Ivan Magdalenić

Magdalenić, Ivan

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

vođnje; 12. Teorija i praksa samouprav­ne organizacije rada u Jugoslaviji.Za svaku temu dana je obavezna i šira literatura, koja obuhvaća vrlo ši­roko područje; iz te literature izvršen je izbor odabranih tekstvova, što daje knjizi onu već spomenutu praktičnu vrijednost u nastavi i seminarskom ra­du.Sadržajem knjige dominiraju dva bit­na kompleksna problema u sociologiji rada: 1. područje sociologije rada, jer tu postoje očigledni nesporazumi i ne­slaganja i 2. tokovi i orijentacije u su­vremenoj socijologiji rada u uvjetima proizvodnje, rada suvremenog društva.Što se prvog problema tiče,n e navodi se nigdje u knjizi, koji to nesporazumi i neslaganja postoje i od koga dolaze. Vjerojatno se problem više odnosi na naslov, nego na sadržaj. Problem se možda očituje u tome da li u našoj nauci prihvatiti naslov Sociologija rada ili Industrijska sociologija, ili jedno i drago. Autor upotrebljava i termin So­ciologija industrije (str. 16) za koju kaže da je to »zbir svakodnevnih istraživanja vršenih sa socioloških aspekta, a koja se tiču nekog isečka iz industrijske pro­blematike«, uglavnom sociologija indus­trije je uža i naučna oblast u odnosu na sociologiju rada.Industrijska sociologija kao i svaka druga naučna disciplina određena je predmetom i adekvatnim metodama. No, još uvijek se vode rasprave o naj- ađekvatnijem nazivu te sociološke nau­ke, kojoj je osnovni zadatak da otkriva i utvrđuje zakonitosti pojava socijalnih odnosa u radnoj sredini. R. Supek, M. Perović i drugi zastupaju mišljenje da nema potrebe nazivom isticati posebno područje kojim se bavi pojedina grana sociologije, nego da se može govoriti o »primjenjenoj sociologiji« ili, u alterna­ciji, o sociološkom istraživanju indus­trije. Zapadna praksa i teorija prihva­tila je postojanje i nominiranje poje­dinih područja kojima se bavi sociolo­gija, i to ne opća nego tzv. mikrosocio- logija. No, često se i tu javljaju razlike u nazivu sociološke nauke, koja se za­nima radom i njime uvjetovanim druš­tvenim strukturama.Prema Stanojčiću (Naša stvarnost 11/62. str. 168.), sociologija rada ima svoje korijene u filozofij|i, političkoj ekonomiji, te u općoj i industrijskoj so ciologiji. Stanojčić »sociologiju rada« definira kao naučnu teoriju o općim zakonitostima razvoja ljudskog rada injima determiniranim društvenim struk­turama. »Sociologija rada jest drugo, nego li industrijska sociologija, jest neš­to kompleksni ja nauka što proizlazi iz njene geneze, odnosno industrijska so­ciologija prerasta u svom razvoju u stalnom širenju svog predmeta u socio­logiju rada«. Međutim, medij i uvjeti u kojima se odvija rad veoma se razliku­ju, a neosporno je da industrijska sre­dina, odnosno rad u uvjetima industrij­ske proizvodnje izaziva drugačije socio­loške fenomene, nego li rad u poljopri­vredi. Također je važan globalni soci­jalni okvir, tj. društveno-ekonomski kva- litet, koji uvjetuje osebujne pojave unu­tar proizvodnih jedinica odnosno organi­zacija. Naziv ne ograničava predmet i sam naziv ne otkriva identitet problema, kojima se inače bave različiti autori.Vladimir KušanDinko Stary (ur.)BIBLIOGRAFIJApubliciranih radova iz psihologije članova Društava psihologa u Jugo­slaviji do 1970. godineZagreb: Društvo psihologa SR Hrvatske,1973.Bibliografije redovito donose više ko- nego »slave« svojim sastavljačima i risti svojim čitaocima i korisnicima, urednicima. Znajući to, moramo tim marljivim poslenicima odati priznanje čak i ondak ad njihovo djelo nije bez nedostataka. Međutim, Dinku Staryju, sakupljaču i uredniku Bibliografije pu­bliciranih radova iz psihologije . . . nije potrebno takvo »priznanje s utjehom«. On, doduše, nije stvorio (a nije na to ni aspirirao) kompletnu psihologijsku bibliografiju na jezicima jugoslavenskih naroda i narodnosti, ali je uspješno rea­lizirao svoju osnovnu intenciju: učiniti prvi ozbiljniji korak u tom pravcu. Mo gli bismo reći da ova bibliografija ima, u stvari, dvostruku namjenu: na jednom mjestu skupiti osnovne informacije o svemu što su jugoslavenski psiholozi pu­blicirali na različitim mjestima (i time olakšati pregled nad područjima kojima se jugoslavenska psihologija do sada bavila), i, s druge strane, na izvjestan način pridonijeti afirmaciji te (još uvijek) mlade struke i nauke i onih koji se njome bave.135Staryjeva Bibliografija nije (niti je htjela, a niti mogla biti) potpuna: ona ne obuhvaća ono što su jugoslavenski psiholozi objavljivali iz srodnih struka, niti ono što su iz područja psihologije objavljivali pojedinci koji nisu članovi jednoga od pet (republičkih) Društava psihologa u Jugoslaviji. Osim toga, u bibliografiju su uvršteni uglavnom samo oni psiholozi ikoji su popise svojih ra­dova sami dostavili sastavljaču (i samo oni radovi tih psihologa, 'koje su iza­brali sami autori). To su, objektivno gledajući, nedostaci ove bibliografije, ali njezin sastavljač s pravom može reći da bi sastavljanje zaista kompletne bi­bliografije (ako takve uopće postoje) bio posao koji bi daleko premašio mo- gćnosti jednog čovjeka. S druge strane, međutim, Staryjeva Bibliografija obu­hvaća i radove što su ih naši psiholozi objavili u inozemstvu. Možemo, dakle, žaliti zbog nesavršenosti ovog djela, ali za njih ne smijemo optuživati autora.Bibliografija publiciranih radova iz psihologije . . .obuhvaća ukupno 2.199 jedinica, razvrstanih u 11 skupina s Ukupno 111 podskupina. Evo pojedina­čnog pregleda tih skupina, broja pod, skupina i ukupnog broja jedinica u svakoj skupini: 1: Opća psihologija (10 podskupina, 247 jedinica), 2. Metodolo­gija i tehnike istraživačkog rada (7 pod­skupina, 102 jedinice), 3. Eksperimen­talna psihologija (17, 195), 4. Fiziološka psihologija (12, 44), 5. Psihologija živo­tinja (9 podskupina, jedna jedinica), 6. Razvojna psihologija (5, 135), 7. Soci­jalna psihologija (8, 267), 8. Ličnost (5, 64), 9. Klinička psihologija (18, 205), 10. školska psihologija, pedagoška psiholo­gija (9, 346) i 11. Kadrovska i industrij­ska psihologija (11, 593).Kako se već i iz prezentiranog pre­gleda sadržaja bibliografije može zaklju­čiti, ona je sastavljena »deduktivno«: sastavljač i urednik unaprijed je pre­zentirao jednu (internacionalnu) klasi- fikacionu shemu, a pojedini su autori sami svrstavali svoje radove u određene skupine, odnosno podskupine. Zbog toga se i desilo da je ukupno 16 podskupina ostalo praznih. Ozbiljnijom bi se ana­lizom vjerojatno moglo pronaći stano­vitih zamjerki i samoj klasifikacionoj shemi (premda je, barem djelomično, opravdava činjenica što se ona koristi i u inozemnim i internacionalnim biblio­grafijama), a još bi se lakše našle za­mjerke razvrstavanju (pa čak i uvršta­vanju) pojedinih bibliografskih jedinica, ali ništa od toga ne bi moglo temeljitije narušiti ocjenu da je ova bibliografija korisna i dobrodošla i da, već zbog toga, njezinom sastavljaču i uredniku pripa­daju ne mali komplimenti.Ivan Magdalenić136

Dinko Stary (ur.), Bibliografija publiciranih radova iz psihologije članova Društava psihologa u Jugoslaviji do 1970. godine

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia