teoriju klasa i klasne borbe s osobitim obzirom na negiranje revolu­cionarne uloge proletarijata« (str. 47). Na prvom mjestu Cvjetičanin, kratko izlaže shvaćanje Maxa Webera o društvenoj strukturi, i to s dva razloga: (a) Weber je prvi građanski sociolog koji je svoju koncepciju stvarao u antitezi Marxovoj kon­cepciji klasne borbe i (b) Weberova je teorija polazna osnova kasnijih građanskih teorija. Autor analizira osnovne misli dijela građanskih teoretičara koji klase shvaća(o) kao objektivne društvene grupe (J. A. Schumpeter, R. Dahrendorf iG. Gurvitch). Posebice polemizira sa Gurvitchevim stavovima. Cvjetičanin pri­hvaća da osnovu stratifikacije čini vlast (moć, autoritet) a ne vlasništvo, s napo­menom da »u socijalističkim društvima vlast odnosno politički autoritet može biti fundamentalni kriterij socijalne slojevitosti, ali samo učešće u vlasti ne može biti kriterij klasne podjele« (str. 52). Autor tu zastupa principijelno marksističko sta­novište, da je klasni kriterij determinanta participacije u vlasti, ali da posjedova­nje vlasti znači istodobno i mogućnost različitog položaja unutar klase.U nastavku autor daje pregled shvaćanja klasa kao subjektivnih (psiholoških) kategorija. Jedno je psihologijsko samoodređenje pripadnosti nekoj klasi (Richard Centeres), a drugo percipiranje pojedinca (grupe) kao pripadnika određene klase (P. S. Lunt, W. L. Warner) na temelju komparacije razlika u položajima. Nešto više prostora posvećeno je funkcionalističkoj teoriji socijalne stratifikacije, koja ima svoje ishodište u A. Comteu, H. Spenceru, te posebno E. Durkheimu i M. Webern. Polemizirajući s funkcionalističkim koncepcijama (starijim i novijim — Sorokin, Parsons) autor se pridružuje Millsovoj i Gouldnerovoj kritici funkciona- lizma ali ne zanemaruje niti pozitivne aspekte funkcionalizma. Iako je, po njegovu mišljenju funkcionalizam konzervativna teorija, jer »sadržava 50% praznog na­klapanja, 40% općepoznatih udžbeničkih znanja, a 10% predstavljaju hipoteze za empirijska istraživanja koje su u najboljem slučaju vrlo mutnog ideologijskog značenja« (W. Mills), funkcionalizam je ipak pridonio empirijskom izučavanju malih grupa razradivši tehnike i metode istraživanja (str. 65). Odbijajući prigovore R. Arona o funkcionalizmu kao nadopuni marksizma, Cvjetičanin smatra da su »opće teze funkcionalizma postale unutarnjom zaprekom plodnije operacionaliza­cije teorije stratifikacije. Osim toga, činjenica raširenosti funkcionalizma, koji se zajedno s industrijalizacijom »u različitim varijantama počeo penetrirati« (str. 64) u socijalističke zemlje, nije dokaz njegove ispravnosti.Treći dio knjige (»Pregled teorije elita«) kritička je analiza elitističkih kon­cepcija o društvu. Elitističke su teorije ovdje posebno iznesene zato što su, iako nastale kao reakcija na građanski liberalizam, osobito »uperene protiv marksizma i socijalizma« (str. 68), te zbog autorova stava: »Na žalost, neki praktički modeli socijalizma kao da su empirijski verificirali postojanje elita i teorije elita« (str. 68). Koji su to modeli, autor ne govori.Autor piše o tzv. starijim ili konzervativnijim teorijama elita, o Burnhamovoj teoriji tehnokratske elite, te o suvremenim, liberalnim teorijama elita (K. Man- nheima, D. H. Lasswela, J. Schumpetera, R. Arona, T. Bottomorea i dr.). Pored nji­hovih shvaćanja iznosi Millsovu kritiku »elite vlasti«. Budući da tehnokracija ističe ideju kraja revolucionarne ideologije, to ne možemo biti indiferentni prema takvim shvaćanjima u socijalističkom samoupravnom društvu. Međutim, teorije elite aktualne su i stoga što nas upozoravaju »na nedostatnost Marxove i marksi­stičke teorije u analizi konkretnog odnosa vladajuće klase i neposrednih nosilaca vlasti u socijalizmu« (str. 78). U tom kontekstu piše o menadžerstvu, a posebice upozorava na mogućnost koju u sebi krije klica »menadžerskog« ponašanja u na­šem samoupravnom socijalističkom društvu.U četvrtom odjeljku »Promjene u klasnoj strukturi kapitalističkog društva« autor govori o nastanku klasa prije kapitalizma, te osnovnim faktorima i značaj­kama promjena u suvremenom kapitalizmu. Navodeći niz činjenica koje uvjetuju suvremene promjene Cvjetičanin konstatira da to društvo dolazi u krizu zbog neriješenih unutrašnjih problema i mogućnosti ekspanzije kapitala, i kao takvo— potrošačko društvo — nastoji državnim intervencijama stabilizirati vlastiti socijalni sistem. Vanjska fasada toga društva treba da posluži kao dokaz moći i stabilnosti, prosperiteta i sreće, formiranjem ekonomskog rasta, »ali nije uspio riješiti socijalnu suprotnost bogati—siromašni« (str. 90). Radnička je klasa na Zapadu revolucionarna, smatra autor, jer ima za to i realne pretpostavke (str. 107), postoji stvarna i latentna opasnost širenja multinacionalnih kompanija koje forsira neokapitalizam. Takvim tendencijama, posebno u Evropi, treba »suprotsta­viti organiziran evropski radnički pokret« (str. 110). Cvjetičanin ističe da je mark­sizam »superioran svim suvremenim teorijskim koncepcijama u eksplikaciji klasa i klasne strukture društva... u kritičkom dijalogu s njima u kontekstu suvremene socijalne prakse« (str. 97). Do tog je zaključka došao primjenom marksističke teo­rije na građansko društvo, a posebice provjerljivošću marksizma kao metode ana­lize tog društva.Peti odjeljak »Neki problemi klasne strukture zemalja u razvoju«, autorova je kratka analiza struktura i odnosa u netom oslobođenim bivšim kolonijama u kojima se pored kolonijalne bijele elite stvara domaća nacionalna buržoazija, srednji slojevi i proletarijat. Potvrdio je tezu o utjecaju globalnih društvenih promjena na klasno-socijalnu strukturu društva, ali i istakao da »od razvijenosti klasa i njihova ponašanja zavisi napredak u promjenama globalnog društva« (str. 125). Ovdje je osobito interesantna eksplikacija uloge seljaštva u revolucio­narnim promjenama. Seljaštvo je sudjelovalo u nacionalnim (političkim) oslobo­đenjima tih zemalja, ali je pitanje može li se preskočiti neka etapa na putu u so­cijalizam. Autor smatra da je to moguće ukoliko ne dođe do konzerviranja bur­žoazije na vlasti, jer će se seljaštvo postepeno pod utjecajem industrijalizacije »rastočiti«. No ukoliko se buržoazija konzervira i održi na vlasti tada postoje opravdane sumnje da je jedini put u socijalizam u formiranju vlastite radničke klase koja može izmijeniti postojeći društveno-ekonomski sistem.Odjeljak »Klasna i društvena slojevitost u socijalizmu« razmatranje je so­cijalizma kao klasnog društva, gdje unutar klase postoje mogućnosti različitog položaja. I za socijalizam važi teza da globalne promjene utječu na klasne odnose unutar društva, i obrnuto.Autor je analizirao sovjetski, kineski i samoupravni jugoslavenski model so­cijalističkog društva. Ujedno je primijenio Lenjinove kriterije klase na konkretnu društvenu stvarnost i kritički ispitao njihovu relevantnost za jugoslavensko dru­štvo. U toj analizi on ujedno konkretno-historijski raščlanjuje određene tenden­cije u našem društvu upozoravajući na moguća ideologiziranja u proučavanju kon­kretne društvene strukture. Jedno su tendencije deduciranja stavova ili zaključi­vanja na osnovi (još uvijek!) siromašnih empirijskih podataka, a drugo teorije koje prikrivaju činjenično stanje. U tom smislu on ispituje vrijednost funkciona- lističkih, elitističkih i pozitivističko-funkcionalističkih interpretacija marksizma i ocjenjuje ih kao neprikladne. Primjenjujući marksističku analizu, autor posebice govori o seljaštvu, radničkoj klasi, tehnokraciji i birokraciji. Samoupravljanje je jedini model globalnog društva koji danas može zadovoljiti čovječanstvo u cje­lini, a njegova teorijska osnova jest diktatura proletarijata kao prijelazni oblik u besklasno društvo. No, još uvijek postoje i otvorena teorijska pitanja u samo­upravnom socijalizmu, koja autor iznosi na kraju knjige.•k 'k kKnjiga Veljka Cvjetičanina sistematski je prikaz ne samo osnovnih koncep­cija o klasnoj strukturi društva nego i njezino analitičko preispitivanje s pozicija osnovnih stavova marksizma. Sustavno izlažući građu, autor je izabrao pogodnu razinu za čitaoca da mu je približi, a stavljanjem vlastitih objekcija, kako na kon­cepcije, tako i na društvenu strukturu koju analizira i polemičnošću rasprave uspio je zainteresirati čitaoca i temeljitije rasvijetliti neke probleme suvremenih teorija klasa. Autor je u svojoj namjeri popularizacije građe sa znanstveno^stručnog nivoa uspio. Knjiga ima i širi značaj, jer autor ujedno ustaje protiv golog empiriz­ma u sociologiji i etičke neutralnosti znanosti. Marksizam je načelno i praktičko- -politički angažirana koncepcija.Mogli bismo reći da je Cvjetičaninova knjiga »Klase i klasna struktura suvre­menog društva« sadržajno i teorijski komplementarna knjizi Stipe Šuvara »Socio­loški presjek jugoslavenskog društva«, i da kao takva može veoma dobro poslužiti studentima društvenih znanosti, osobito sociologije. Preporučamo je i svima onima koji žele upotpuniti svoja znanja iz ove problematike.Ivan Cifrić133

Veljko Cvjetičanin, Klase i klasna struktura suvremenog društva

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia