Rafo Bogišić

Bogišić, Rafo

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

su . uci u antologiju, mozda i na ustrb nekih manjih, veoma poznatih i lako do­kuoivih tekstova_ No treba priznati da je izbor iZVl'sen po odreoenorn planu koj; 8vakako odgovara vec spornenutoj opeoj koneepeiji_ II sv. sadrzi bogat izbor z3­nimljivih radova inace manje poznatih autora ili pak radove pisaea koji su tek uz put kriticari i esejisti (Grabbe, Danzel, Keller, Fontane, Hauptmann dr.) Vinko tmegac HOLANDSKI SLAVIST 0 STAROM DUBROVACKOM JEZIKU (Christian Alphons Van den Berk: Y a-t-il un substrat cakavien dans le dialeete de Duhrovnik, Mouton & co, 'S - Gravenhage, 1957.) Poslije Resetarove smrti (1942) nitko se ozbiljnije nije bnvio proucavandem ~tarog dubrovackog jezika i govora. Po­SIO su u dugogodisnjoj polemiei izmeou Resetara i drugih dodirnuti raznovrsnti. yidovi problema i iznijete razlicite mo­gucnosti rjeilenja, kao da je Resetarovom srnreu nastalo zatisje. . Pitanje je opet nedavno pokrenuto. Radovi holandskog slavista Van de Berka i7.azivaju nasu paznju u prvom redu jer se radi 0 jednom zanimljivom pitanju nase lingvistike koje - kako izgleda - jos nije rijeseno. Posebno je zanimljiv me­tod kojilm se holandski slavist sluzio; i zakLjucei do kojjh je dosao. SUjedeei Reseratorova istrazivanja Van den Berk je prven~tveno proucavao jezik dubrovackih pisaea, ali je napravio i je­dan korak dalje, jedan novi korak. Prou­cavao je jugoslavenske dijalekte osobito u pogledu akeenta ispitujuei pri tom ak­eenatske s'sterne stokavskog i cakavskog govora i uporeoujuc; rezultate svojih stu­dija s on im sto se moze znati 0 akcenti­ma starog dubrovackog jezika. Upravo u studiju akeenata Van den Berk je pro­nasao bi tni putokaz za svoje zakljucke. Nakon svojih lstrazivanja, posto je prou­cio sve 5tO su drugi reldi i sto je rekao Resetar, Van den Berk je zakljucio da problem nije rijesen. Za Van den Berka prije svega izdanja kojirna se Resetar sluzio nisu dovoljno kriticna za rnoderan i suvremeni studij. On tvrdi da nije lako, pored cinjeniee da pjesnici 15. i 16. stoljeea dosbjedno upo­trebljavaju cakavizme, zakljuciti da se cakavski nije nikada govori.l.o u Dubrov­niku. Cudi se kad Reiietar pravi razliku izmeou »obicnih« i »neohicnih« cakaviza­ma . Ne mozerno, kaze holandski slavist. prenositil u proslost jednu suvrernenu si­tuaeiju. Sam Re5etar je priznao da je zaista tesko ohjasniti neke dubrovacke cakavizrne samo izvanjskim utjeeajern. U svom jlStrazivanju Van den Berk je isao trima stazarna: 1. analizirao je Dzamanjicev »Nauk za pisati dobro latinskierna slovirna rijeci jezika slovinskoga «, Bec, 1639. 2. slijedio je trag Resetara, analizirajuei njegove studije i zakljucke i 3. proucavao je sie­tern akeenata kod poznatog leksikografa Ardelija della Belle (1728). • U uvodu svoje knjige, a zatirn u obrs­zlozenjirna Dzamanjic je izradio citnv je­dan ortografsko-fonetski sistern jezika u Dubrovniku. Ono 5to je pri torne najvaz­nije jest njegov odnos prema staroslaven­skorn »jatu«. Dzamanjic je uwjek bio sklon tradiciji. I uvijek pokazl\je veliki interes za i.zgovor. Svoj sistem bazira na fonetiei. Iako je zelio dati objasnjenja i upute 0 biljezenju refleksa »jata«, DZa­manj,ie nije bio i nije mogao biti doslje­dan. Mnogostrukost i velika sloboda upo­trebe »jata« u pr0510sti nisu mu ornogu­cili sistematizaeiju. Ta cinjenica pored postojanja prefiksa »pri« i apsolutnih ikavizama kao: do);., ovdi, gori, pokli\ toU, i dr. dokazu~e da je jos u Dzarnanji­eevo vrijerne ikaviski refleks bio ziv. U Lo vrijeme on n'e pTevladava, povlaci se, ali jos postojil. Slijedeei drugi put Van den Berk ide putem Resetarova etudija. Resetsr miali 291 da se u Dubrovniku IDJe nikada govorilo cakavski, nego uvijek i samo hereego­vacko-stokavski dijalekt. Mnogi ueenjaei su mu se suprotstavljali, Resetar je z~pravo bio sam. U takvoj si­tuaeiji pored uvjerenja da je rijesio pro­blem, Rdetar je ponekad ocitovao i ne­sigurnost pa i sklonost da djelomicno i popusti. Van den Berk zakljucuje da se iz takva Re5~tarova stava po red ostalog vidi da ni Resetarovo mi.Sljenje nije ko­naeno drugo nego jedna hipoteza. Ho­landski slavist primjecuje jos nesto: kod Rdetara. je vidljivo da je svoja istra­~ivanja pocinjao sa vec unaprijed formi­l'anim misljenjem, sa stavom kojemu je unaprijed b io sklon. Rciletar nije dozvoljavao postojanje ca­kavizama kao ostataka jednog jezika go­vorenog od slavenskog pucanstva u Du­bl'ovnikll, ili u najmanju rukll od jednog dijela tog puc3nstva. Ali LI jednoj Rese­tarovoj hipoteZ"i\ tj. ako se d07.voli 1I proiHim vjekovirna, npr. na pocetku sln­vizacije Dubrovnika, mogucnost postoja­nja jednog svijeta u najmanju ruku dje­lomi cno cakavskog, nije nuZno ulozüi sve napore da se uklone svi cakavski oSlaci , nego se moze pr"hvatiti mogucnoet istovl'emenih i novih izvanjskih utjecaja. Isto tako nastavlja V. d . B. moze se go­voriti i 0 unutarnjem razvi,tku dubro­vackog dijalekta posavsi od koncepcije ua su se tu susretali ikavski i ijekavski, cakavski i stokavski govor. Poteilkoce za DVU hipotezu i za po:i:natu ReSetal'o~1l iste 8U. V_ d. B . misli da se sve varijaci1e i sva .lobod3 5 obzirorn na » jat« kod jednog pl'eliterarnog i jos vise kod jednog lite­~arnog autora ne mogu obj~snit.i samo .iz­va njskim utjeeajem. On 7.akljucuje: Cini rn'i se da sve varijacije i sloboda n upo­trebi »jata« predstavljaju jed:an unutr.asnji proces u kojem su dva elementa u rne­dusobnoj borbi, jedan koj,i izmice i drugi koji pobjelluje. V . d. B. sumnja da li su SV.i dubrovacki kaneelari za koje ne znamo otkud<l su i kod kojih se vec V'idi da pre"ladavaju jekavski odnosno ekavski elementi bili 7.aista Dubrovconi. Vazllo bi bilo doznati tko pise, za koga i gdje pjsc. Tl'eci put kojim je posao Van den Berk jest proucavanje akcenta kod leksikografa Ardelija della Belle cija knjiga je Starn­pana u Veneeiji 1728. g. lz biografiJje Delis Belle doznajemo da je dugo vre­mena zivio 'u Duhrovniku, tamo propo­vijedao i predavao na hrvatskom jeziku, cesto se ,i kasnije navracao u Dubrovnik. Svoje djelo pisao j,e u Dubrovniku, o,im u dva slucaja eitz·r' 0 je iskljucivo dubro­vacke pisee, a djelo mu je pnije stampanja preS' edao poznati dnbro­vacki pjesnik Ignjat Durdevic. Sve 0\'0 govof'i da je Della Bella dobro poznavao jezik Dubrovnika i da je u njegovu djelu sacuvana i odrzana veza s na50m knjize\'­nom tradiei~om i s narodnirn jezikom u Dubrovniku. Della Bella je u predgovorn otvorcno istakao a u djelu se drzao misli 0 velikoj va :tl1osti akcenta ~ nasern jeziku. Van den Berk polako slijedi i studira akeenatski sistem ucenog jezuita, Zakljucak je Van den Berka od izvanredne va?,nosti, rnjesto akccnta u Della Bellinoj knjizi je "dredeno prerna stokavskom, ali karakter i priroda akeenta su cakavski. Slican slncaj stokavizaeije cakavskih eJerncnata pronasao je u Dalmaeiji, u Trogiru , Aleksalldar Belic, a IVLte Hraste u blizini Splita i na dalmatinskim otoei­ma. Prema rezultat\ima pronadeniml u rjecnjku Ardelija della Belle za Van den Berka je ocito da je pocetkom 18. sto­I.jeea s i~ tem akeentuac ije u Dubrovniku veiikim dijelom jednak susjednim cakav­skim dijalektima. Dakako, veC onda ovaj sistem je bio "ise ili manje narusen od hercegovackog stokavskog sistema . * Prateci izlaganje holandsko!'; slavi,ta mogli srno, to nije bi:lo tesko, vidjeti mis­Ijenje 0 pitanju starog dllbrovackog je­.ika. Ipak on n.a kraju i u ppsebnom r.akljucku 6"intentizira svoje misli: Dubrova cki jezik je nasuprot 'lIsjednoID heree govackom uvidek irnao neke jezicne brakteristike koje kao normalne susre­cemo takoder u sllsjednim dalmatinslcim cakavskirn govorima. Neke sn manje ili vise tipiene za caka\'ski , drugp. 6U pre­trpjele utjeea j stokavstine. Medu ovim osobinama ima ih koje ne nalazimo ni u jednom stokavskom dijalektu. Neke je i Resetar primi.ietio. Poei od pretpostavke da se u Dubrovniku nikada nije govorilo cakavski i' na osnovu toga zakljuciti da normalne cakavske ka­rekteristike ne mogu biti ni ostaei nr ind'ie-ije jednog govorenog dijalekta znaci· pretposta vi ti vec rijesen problem. Moglo bi se takoder poei " od pretpostavke. drukcije rijesenog problema, od nvjere­292 nja d .. se u Dubrovniku govorilo. cakav­sk.i. Izgleda da se tako mnogo puta i ra­dilo. Stokavski dijalekt 8e s vremenom ra­smo daleko preko 8vojih prvobitnih gra­niea. Pokazao se jak osobito u krajevima gdje su stokavei u velikom broju dosli poslij e invazije Turaka. Nema sumnje da je prije ebpanz:ije s tokavstinel pasto: jala jedna medugranii'na wna izmedu dvaju dijal ekata. Mo g;la bi se nazvati periferna, i1i eentralna kako je naziva Resetar. Nakon stoljeca ova zona j e nesta­la. Postojale su dakle zone u kojima se govorilo cakavski, gdje se sada govori sa­mo stokavski. Novonadoslim stokavskim govorili su i potomei cakavaea. Uvijek je moguce i vjerojatno da se u o,' im di­jalektima pronadu tragovi nek adasnicg govora. Osobito ako unovom govornom dijalektu pronaaemo kompleks lingvistic­kih osobina koje su normalnc u sus jed­nim cakavskim dij alektima, a nisu nor­ma lne za sus jedlle stokavske rlijalekte . Ovo pogotovo ako su ove pojedinosti karakteristUcne za proees li tok avizaeije. I nada sve ako se radi ° osobillama u sistemu akeelltuacije koje osobille pod­sjecaj u na sislem akeentuaei.je susjednih cakavaea, a ne stokavaea . Dubrovacki je­z ik opisan od Ii.ngvista - Budmani, Kusar, Resetar - odgovara ovoj situaeiji. • Van den Berk je pokrenuo povrsinu koja se vec dva deeenija hila us tajala. POIlOVO je potakao jedno pitanje nase lingvistike. koje je sve samo ne jedno­sta vno. Resetnrova u!,otreba opsezne i7.vorne dokumentacije, njegovo izvrsno poznava­IIj e dubrnvacke proslosti: le rijetka ozbilj. nost pri analizi i u sporedbi stvo rili su kod mnogih uvjerenje, dakako ispravno, 0 si­gurnosti i solidnosti posla koji je du­brovacki slavist obavljao. Velicina naucne pojave Milana Rese tara mnogima je kas­nij~ sama za sebe bila dovoljna da ir.azo­\'e apsolutno povjerenje u svalci njegov Bud. Holandski slavist Van den Be rk ipak nij e prvi koji se u pitanjima sta ro g du· hrovackog jezika suprotstavio Rei!ieta l'u. Rdetar je jos za Zivota u svom mislje­nju bin prilicno osamljen. Van den Berk j e zapra\'o najnovnji koji sumnja u R ese ta­rove !\"Conje 0 najstarij em slavenskom govo ru i jezikn u Duhrovniku. Svojim radovim.a Van den Berk, dakako; problem n'ije rijesio. On je samo anali­zirao rad Milana Resetara i pri tome na osnovu vlastite analize jos dva autora ­doknmenta iznio i svoje misljenje. Ho­landski slavist ima sistema i radi ozhiljno. Im.a i svoje odredeno miSLjenje. Time je pobud'io na razmisljanje. Ono se grana u dvoje : razmisljamo 0 njegovu metodu i zakljuceima. Da Ii jedan lingvist koji iznosi drukcije misljenje mora poznavati sve ono lito 0 predmetu u sirem smislu, ovdje Dubrov­niku, zna njegov predsas llik V. d. B. kao da izbjegava prigovoru. Analiza Resetarova· djela samo je jedna trecina V. d. B. Osim toga rad M. Resetara takve je prirodc da cesto omogucava uvid u pitanja i bez neposrednog poznavanja svakog dokumen­ta j svega ito je u vezi s Dubrovn.ikom. Upoznali smo se i s· krajnostima do kojih se znalo doei. Nekc tvrrlnje shva-. eene su pretje rano jednostavno i jedno­strano. Sam Reseta r nije bio ek stremist. U svojoj posljednjo:j, velikoj studiji 0 najs tarijem dubrov. govoru napisao je da je on, ako vec treba priznati sudjelovanje cakavizama u formiranju dubrovackog je­zika, skloniji J agicevu mi61jenju, po ko­jem lleki dubrova cki cakavizmi nisu une· seni nego su se nalazili u Dubrovniku vec u vremenima kad se grad p()ceo slnvizi­rati, " jer - kako kaze Resetar - sasv·im. odsjecenih granietl medu dijalektim:l ne­ma - ima ih samo medu jezicllim osobi­tlama {{ (Glas, CCI, 33.). Moguellost da je i Dnbrovnik bio u jednoj takvoj p erifernoj ili eentralnoj dijalektalnoj meauzoni (nazivi: V. d. B. i M. Rese tar) ne iskljucuje "klasicna « Kukuljeviceva i Resetarova izjava da su se dllbrovacki knjizevnici u jf'ziku poveli za svo jim kolegama drugih dalrnatinskih sred1;; ta. To uostalom nece hiti jedina veza izmedu knjizevnika Dubrovnika 'i dmgih centara D a lmaeije. Stvar se zaos­tl'ila onog casa kad se po stojanje cakaviza-. ma u dubrov ackoj Iiriei tumacilo iskLjuci­vo i samo ka snijim dolaskom Ra Rtrane­(u prvom redu dolaskom erkvenih knjiga i pjesama). Posebno je pitanje da li je jednostavno objasniti da u 'jednom razvijenom i aa-­mostalnom sredistu pjesnici kroz dva ato­ljeea pisu dosljedno svoje pjesme na jezi­ku koji im je u svakodnevnom zivotu lud. Da li je lako razulDJjeti da pjesnik. svaki put - bilo je mnogo pjesama i mno­go pj esnika - kad odluci da napilie pjes­293 mu' mora ' da se koneentrira, da .~vjesno i hotimicno napuiitH jezik kojim inace govori, a odnekuda @a strane, iz intelek­tualnog sprem!i.sta, uzima jedan strani i u govoru nikada ne upotrehljavani kompleks izrazavanja? Da li je crkvena hteratura i lektira mogla u tolikoj mjeri okupQ,rati pjesnike da uzmu i jezik te pismenostI 1 da njim tako dugo pjenju pjesme koje su, kako znamo, u Dubrov­niku zivjele, isle od ruke do ruke i bile jeda~ od elemenata drustvenog Zivota. Pri tome je osobito znacajno da taj jezik Dije nestao odjednom, nego je nestajao postepeno. Nije li, dakle, put d vostrukosti, vidljiv u prvom dubrovackom slavenskom jeziku, odraz adekvatne dvostrukosti du­brovackoga govora i rezultat susreta dva­ju na5ih Zivih dijalekata?! Do istog zakljucka, Bamo drugim pu­tem, dosao je nedavno prof. M. Hraste kada ,je, na temelju analize knjizevnog jeZ'ika dalmdtinskih sred'Sta u pro~losti, osvrnuvsi se na odnos pisanog i govornog jezika u Dlubrovruiku, zakljucio: »Kad znamo, da su svi ostali knjizevnici toga vremena (u Dalmaciji, R. B.), redom manjih knjizevnih sredista, pisali uglav­nom narodnim govorom svoga kraja, nije bas lako vjerovati, da bi dubrovacki pis­ci, koji su pripadali najja cem, najbroj­nijem i najnezavisnijem knji.zevnom sre­distu, morali stvarati knjizevni jezik, koji bi se toliko razlikovao od narodnoga... Lakse bi bilo vjerovati, da su te erte (ca­kavske, R. B.), makar i u manjoj mjeri, postojale u dubrovackom govoru onoga vremena i da su kasnije nestale zbog ja­kog utjecaja ' dubrovackog zaleda . ..« (Zbornik M. Marulica, Zgb, 1950, 250). Poticaj na razmisljanje i pitanja koja izaziva rad Van den Berka govori i 0 vrijednosti njegove knjige 0 8tarom du­brovackom jeziku. Ralo BogiSie 294 

HOLANDSKI SLAVIST O STAROM DUBROVAČKOM JEZIKU (Christian Alphons Van den Berk: Y a-t-il un substrat čakavien dans le dialecte de Dubrovnik, Mouton & co., 'S- Gravenhage, 1957.)

HOLANDSKI SLAVIST O STAROM DUBROVAČKOM JEZIKU (Christian Alphons Van den Berk: Y a-t-il un substrat čakavien dans le dialecte de Dubrovnik, Mouton & co., \u27S- Gravenhage, 1957.)

HOLANDSKI SLAVIST O STAROM DUBROVAČKOM JEZIKU (Christian Alphons Van den Berk: Y a-t-il un substrat čakavien dans le dialecte de Dubrovnik, Mouton & co., \u27S- Gravenhage, 1957.)

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia