Dušica Seferagić

Seferagić, Dušica

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

RecenzijeLucy Mair:AN INTRODUCTION TO SOCIAL ANTHROPOLOGYOxford: Clarendon Press, first published1965., reprinted 1970.Lucy Mair je profesor primjenjene an­tropologije na Ekonomskoj školi u Lon­donu. Knjiga o kojoj govorimo namje- njena je prvenstveno studentima soci­jalne antropologije.Ako knjigu, dakle, shvatimo kao ud­žbenik i s tog aspekta se prema njoj odnosimo, onda imamo pred sobom je­dan prilično opsežan i sadržajan, iako nikako potpun i sveobuhvatan udžbenik. Ako pogledamo sadržaj pojedinih gla­va, uoeit ćemo da nedostaje čitav me­todološki dio (kao posebna cjelina, na­ravno, obzirom da se ni o čemu u nauci ne može govoriti a da se ujedno ne govori i o metodologiji, pa je tako i ovdje ona implicitna ostalom sadržaju).Knjiga se sastoji od 17 glava sa sli­jedećim sadržajem:1. Što je socijalna antropologija; 2. Kako se razvijala socijalna antropolo­gija; 3. Neke teme najnovijih diskusija;4. Socijalna diferencijacija; 5. Srodstvo i porijeklo; 6. Seks, brak i porodica; 7. Politika bez države; 8. Prvobitne drža­ve; 9. Zakon; 10. Organizacija proizvod­nje; 11. Razmjena roba; 12. Novac i kredit; 13. što je religija; 14. Religijai društvo; 15. Povezane teme I: Društve­na promjena; 16. Povezane teme II: Pri- mjenjena antropologija; 17. Povezane te­me III: Rasni odnosi.Knjiga je pisana veoma pristupač­nim i razumljivim stilom kao da se ob­raća nekome tko nema pojma o antro­pologiji, i čini nam se, iako ne zastupa­mo nikakvu bastijansku kompliciranost, da je na malo stroži način mogla ušte­djeti polovinu prostora.Ovakvom prikazu u svrhu, najzanimlji­vije je pogledati što autorica smatra so­cijalnom antropologijom i kako je ona primjenjuje kao nauku u praksi. Naime, historijat nauke dan je sažeto i proiz­voljno naglašavajući važnost pojedinih etno-antropologa (kao što to, samo u drugom smjeru čini i naša ovdašnja et­nološka škola). Po sadržajima ostalih glava vidimo šta je prema autorici pred­met socijalne antropologije. Znamo da je antropologija jedna od najspornijih nauka, kada je u pitanju njeno defini­ranje tj. ograničenje. Ponekad se pod istim imenom govori o različitim stva­rima, ponekad pak iste stvari imaju ra­zličito ime, a katkada se čini da stvar­no postoji nekoliko vrlo bliskih nauka s veoma usko povezanim sadržajima, ali ipak različitih. Jedni smatraju da antropologiju čini skup nauka koje se u užem smislu bave čovjekom: fizička antropologija, kulturna antropologija, arheologija i lingvistika. Pod etnologi­jom neke škole smatraju nauku koja se bavi isključivo predpismenom, seljač­kom kulturom (zagrebačka škola npr., i to na zasadama kulturno historijskog pravca). Za etnografiju je jasno da ona samo prikuplja podatke (iako nije jasno podatke o kojim društvima, i o kojim aspektima tih društava). Bilo bi smiješ­no očekivati da će autorica u ovakvom jednom udžbeniku uspjeti riješiti tu za­vrzlamu, što ona zaista i ne uspjeva. Međutim, ona se decidirano opredjelju­je za ono što ona smatra socijalnom an­tropologijom, a to je mišljenje da je socijalna antropologija dio sociologije, njena grana. Međutim, time još nije re­čeno po čemu je antropologija antro­pologija a ne naprosto sociologija, što je to, dakle, što je, čini užom od socio­logije (njenim dijelom), što je njena di- ferentia specifica? Neki smatraju da je to njena teorija (pristup određenim dru­štvenim problemima s aspekta totali­tet); što je zapravo obilježje sociologije, prim. D. S.), neki pak da je to njena121metoda (longitudinalno opserviranje s učes t vovan j em).Socijalna antropologija ima za osnov koncept socijalne strukture, (kasnije au­torica govori i o socijalnim promjena­ma). Antropologija uzima jedan mali segment društva i promtara ga kroz nje­govu strukturu. Nju ne zanima život ne­kog društva u njegovoj svakodnevnici, već kako se ono kao društvo organizira.Kulturni antropolozi koji proučavaju kulturu vuku porijeklo od Tylora i Boa- sa. Socijalni antropolozi koje zanima društvena organizacija intelektualni su nasljednici Durkheima i Redcliff-Brow- na. Međutim, diferencijacija nije tako oštra. Malinowski je npr. proučavao kul­turu, ali ne kao niz crta već kao sistem institucija (Marksistička sociologija pre­vladava dualizam strukture i kulture, činjenice i vrijednosti: struktura je o- predmećenje akcije; prim. D. S.). Lucy Mair u ključne pojmove ubraja društve­nu strukturu, status, ulogu i grupu.Najčešće diskutirani pojam u socijal­noj antropologiji jest pojam funkcije. Mnogi antropolozi, kože autorica, nazi­vaju sebe funcionalistima. Slijedeći Spencera, Durkheima, R. Browna, Ma- linowskog, Mertona, ona ukazuje na ra­zličite odnose prema pojmu funkcije i nivou na kom se on razmatra. L. Mair kritizira funkcionaliste zbog čestog ne­prihvaćanja disfunkcionalnih elemena ta, zbog smatran ja konflikata bolesnim u društvu, te zbog pomanjkanja intere­sa za nastanak društva (a ne samo za njegov rad), što je kritika po svom ka­rakteru vrlo slična kritici funkcionaliz- ma s marksističkih pozicija (naravno ta­kvog neelastičnog funkcionalizma, jer nije svaki takav).U diilemi da li je antropologija nauke ili historija, za autoricu nema nejas- noća. Antropologija proučava zakone raz­vitka u društvu, te je prema tome na­uka.To što antropologija, a i ova knjiga kaže Lucy Mair, proučava u većini pri­mitivna društva, odnosno društva s ne­razvijenom tehnologijom, koja su po svom karakteru relativno statična, ne znači da antropologiju ne zanimaju pro­mjene. Sva društva koja održavaju red su konzervativna što, kako duhovito pri­mjećuje, ne treba značiti da takvi mo­raju biti i studenti koji ih proučavaju).Tek u XX stoljeću počinje se antro­pologija jače zanimati za društvene pro­mjene, i to na osnovi industrijske revo­lucije.Dugo su vremena u antropologiji po­stojala dva pristupa: pristup antropo­loga u razvijenim zapadnjačkim društvi­ma, i onih koji su živjeli i radili u Tro­pima. Prvi su ulazili u tvornice i na sve punktove društvenog života da bi se ba­vili modernizacijom, drugi su se čvršće držali tradicionalnih predmeta prouča­v a n j a ,  ali i utjecaja civilizacije na primi­tivne narode.Budući da je autorica profesor pri- mjenjene antropoolgije, zanimljivo je pogledati što po njezinom mišljenju pri- mjenjena antropologija zapravo jeste. Jedna je nauka primjenjena, kaže ona, onda kad se služimo njenim načelima u svrhu manipuliranja nečim, u sluča­ju socijalne antropologije — društvom. Za koga radi antropolog? Raditi za ad­ministratore, političare, može značiti po­moći im da lakše manipuliraju nekom skupinom; može značiti pomoć toj sku- nini da manipulacija njome bude bla­ža, razumnija, ponekad i u njenu ko­rist. Takav je primjer modernizacija ne­razvijenih zemalja. Kolonizatori su bili nepoželjni, naravno; antropolozi su čak zaslužni za rasistički režim u Južnoj Af­rici, ali greška je i modernih nacionalnih vlada u tim zemljama kad ne žele pri­znati da su im zemlje nerazvijene, i da su tu sad potrebni nekakvi antropo­lozi koji se bave primitivcima!Danas više ne može opstati nikakav sentimentalizam prema tradicionalnim kulturama. One odlaze u muzeje, a nji­hovi nosioci mijenjaju svoje vrednote u korist jednog, barem po mogućnostima, humanijeg života. Stoga je zadatak bri­nuti se oko, što je moguće bezbolnijegi blažeg, civiliziran ja. U Engleskoj an­tropolozi imaju skromnu ulogu, na sve­ga tri polja problema. To su kampanja oko narodnog zdravlja, razvoj seoskih teritorijalnih zajednica, te pitanje ze­m l j e  kod seljaka. Najčešće su to, zbog nedostatka vremena, novaca i volje sa strane onih kojima se obraća, samo u- pozorenja na tipične poteškoće.Kakve koristi su imali od ove knjige britanski studenti, to ne znamo, ali je svakako ovisilo o koncepciji studija an­tropologije. Knjigu preporučamo stu­dentima sociologije, kod nas a posebno studentima etnologije. Osobne koristi imat će svakako, ali u studiju samo »smetnje«, sve dotle dok etnologija os­tane u ovim okvirima u kojima je da­nas na našem zagrebačkom fakultetu.Mogli bismo završiti spominjući se Marxa, a uz pomoć Rudija Supeka koji122u svojoj knjizi »Sociologija i socijali­zam« ukazuje na to da se Marksova mi­sao kretala u okviru problema koje da­nas obuhvaćaju tri osnovne društvene nauke: sociologija u užem smislu (kao razvoj društvenih struktura i formacija), socijalna psihologija (kao istraživanqe ljudske društvenosti uopće) i socijalna antropologija (kao konfrontacija ljudske društvenosti i kulturnih vrednota kroz historiju).Dušica SeferagićGünter RohrmoserHUMANITÄT DER INDUSTRIEGE­SELLSCHAFTVandenhoek & Ruprecht, Göttingen, 1970.Pojam, pretpostavke i konzekvencije razumijevanja humani teta bitno su upo­rište rasuđivanja istne bitka i istine bit­ka čovjeka, traže radikalno promišlja­nje, posebno izazvane formalnim prizi­vanjem na humanitet svih suvremenih ideologija. Bez pretpostavki se odnose afirmativno prema humanitetu, što zna­či, ili ne reflektiranju vlastite pretpos­tavke ili ih samoideologiziraju. U sa­dašnjosti, pogotovo u obliku politike moći postavlja se pitanje tko je opu­nomoćen definirati što čovjek može bitii što treba biti. Evangelička teologija i teologija uopće zabrinjavaju odgovore ovim pitanjima, ili ih barem postavljaju svom težinom, ne uvijek prisutnom u ne-svetom svijetu. »Humanitet industrij­skog društva« Güntera Rohrmosera isto je tako rezultat seminara pod naslovom »Karl Marx i njegovi sadašnji učenici«, koji je sazvan od Evangeličke akademi­je Tutzing 1970.Dijalektika humaniteta i industrijskog društva, »drugog posvjetiteljstva« 20 st. kako autor naziva — utemeljena je na novovjekovnom promišljanju F. Ba- cona, na »regnum hominis«, na emanci­pati vnom društvu, koje je ozbiljenje hu­maniteta. Telos modernog emancipa- tivnog društva je ozbiljenje humaniteta, društvena proizvodnja slobode čovjeka. Princip je indiferentan i univerzalan pre­ma religijskom i uopće ideologijskom tumačenju, što mu osigurava emanci­pirana država, država dovedena do svog pojma: kao pravna država garantirajući pojedincu formalne uvjete pravne slo­bode, i socijialna država koja osigurava sadržajnu, materijalnu mogućnost ovog formalnog prava na slobodu. Aporija na­staje u sadašnjosti, u tehnologijskom društvu, jer je pojedinac kao subjektivi- tet ukinut ili integriran u univerzalnost principa, pa se nužnošću nameće tema- tiziranje supstancije humaniteta i odno­sa prema industrijskom društvu.Ovaj se odnos kreće u rasponu dija­lektike kraja humaniteta i mogućeg is­punjavanja humaniteta u sadašnjosti, kao i u pozitivističkom pokušaju neutra- liziranja te dijalektike. Sa stanovišta kraja humaniteta, odnosno izjednačenja pojma humaniteta sa sadašnjim druš­tvom. uopće nema smisla govoriti o sup- stancijalnom humanitetu. Za autora je geneza ovog razumijevanja u teologijskoji filozofijskoj tradiciji: bitak-čovjek raz­riješen je od čovjeka kroz podruštvovlje- nje, nema unutrašnjeg određenog poj­ma bića čovjeka. U sadašnjem društvui političkim uvjetima vodi totalitarnoj vladavini. Autor pri tome ne primjećuje da je ova totalitarna vladavina također totalna u svojoj socijaldemokratskoj provinijenciji visoko razvijenih zema­lja, čiji je totalitarizam u suglasnosti s isnunjenjem humaniteta totalnom teh- nifikacijom. Težinu prigovora ovoj teži autor iznalazi u gubitku bića prema unutrašnjem osvjedočenju tradicional- noghmaanizma, (od Platona de Hegela), da se čovjek ne može svesti na puki pri­rodni fakt, nego ima sposobnost trans- cendencije. Da je taj bitak izgubio svje­doči njegovo mjesto u optoku od pro- ddukcije kunzumpciji, od kunzumpcije produkciji.Drugi pol dijalektike, moguće ispunje­nje humaniteta u sadašnjosti pretpos­tavlja čovjekovu ovisnost o prirodi i na njoj zasnovani princip hijerarhije gos­podstva čovjeka nad čovjekom, dakle, nemogućnost ispunjenja humaniteta u tradicionalnim, predmodernim pred- znanstvenim društvima. Po Rohrmoseru to je i smisao Marxovog shvaćanja per­manentne revolucije kroz moderno gra­đansko društvo, kao i zemlja u razvo­ju. Bitnu primjedbu, koju moramo sta­viti autoru u shvaćanja marksizma, jest da ga ne razumiie u transcendentalnom poimanju rada-bitka i tehnike kao nje­govog modaliteta. Ujedno, ukoliko se uopće marksizam razumije drugačije, po­gađaju sa sve autorove primjedbe.Sam dijapazon problema do pozitivi- zma koii. po Rohrmoserovom shvaćanju, neutralizira dijalektiku kraja i mogućeg123

Lucy Mair, An Introduction to Social Anthropology

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia