Ivan Cifrić

Cifrić, Ivan

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

Niz psihosocijalnih i socijalno-psiho- loških fenomena u našem društvu, koji upojedinjuju i realiziraju socijalizam u- opće, iniciraju potrebu za jednom mark­sističkom, kritičkom teorijom subjekta, »sada i ovdje«.Blaženka DespotGrupa autoraTIPOLOGIJA RURALNIH SREDINA U JUGOSLAVIJI(Zbornik teorijskih i metodoloških radova)Zagreb, Beograd, Ljubljana, Skopje, 1972.Već nekoliko godina grupa istraživača iz nekoliko jugoslavenskih centara radi na projektu Tipologija ruralnih sredina u Jugoslaviji, čiji prvi rezultat ima­mo objavljen u obliku knjige pod istim naslovom. Smisao projekta jest u osvetljivanju opsega i pravca promje­na u ruralnim sredinama u Jugoslaviji, promjena što ih iz literature poznamo kao fenomen pod nazivima: promjene u socijalnoj i ekonomskoj strukturi, de­agrarizacija, socijalizacija, feminizacija, senilizacija, urbanizacija i si. Ove cilje­ve, ističu autori projekta, treba svestra­no, interdisciplinarno i kvalitetno ana­litički i sintetički osvijetliti i proučiti. Prvi korak je ii učinjen, što doka­zuje ne samo ozbiljnost naučnog pri­stupa istraživača, nego i interes i usmje­renost jugoslavenske sociologije na ak­tualne probleme jugoslavenskog društva i nastojanje da se uoče neke identičnosti njegova razvitka s razvitkom drugih društava, ali istovremeno i posebnosti vlastitog razvitka.Odmah na početku ovog osvrta treba istaknuti smjelost autora i institucija ko­je su nosioci projekta, da na sebe preuz­mu naučnu obavezu kao što je ova. To su četiri organizacije: Centar za sociologi­ju sela Instituta za društvena istraživa­nja Sveučilišta u Zagrebu — Zagreb, In­stitut za kriminološka i sociološka is­traživanja — Beograd, Inštitut za socio­logijo in filozofijo pri Univerzi v Lju­bljani i Institut za sociološki i politič- kopravni istražuvanja — Skopje. Posebi­ce je za pohvalu prva od spomenutih institucija, koja je do sada permanentno pratila pojave u našem selu i publicira­la postignute rezultate.Publikaciju Tipologija ruralnih sredi­na u Jugoslaviji pripremili su: Stipe Šu- var, Vlado Puljiz, Cvetko Kostić, Rada Boreli, Matija Golob, Stefan Kostovski Milan Župančić, Ruža First-Dilić, Denko Denkovski, Svetozar Livada, Petar Mar- ković i Ivan Magdalenić.Knjiga ima teorijsko-metodološki ka­rakter. Problemi tipologijske metode u sociologiji, sistematski se analiziraju, zatim konkretni primjeri njezine pri­mjene u svijetu i u jugoslavenskoj sociološkoj praksi, da bi se konačno izložila zamišljena i konkretizirana tipologijska metoda koja se ima pri­mijeniti u istraživanju što ga pripre­ma spomenuta grupa. Ovakav postupak odaje smjelost autora da izlože i ponu­de vlastiti pristup istraživanju naučnoj javnosti na ocjenu. Neka nam bude do­zvoljeno primijetiti da su takvii postupci istraživača, da prije realizacije istraži­vanja prihvate sugestije, kritike i ocje­ne javnosti o budućem radu, vrlo smjeli i pohvalni, a i u skladu s principom javnosti naučnog rada i etike istraživa­ča, ali da su, na žalost, u našoj praksi vrlo rijetki. Za naučna istraživanja se danas u svijetu, a i u Jugoslaviji, troše velika sredstva društvene zajednice, a rezultate i dostignuća tih istraživanja javnost vrlo ečsto nikada ni ne sazna. Ima ne samo istraživača nego i organi­zacija koje se bave naučno-istraživačkim radom kojega čitalac ne može na ova­kav način upoznati. Nauka i naučni rad­nici ne smiju se ponašati po principu tajne, jer je to princip birokratskog po­našanja. U naučnom radu nikakva se zatvorenost ne može opravdati niti do­biti podršku šire zajednice, a ni puni status naučnog rada. Tipologija ruralnih serdina u Jugoslaviji je dokaz da se mo­že raditi i drugačije, pa već i zbog toga zaslužuje pohvalu.Ovaj zbornik sadrži pet poglavlja s Dilić. Oni navode logičke i teorijske zah- prilozima. Prvo poglavlje nosi naslov »Ti­pologijska metoda u sociologiji«, a na­pisali su ga Milan Župančić i Ruža First- Dilić. Oni navode logičke i teorijske zal- tjeve koji se postavljaju pred sociolo­ga u stvaranju klasifikacija i u konstrui­ranju pojedinih tipova, oslanjajući se na McKinneya, čija se orijentacija u suštini podudara s Weberovim idealnim tipovima. Kod obojice navedenih teore­tičara suština »tipa« jeste u namjerno- sti njegovog konstruiranja kao pojmov­nog obrasca u sociološkoj eksploataciji.127Stvaranje, odnosno konstruiranje tipo­va ima pet faza, koje u suštini predstav­ljaju kombinaciju sociološke imaginaci­je i primjene komparativne metode. Konstruiranje tipova ima više različitih dimenzija, od kojih se navode slijedeći polariteti odnosa: idealno — empirijsko, opće — specifično, idealno — historij­sko, bezvremensko — vremensko, uni­verzalno — lokalno i generaliziraj uće — individualiziraj uče, kao skica za moguću »tipologiju tipova«. Govoreći o funkcija­ma tipova, autori ovog poglavlja objaš­njavaju njihovo heurističko značenje u smislu (a) ukazivanja na konkretne fak­tore društvenih fenomena i uočavanja njihovih tipičnosti, (b) konstruiranja po­jedinih tipova ovisno o nivou apstrakci­je, (c) relevantnih odstupanja kao osno­ve za hipotetske okvire i (d) predviđa­nja kretanja pojmova.Osvrnuvši se na dosadašnja razmatra­nja o ovoj metodi u historiji sociološke i filozofske misli, autori navode sve zna­čajnije primjere konstruiranih tipologi­ja, spominjujući najprije dihotomne, a zatim kontinuirane tipologije. U prvoj skupini riječ je o tipolgoijama Spencera, Daarkheima Tönniesa, Redfielda, Zim- mermana, Cooleya, Sorokina, Personsa, Webera, Mertona itd, a u drugoj se na­vode dva najznačajnija imena — Gold­schmidt i Lenski. Na kraju poglavlja autori zaključuju da je sociološka tipo­logija kao komparativna metoda nužno vezana za određenu vremensku dimenzi­ju, tj. da je evolucionistička (historij­ska), jer nastoji u sukcesivnom slijedu izlučiti pojedine etape društvenog raz­voja i njegove oblike društvenosti.Drugo poglavlje, »Inozemna tipologij- ska proučavanja sela«, pripremili su Vla­do Puljiz, Ruža First-Dilić, Mati ja Go- lob i Denko Denkovski. Ovo je poglavlje zapravo prenošenje iskustava tipološkog proučavanja sela u zemljama čije re­zultate naša naučna javnost može naj­bolje pratiti, a to su istovremeno i ze­mlje koje imaju izvjesnu tradiciju u takvim studijama. Radi se o Francuskoj, USA, Njemačkoj i Poljskoj.Odmah na početku poglavlja konstati­ra se da su teorijski pristupi veoma ra­zličiti, kako u određivanju osnovnog elementa u odnosu na koji se vrši tipo- logiziranje i izbor jedinica analize, tako i u pogledu indikatora za stvaranje ti­pova i da tu postoje još mnoge teorij­ske dileme, ali one u suštini predstav­ljaju »napredak u upoznavanju seoske stvarnsti u svoj njezinoj složenosti«. Bu­128dući da u svijetu postoje značajne raz­like u ruralnim sredinama, to je nemo­guće stvoriti jedinstvene klasifikacijske okvire za konkretne primjene, tim više što se u svim fundamentalnim istraži­vanjima (kao što će biti i jugoslaven­ska tipologija ruralnih sredina) nužno mora uzimati u obzir i dinamička kom­ponenta, a ne samo presjek društvenog stanja. U ovom poglavlju je pokazano kako su dileme u konkretnoj primjeni tipološke metode razrješene u istraživa­njima što su provedena u spomenutim zemljama.Treće poglavlje, »Sociološka i srodna proučavanja sela u našoj zemlji s po­sebnim osvrtom na tipološke elemente« (autori su Svetozar Livada, Cvetko Kos- tić, Rada Boreli, Matija Golob i Stefan Kostovski) predstavlja analizu dviju sku­pina osnovnih problema. Jedno su me­todološka pitanja, odnosno problemi in­strumentarija u dosadašnjim istraživa­njima sela, a drugo su aanalize ispitiva­nja seoskih sredina u pojedinim našim republikama, što zapravo predstavlja »u- vid u nasljeđe naše ruralne sociologije«. Ovdje smatramo potrebnim reći da bi svjetsku javnost trebalo bolje infor­mirati o našim istraživanjima Balkan­skog poluotoka, koja su inače u svijetu cijenjena, ali slabo poznata, iako u mno­go čemu predstavljaju klasičnu antro­pološku i sociološku literaturu i svjet­ske sociologije. Možda je sada najbolji trenutak za to. Teško je reći koji bi bio najbolji način, ali mislimo da bi tre­balo razmisliti o izdavanju hrestomatije domaćih klasika ruralne sociologije na nekom od svjetskih jezika, kao što je to nedavno učinjeno s pregledom suvre­mene problematike jugoslavenskog sela u publikaciji »The Yugoslav Village«, (po­sebnom izdanju časopisa »Socioolgija sela«). Možda bi ovo prošireno poglavlje bilo koliko-toliko pogodno za jedan ta­kav poduhvat, ali to prelazi mogućnosti jedne grupe entuzijasta i tu je neophod­no angažiranje Jugoslavenskog udruže­nja za sociologiju i sveučilišnih centara u JugoslavijiPišući o dosadašnjim instrumentimao proučavanju sela i seoskih sredina, au­tori ovog poglavlja konstatiraju da su ona uglavnom deskriptivnog karaktera i da su veoma rijetki pokušaji klasifikaci­je koja bi mogla poslužiti za izradu sa­moga projekta. Zato se čitaocu postav­lja pitanje zašto je popis instrumentari­ja uopće naveden u ovoj publikaciji. Od­govor je jasan, i ne treba mu mnogokomentara, a sadržan je u samome ka­rakteru ove publikacije. Ona nije napro­sto samo izvještaj o mnogobrojnim di­lemama i informacija o istraživanju ko­je se ima poduzeti, već je to i prilično dobra zamjena za jedan udžbenik, odno­sno priručnik koji mogu koristiti i stu­denti za upoznavanje spomenutih pro­blema i svijetskoj i u našoj ruralnoj pro­šlosti. Autori objavljujući Tipologiju imali su vjerojatno i to na umu.U ovom poglavlju posebno se navode doprinosi sociološkom proučavanju sela u Jugoslaviji od strane Vuka Stefanovi- ća Karadžića, Baltazara Bogišića, Jova­na Cvijića, Antuna Radića, Sretena Vu- kosavljevića i Antona Melika, kao i no­vija istraživanja jugoslavenskog sela što su ih proveli Cvetko Kostić, Petar Marković i drugi suvremeni autori. Do­sadašnji postignuti rezultati promatrani su s aspekta doprinosa samom projektu tipologije jugoslavenskih ruralnih sre­dina.Iako broj stranica pojedinih osvrta ne govori mnogo o vrijednosti građe, va­lja spomenuti da su opusi posvećeni pro­učavanju sela u pojedinim republikama neujednačeni. Tako se novija proučava­nja sela u Hrvatskoj, Bosni i Hercego­vini, Srbiji i Crnoj Gori prikazuju na samo stranicu i pol, dok su proučava­nja makedonskog sela opisana na šest stranica, iz čega čitalac može steći po­grešan dojam o broju i kvaliteti istra­živanja provodnih u pojedinim sredina­ma.Četvrto poglavlje napisao je Stipe Šu- var, a ono nosi naslov »Tipologijska me­toda u našem istraživanju«. Tu je pre­zentirana idejna koncepcija projekta. Dva su osnovna neposredna zadatka ko­ja se imaju realizirati projektom. Jedan je stvaranje dugotrajno primjenljive me­todologije za istraživanja jugoslaven­skog sela, a drugi — neposredno otkri­vanje spoznaja na kojima šira društve­na zajednica može zasnivati svoju po­litiku prema selu. Realizacija ovako za­mišljenog projekta nemoguća je, po mi­šljenju njegovih autora, bez reprezenta­tivnih monografija i korištenja većih i manjih anketa kao i statističkih poda­taka koji bi omogućili ne samo uvid u presjek struktura nego i njihov dosa­dašnji razvitak, kao i procjene daljnjih tendencija. U idejnoj skici projekta pred­viđa se upotreba mnoštva dinamičkih indikatora, što bi omogućilo »d ase ra­znolikost seoskih sredina »prilagodi« po­trebama validne sociološke komparaci­je i sinteze«, Što praktički znači klasi­fikaciju postojeće i sakupljene građe i stvaranje tipološke ljestvice i određenih tipova ruralnih sredina. To je moguće stvaranjem osnovnih tipova ruralnih sre­dina i podtipova na kontinuiranoj lje­stvici indikatora.Osnovna jedinica istraživanja bit će »homogena ruralna zona«, odnosno jed­no ili čitava skupina sela. Budući da je nemoguće da se tipološki pristup za­drži samo na jednoj razini istraživanja, nego mora akceptirati različite nivoe i socijalne determinacijske sisteme, pred­viđa se i upotreba kompleksnih statistič­kih i drugih metodoloških postupaka i analiza i na nivou općina.Opasnost koja se krije u tako idealno zamišljenom istraživanju jest u tome da se zbog »tehničkih razloga« (a to su kod nas zapravo financijski problemi) suzi opseg i dubina istraživanja, što bi bila neprocjenljiva šteta, jer bi rezul­tati i dostignuća ovg projekta — do­sljedno realiziranog — predstavljala uz­dizanje jugoslavenskog proučavanja ru­ralnih sredina na svjetski nivo, a ovo ograničenje moglo bi biti odgovor ako se stvori tipologija bez sadržaja, ili ne- primjenljivi klisei koji nikome ne mogu služiti. Teorijske konzekvence su osnova od koje treba polaziti u društvenom tre­tiranju i valoriziranju ovoga poduhvataPeto poglavlje ove publikacije je po­pis odabrane literature, koji sadrži 144 bibliografske jedinice domaćih i stra­nih djela.Poseban dodatak predstavlja nekoli­ko priloga metodološke naravi. U pr­vome Petar Marković iznosi idejnu ski­cu ruralnog atlasa Jugoslavije, koji bi sadržavao prikaz najznačajnijih obiljež­ja poljoprivrede i sela. On navodi i kon­kretne prijedloge kartograma. Drugi pri­log razmatra mogućnosti korištenja re­zultata poslijeratnih popisa stanovniš­tva u realizaciji ovog projekta, i kom­parativno analizira metodologiju i sadr­žaj tih popisa. Ovaj prilog napisao je Ivan Magdalenić. Konačno, treći prilog čine radne verzije dvaju upitnika koji će se koristiti u istraživanju: Upitnik za selo i List za domaćinstvo.U zaključku možemo reći da prvi re­zultat rada na projektu Tipologija ru­ralnih sredina u Jugoslaviji, a to je ova publikacija, ima daleko šire značenje nego što sam projekt predviđa, jer se ona — kako smo već spomenuli — mo­že koristiti i kao priručnik o tipologij- skoj metodi u sociologiji uopće i kao129nformacija o dosadašnjim rezultatima naše ruralne sociologije.»Biblioteka sociologije sela« u izdanju Centra za sociologiju sela Instituta za društvena istraživanja Sveučilišta u Za­grebu, označila je — šuvarevom knji­gom »Od zaseoka do megalopopisa« iovom »Tipologijom ...« — dobar poče­tak u objavljivanju značajnih radova iz područja ruralne sociologije i nesumnji­vo će biti zabilježena i u inozemnoj sociološkoj literaturi.Ivan Cifrić130

Grupa autora, Tipologija ruralnih sredina u Jugoslaviji (Zbornik teorijskih i metodoloških radova)

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia